NEW YORK TIMES 12. IX. MIROTVORCI U BOSNI UZDAJU SE U SRBINA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 12. IX. 1998. Mirotvorci u Bosni uzdaju se u Srbina "Ljubiši Saviću u proteklih šest godina išlo je prilično dobro otkad su njegove paravojne jedinice pomogle da Bijeljina, grad u istočnoj Bosni gdje su gotovo svi koji nisu Srbi bili terorizirani, opljačkani, ubijeni ili istjerani, dođe pod srpsku vlast. Diplomati koji se sada udvaraju Saviću - toga srpskog političara i šefa policije zovu po nadimku, Mauzer - tvrde kako je on najvažniji čovjek u ovom gradu, drugom po veličini u dijelu Bosne koji je pod srpskim nadzorom, i da im je potrebna njegova potpora za njihovu misiju uvođenja pravde i demokracije u zemlju. Ovoga bi se vikenda trebala dogoditi još jedna važna, možda i ključna, faza te misije. Bosanci će glasovati za svoje tročlano ujedinjeno predsjedništvo, federalni parlament i čelnike dviju polovica zemlje - bosansku republiku srpsku i muslimansko- hrvatsku federaciju. Ironija je u tome što u svojoj potrazi za čovjekom koji bi vodio Bosnu, zapadni dužnosnici misle da je upravo Savić čovjek kojega traže. 'Ovo nije vrijeme ljubaznih ljudi', kazao je zapadni diplomat. 'Ovo je vrijeme djelotvornih vođa.' Takav pragmatizam korijene ima u vjerovanju većine stranih diplomata, vojnika, pomoćnih radnika i ostalih mirotvoraca da je bosanska vlada i dalje samo fasada koju održava zapadni novac i zapadni zaštitari čije svakodnevno dodijavanje i diktat napokon daju neke rezultate. 'Ako odemo, program će propasti', kazao je europski diplomat. 'Napredak je znatan, no ne dovoljno velik da bi opstao bez svakodnevnog koordiniranog pritiska.' Savić, čija djela za vrijeme rata čine da ga se neki Srbi boje a da ga drugi poštuju, bio je meta zapadne pozornosti zato što se činilo da je spreman razmotriti mogućnost ujedinjene zemlje na ne odveć čvrst način, kao i mogući sklad s Hrvatima i Muslimanima. Kao mahom svi srbijanski čelnici još nije spreman svim onim ljudima koji su za vrijeme rata protjerani iz svojih domova dopustiti da se vrate svojim kućama - korak koji većina stranaca, kao i mnogo Bosanaca, vidi kao ključ početka vraćanja zemlje u normalu. Tako se Rasim i Senada Duraković, oboje Muslimani, još ne mogu vratiti u svoj dom u Bijeljini, grad sa stotinjak tisuća ljudi u kojemu je prije rata živjela trećina stanovnika nesrpske narodnosti. Sada žive u muslimanskom gradu Tuzli, udaljenom 35 milja, u nedovršenoj kući bez vodovodnih cijevi. Ovih dana cijepaju drva za ogrijev i mole da jedno od njih pronađe posao kako bi mogli platiti najamninu. 'Ljudi koji su upravljali Bijeljinom kada smo protjerani i danas upravljaju Bijeljinom, samo što su danas bogatiji', rekla je Senada Duraković. 'Imaju ono što su nam svima oduzeli.' Njezina sudbina pokazuje koliko je teško izbaciti pobjednike bosanskoga rata, kao i probleme uzrokovane mnogim stranim glasovima i snagama koji ovu podijeljenu zemlju istodobno razvlače u različitim smjerovima. Vjerojatno se najprijeporniji sukob dogodio ove godine kada je Njemačka zanemarila molbe ostalih zemalja i međunarodne zajednice i natjerala izbjeglice da se vrate u Bosnu, iako ih se većina nije mogla vratiti svojim domovima. Većina od 160.000 Bosanaca istjeranih iz Njemačke Muslimani su ili Hrvati koje su istjerale srpske vlasti tijekom rata, u razdoblju između 1992. i 1995. Obitelj Duraković ovoga je mjeseca ukrcana u autobus i sa tek nekoliko stotina dolara našla se na ulicama Tuzle. 'Zapad je nekako bio veoma djelotvoran kada nas je trebalo istjerati iz Njemačke', kazao je Rasim Duraković, koji ima 46 godina. 