NJ 21. IX. DER SPIEGEL: POTREBNA JE NOVA MEĐUNARODNA FINANCIJSKA ARHITEKTURA

NJEMAČKA DER SPIEGEL 21. IX. 1998. Povratak jedne sablasti "Političari nemoćno prate sve jače zaoštravanje svjetske financijske krize. Ekonomisti već upozoravaju na opasnost deflacije, zahtijevajući globalno smanjenje kamata. Američki Predsjednik želi povući određene poteze. Ali kakve? Bio je blag lipanjski dan u Denveru, glavnom gradu američke savezne države Colorado. Vođe sedam najmoćnijih gospodarskih nacija okupile su se u velikoj svečanoj dvorani - domaćin je bio predsjednik Bill Clinton. Doputovao je njemački savezni kancelar Helmut Kohl, japanski premijer Ryotaro Hashimoto, a posebni je gost bio bolesni ruski patrijarh Boris Jeljcin. Raspoloženje je bilo vedro, a svjetsko gospodarstvo u blistavom usponu. Ulagači iz bogatih zemalja pumpali su milijarde dolara u Aziju i Južnu Ameriku i činilo se da čak i u Rusiji konačno prevladava tržišna privreda. Slobodna je trgovina u svijetu bila u procvatu, tečajevi dionica obarali su sve rekorde - i na Wall Streetu, i u Frankfurtu, pa čak i u Moskvi. Uzorak novoga svjetskog gospodarskog sustava jest američki model, hvalio se američki Predsjednik, ustvrdivši da je globalno premrežena slobodna tržišna privreda jamstvo rasta, potpune zaposlenosti i uravnoteženog državnog proračuna. Točno petnaest mjeseci kasnije velike su riječi zamrle, a optimisti zanijemili. Globalna financijska kriza širi se poput požara, zahvaćajući jednu regiju za drugom - prvo Aziju, potom Rusiju, a sada i Latinsku Ameriku. Čini se da nitko ne zna kako ugasiti požar. 'To je jedan od najvećih financijsko-političkih izazova koje je svijet vidio u posljednjih pola stoljeća', izjavljuje danas Clinton. Više se ne govori o 'američkom modelu' - štoviše, američki Predsjednik priželjkuje sastanak ministara financija i šefova središnjih banaka najvažnijih industrijskih država i značajnih tranzicijskih zemalja radi osmišljavanja nove 'međunarodne financijske arhitekture'. Traga se za metodom suzbijanja regionalnih kriza širom zemaljske kugle - i sprječavanja širenja tih kriza na SAD i Europu. Strašnim vijestima nema kraja: nakon privatnih dugova, Rusi danas više ne mogu podmiriti ni svoje javne financijske obveze te su se time našli na pragu državnog bankrota. Umjesto 800 milijuna maraka kamata koje su trebali platiti Njemačkoj krajem kolovoza, platili su samo 50 milijuna - a više ne treba očekivati ni sljedećih tjedana. Brazil, najvažnija gospodarska zemlja Latinske Amerike, nalazi se pred slomom. Budući da više nemaju povjerenja u domaću valutu real, Brazilci i stranci još uvijek svakodnevno iznose iz zemlje novac u protuvrijednosti do 900 milijuna dolara - što je smrtonosno za uzdrmanu privredu najveće južnoameričke države i nova je prijetnja svjetskom financijskom sustavu. Iznenada se u javnoj raspravi pojavila riječ koju čak i stručnjaci za nacionalnu ekonomiju poznaju uglavnom iz povijesnih udžbenika - deflacija. Oživljavaju sjećanja na tridesete godine kada je svijet nakon sloma u listopadu 1929. potonuo u višegodišnju gospodarsku depresiju. Paralele uistinu postoje: cijene sirovina već klize kao i onda, vrijednost zlata, bakra i nafte strmoglavo pada i posvuda se javljaju slučajevi propasti imovine. Indeks cijena sirovina pao je u proteklih dvanaest mjeseci za 30 posto, a cijene industrijskog materijala, očišćene od inflacije, dosegle su najnižu razinu od tridesetih godina. Protekla dva mjeseca samo je strmoglavi pad tečajnih vrijednosti dionica širom svijeta izbrisao četiri bilijuna dolara imovine. U Njemačkoj su cijene povrća i ostalih živežnih namirnica u prodaji na veliko zabilježile najveći pad u proteklih deset godina a seljaci širom svijeta dospijevaju u nevolje zbog pada predbilježbi za žitarice. Takav pad cijena može imati kobne posljedice za nacionalnu ekonomiju - i u najgorem slučaju rezultirati deflacijom od koje svi strahuju, ali i dugotrajnim propadanjem imovine i prihoda. Prva faza tog strašnog scenarija obuhvaća pad prometa i dobiti i smanjenje potrošnje. Potom poduzećima ponestaje novca za ulaganja te ukidaju sve više radnih mjesta. Ljudi drže svoj novac na gomili - danas to već čine u Japanu - što dodatno koči gospodarstvo. Rezultat je opasna spirala na čijem kraju vrebaju stečajevi, slomovi banaka i masovna bijeda. Stvari još nisu otišle tako daleko - posebno ne u Europi i SAD. No, u recesiji je već 40 posto svjetskog gospodarstva. Međunarodni monetarni fond smanjio je prošlog tjedna svoju prognozu globalnog gospodarskog rasta s više od tri na dva posto. Prošli je put tako spor gospodarski rast zabilježen od 1981. do 1982., za vrijeme najgore recesije od tridesetih godina ovog stoljeća. U međuvremenu je šef središnje američke