INTERNAT. HERALD TRIBUNE 26. VIII. SPAŠAVANJE KOSOVA

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. VIII. 1998. Spašavanje Kosova projekt je cijele Europe "Naravno da postoje velike razlike između Sjeverne Irske, Bosne i Kosova, no postoje i sličnosti. U svakom slučaju, etnički ili religijski sukobi iskorištavani su i otežani sličnim tužnim slijedom događaja. Kada umjerene političke sile ne bi uspjele u svojim namjerama, radikali bi došli na vlast, pristiglo bi oružje od simpatizera iz inozemstva, nakon napada uslijedila bi osveta a ekstremistički bi se položaji učvrstili. Izlaz iz takovog uzročno- posljedičnog zla je težak i složen, kao što to znamo i iz Daytona i iz Belfasta. Znatni međunarodni pritisci i potpora nisu ništa manje važni od ustavnog okvira za domaću izgradnju mira. Predugo su beogradske vlasti odbijale međunarodno uključivanje u ono što smatraju svojim vlastitim unutrašnjim problemom. Ovo stajalište je neodrživo zbog barem tri razloga. Prvo, odražava zastarjelu koncepciju suvereniteta. U Vijeću Europe- za članstvo u kojemu Jugoslavija ima aspiracije- mi smo duboko uvjereni kako su pitanja ljudskih prava naša uobičajena briga a ne isključiva domena bilo koje države. Ovo uvjerenje, koje je osnova Europske konvencije o ljudskim pravima, zasnovano je ne samo na idealizmu nego i na vlastitom interesu. U današnjoj Europi niti jedna se zemlja ne može osjećati sigurnom uz šovinističke i autoritarne susjede. To je razlog zbog kojega se zajedničke vrijednosti nalaze u središtu novog sigurnosnog sistema kojega Europljani pokušavaju sagraditi. Drugo, represija na Kosovu imala je značajnog utjecaja na ostale europske države znatno prije nego što je započeo najnoviji val nasilja. Van Jugoslavije živi nekoliko tisuća Kosovara. Treće, samovoljnost nije realistična opcija za Beograd. Ako žele pronaći izlaz iz jugoslavenskog siromaštva i samo- izolacije, čelnici se ne mogu jednostavno pretvarati kako prihvaćaju temeljne standarde. Tako se moraju ponašati i u praksi. Nakon okončanja Hladnog rata, unutardržavni sukobi i problemi manjina na europskom su političkom planu postali najveći problem kao glavna prijetnja sigurnosti kontinenta. Ako se identificiraju pravovremeno, takove opasnosti mogu biti dočekane uz niz civilnih mjera. Najvažnija obrana jest ojačati osnovna sredstva 'demokratske sigurnosti'. Jačanje zakonodavstva, promicanje (...) vodstva na koje se može računati na svim razinama te izgradnja neovisnog sudstvenog sistema neophodni su i neodvojivi elementi u toj strategiji. No potrebne su i posebnije mjere koje bi zadovoljile službene potrebe različitih manjina. Uz mozaik etničkih i jezičnih skupina u Europi, malo, ako ijedna, država je potpuno homogeno. Zemlja koja ne može izaći na kraj sa ovakovim različitostima i koja ne može integrirati svoje grđane na dostojan način prije ili poslije može biti suočena sa dezintegracijom. Na Summitu u Beču 1993., Vijeće Europe je dobilo opunomoćenje od svojih država članica da imenuje ovaj problem. Stvorena su dva nova ugovora: Europska povelja za regionalne i manjinske jezike (European Charter on Regional and Minority Languages) i Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (Framework Convention on the Protection of National Minorities). Obje na snagu stupaju ove godine a primjenu će nadgledati neovisni stručnjaci. Mnoge države tek trebaju usvojiti ove konvencije. Pitanje je osjetljivo i ponekad dotiče, ili se tako smatra, ustaljene koncepcije zemlje kao države- nacije. Cilj je borba protiv ksenofobije i nepovjerenja između tradicionalno sukobljenih naroda i ojačati prekograničnu suradnju kao i lokalnu i regionalnu demokraciju. Važan zadatak je povijesno obrazovanje učiniti predmetom koji će otvarati oči a ne zatvarati ih. Mnoge europske države su pomoću ustavnog inženjeringa određenim područjima i manjinama osigurale poseban status. Nekolicini novoosnovanih demokracija pomaže Venecijanski odbor za demokraciju putem zakona Vijeća Europe (Council of Europe's Venice Commission on Democracy Through Law), skupina stručnjaka za ustavno pravo.(...). Borbe na Kosovu odvijaju se oko pitanja smostalne vlade. Za kosovske Albance, ponovna uspostava autonomije nije dovoljna. Za Srbe, neovisnost je nezamisliva. Jaz između ova dva naizgled nepomiriva stajališta nije nepremostiv. Nedavno europsko iskustvo, od Sjeverne Irske do Moldavije, pokazuje kako se do riješenja po mjeri ipak, teškom mukom, može doći. Jugoslavenski čelnici možda i jesu nadomak ugušenja otpora na prvim crtama bojišnice, no mogu li ikada više uspostaviti jedinstvo zemlje? Osim ljudskih žrvtava, glavni gubitci u ratu jesu mentalni i moralni. Uspostava povjerenja i poštovanja ljudskih prava moraju biti osnovni ciljevi bilo kakove strategije za oporavak", zaključuje Daniel Trschys (generalni tajnik Vijeća Europe). 270144 MET aug 98