'No nitko nije bio djelotvoran kad nam je trebalo pomoći da se vratimo u svoje domove.' Oko 2 milijuna izbjeglica, oko polovica predratne populacije Bosne, nije se vratilo u svoje domove, kazali su dužnosnici UN-a. Manje od 5.000 vratilo ih se u kuće u područjima u kojima čine etničku manjinu. Ovoga tjedna, glavna međunarodna agencija koja koordinira provođenje mirovnog sporazuma iz 1995., Ured visokog predstavnika, provela je prvi sveobuhvatni pregled mirovnih nastojanja i otkrili su veoma ozbiljne nedostatke, uključujući i one povezane s povratkom izbjeglica i restrukturiranjem policije kako bi se nadzirali vladajući političari. Viši zapadni političar upoznat s pregledom predvidio je da se Bosna ni približno neće moći osamostaliti prije 2001. godine. Zasad, zemlja se još sastoji od tri minidržave. U svakoj, nacionalistički čelnici - bilo Srbi, Hrvati ili Muslimani - svoje pravo na upravljenje zasnivaju na strahu. Tvrde samo to da nude zaštitu od ostalih dviju etničkih skupina i vjerojatno je da će na ovotjednim izborima s tom porukom - još jednom - uspjeti. Strani dužnosnici koji ispituju financije na svim razinama bosanske vlade ovoga su tjedna procijenili da se 600 milijuna dolara, ili čak 25% čitavog godišnjeg dohotka vlade, gubi korupcijom. Nadalje, tvrde diplomati, 9 milijuna dolara uzeli su dužnosnici iz Središnje banke koju kontroliraju muslimanske vlasti. 'Razvijene zemlje diljem svijeta daju mnogo novca kako bi Bosna ponovno stala na noge', kazao je zapadni diplomat. 'Ovdašnji političari kradu novac vlastite vlade tako da ona ne može obavljati svoje funkcije.' Strane zemlje ove su godine uložile 1,2 milijarde dolara u projekte pomoći za Bosnu. Sa sve većim žarom, zapadne su vlade pokušale slomiti stisak političara na vlasti još od početka rata. Smatrajući kako su čelnici bosanskih Srba najtvrdokorniji, usredotočili su se prvo na njih i pokušali pronaći takve koji bi mogli biti demokrati. Savić, izgleda, pokazuje uspjehe i neuspjehe te politike. Nakon rata, osnovao je političku stranku u bosanskoj republici srpskoj. Prošle je godine njegova stranka, kao i zapadne vlade, pružila jaku potporu Biljani Plavšić, predsjednici srpske polovice Bosne, kad je raskinula sa najkorumpiranijom i najekstremnijom nacionalističkom bosansko-srpskom političkom strankom, koju je osnovao Radovan Karadžić, optužen za ratne zločine. Karadžić i njegovi pomoćnici, koji su kontrolirali bosansku republiku srpsku, blokirali su ključne elemente mirovnog sporazuma. Kad mu se gospođa Plavšić suprotstavila prošloga ljeta, američki i britanski vojnici pomogli su joj pri osiguravanju kontrole ključnih policijskih postaja. Predstavnici zapadnih vlada, predvođenih SAD-om, kazali su kako bi gospođa Plavšić trebala podupirati mirovna nastojanja. Kako bi je ohrabrili, bosanskoj republici srpskoj poslali su obilatu pomoć. Postala je popustljivija prema nekim zapadnim zahtjevima, dopuštajući određenu reformu policije i mreže vijesti koju kontrolira vlada. Osim toga, otpustila je mnoge dužnosnike koji su podupirali Karadžića. Savić, čiju mračnu ratnu prošlost zapadni dužnosnici previđaju, došao je na moćno mjesto čelnika oko 8.500 uniformiranih policajaca koji rade za gospođu Plavšić. Kazao je kako je njegova osobna misija da se vlada bosanskih Srba oslobodi korupcije. 'Možda sam nacionalist zbog toga što se brinem za Srbe', kazao je. 'No ja vidim da se neki ljudi nazivaju nacionalistima kako bi se mogli obogatiti kradući od ljudi.' Nakon pokušaja da se raznese Savićev automobil, kao i ubojstva jednog od njegovih istražitelja, Savić i ostali visoki policijski dužnosnici počeli su uhićivati ljude bliske Karadžiću. No tada su, tvrde zapadni dužnosnici, otkrili da su neki od onih koje je ispitao Savić također mučeni. Nenaoružani UN-ovi promatrači, s postrojbama NATO-a u blizini, poslani su da spase zatvorenike. 'Ne znam što učiniti sa Mauzerom', kazao je dužnosnik UN-a. 'Neki žele da ga otpustim, (...), no ako se u obzir uzme s kime moramo surađivati, on je jedan od junaka'", završava svoj članak Mike O'Connor. 140311 MET sep 98