banke Alan Greenspan otkrio 'deflacijske snage', a Njemački institut za gospodarska istraživanja (DIW) sa sjedištem u Berlinu upozorio je na 'opasnost globalne deflacije'. Kako zaustaviti vrtlog koji vuče prema dnu? Političari reagiraju smućeno i nemoćno, a stručnjaci za nacionalnu ekonomiju ponovno zastupaju različita mišljenja. Krizni plan američkog predsjednika Clintona, predstavljen početkom prošlog tjedna, ne obećaje brzu pomoć. Dužnosnici njemačke vlade uzbuđeno su pokušali otkriti što točno smjera američki Predsjednik - bez uspjeha. Do kraja tjedna bilo je jasno samo da Bijela kuća razmatra mogućnost izdvojenog sastanka premijera o svjetskim monetarnim pitanjima. Dužnosnici njemačke vlade, zaduženi za financijsku politiku, smatraju da takav prijedlog ne bi bio od velike pomoći budući da državnici ne raspolažu opsežnim znanjem o monetarnim pitanjima. Od sastanka ionako ne treba očekivati konkretne mjere. Umjesto toga, radne skupine trebale bi do kraja ove godine izraditi prijedloge reforme svjetskog financijskog sustava - a do tada bi već odavna moglo biti prekasno. Danas čak i najbliži savjetnici američkog Predsjednika gunđaju da financijska kriza zahtijeva odlučnije djelovanje. Osim toga, američki Kongres još blokira isplatu 18 milijardi dolara koju SAD duguju Međunarodnom monetarnom fondu. Naime, raspoložive pričuve tog tijela u međuvremenu su praktički iscrpljene - te gotovo nema izgleda za pružanje pomoći zemlji poput Brazila, nađe li se u nevolji. U Njemačkoj predizborna borba blokira svaku akciju; osim toga, SPD i CDU imaju potpuno suprotne recepte za odnos prema krizi. Dok ministar financija Theo Waigel i dalje zagovara fleksibilne tečajeve, njegov mogući nasljednik Oskar Lafontaine želio bi međusobno povezati tečajne vrijednosti yena, dolara i marke - što bi bio sumnjivi poduhvat. S jedne strane sadašnja kriza nije rezultat kolebanja u odnosu dolara, yena i njemačke marke već ponajprije dramatičnog odlijevanja kapitala iz zemalja u tranziciji i nesposobnosti Japanaca da pokrenu svoje gospodarstvo. S druge strane nije nipošto sigurno da europske središnje banke ili američka monetarna banka mogu obraniti svoje valute od moćnih spekulacijskih tijekova na tržištima kapitala - za tako što nužne su gigantske monetarne pričuve. Neki političari i stručnjaci za nacionalnu ekonomiju predlažu ograničavanje slobodnog prometa kapitala. Spekulanti koji su svoje milijarde dolara slobodno prelijevali na svjetskim tržištima dodatno su protekle dvije godine destabilizirali financijski sustav. Dosada je uzorom za pitanje protumjera smatran Čile, čija je vlada nekom vrstom poreza na spekulacije vrlo rano spriječila prenagle transfere novca preko svojih granica. No, prošlog je tjedna čileanska vlada odlučila povući dramatičan potez. Političari u Santiagu uklonili su najvažniju kočnicu za spekulacije - desetpostotni obavezni polog u središnjoj banki na kapital koji je iz inozemstva transferiran u Čile. Razlog: svjetska kriza utjecala je i na čileansko gospodarstvo. Radi poticanja rast i ulaganja Čileanci su upućeni na svaki dolar koji dobivaju iz inozemstva. Čini se da su zato spremni na dodatno izlaganje globalnim spekulacijama. Ključna uloga u borbi protiv sablasti deflacije pripada šefovima središnjih banaka. Široki savez američkih bankara-ulagača, industrijalaca, sindikalaca i socijaldemokrata zahtijeva globalno smanjenje kamata. Njihov argument: samo jeftiniji novac može može svjetskom gospodarstvu na pragu sloma podariti likvidnost, nužnu za poboljšanje. 'Dugo nisam mogao zamisliti kako je svjetska gospodarska depresija tridesetih godina uopće bila moguća. No, kada danas vidim ove neznalice, znam zašto', ljuti se stručnjak DIW-a za konjunkturu Heiner Flassbeck. I tada su po njegovim riječima središnje banke u Njemačkoj i SAD previše dugo držale kamate na visokoj razini. 'Nadajmo se da gospoda neće ponoviti tu grešku', dodaje on. No, čini se da ni Amerikanac Greenspan ni njegov njemački kolega Hans Tietmeyer nisu spremni popustiti tom pritisku. Obojica su prošlog tjedna opovrgli tvrdnje o planovima globalnog smanjivanja kamata, izazvavši time opetovni pad tečaja na burzama. Bankari monetarnih banaka nisu zainteresirani za podizanje vrijednosti na tržištu dionica putem pravodobnih kamatnih signala. Oni smatraju da je sadašnja korektura na burzama zapravo zdrava - sve dok se ne širi na realno gospodarstvo. Stoga kamate ne bi smjele pasti prerano - ali ni prekasno, kao tridesetih godina. 'Mogu vam zajamčiti da monetarne banke neće ponoviti tu grešku. To je važna poruka svjetskom gospodarstvu', izjavljuje u razgovoru za tjednik glavni stručnjak za nacionalnu ekonomiju u Europskoj središnjoj banci Otmar Issing" na kraju članka. 220217 MET sep 98