INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. IX. RUSIJA MORA PRESTATI ODBIJATI KONKURENCIJU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. IX. 1998. Rusija mora prestati odbijati otvorenu i poštenu konkurenciju "Upitan što misli o zapadnoj civilizaciji, Mahatma Gandi je kazao kako zvuči kao dobra zamisao i kako bi jednom trebala biti iskušana. Ista je stvar i s kapitalizmom u Rusiji. Politički i financijski preokreti koji su ovoga tjedna u Moskvi dočekali Billa Clintona samrtne su muke hibridnog nacionalnog gospodarstvenog sustava koji je u Rusiji od 1991. prevladavao, i nije uspio. Taj sustav sad prolazi onoliko bolnu fazu destrukcije koliko je to potrebno. Nastavljajući tragom azijskih država koje je prošle godine zadesila slična nevolja, Rusija pokazuje opasnosti pokušaja skupljanja vrhnja s globalizirane ekonomije bez prihvaćanja provjera i nadzora kako bi se obuzdali ljudski apetiti i ambicije. U Aziji i Rusiji nedostajalo je poštivanja otvorene i poštene konkurencije koja je potrebna da bi se kapitalizam održao i bio uspješan. Osnovni problem u Rusiji, Indoneziji, Maleziji i drugdje nije da su otišle predaleko prihvaćajući kapitalizam američkoga tipa, kao što su to počeli tvrditi ideolozi. Te države nisu otišle dovoljno daleko. Tražile su udobne pristupe na pola puta koji su se vrlo brzo pokazali neodrživima. Ta društva sada moraju izabrati između tri opcije: vratiti se natrag, odvajajući se od međunarodnog tržišta kapitala i slobodne trgovine; uravnotežiti stanje u kojem se nalaze i pokušati nastaviti dalje; ili prihvatiti odgovornosti i ograničenja koje sa sobom nosi unaprijeđeni kapitalizam, kao i nagrade, uranjajući dublje u globalna tržišta. Prve dvije opcije su slijepe ulice. Ruska situacija je posljedica nepopustljivih snaga globalizacije i podijeljenog i neprikladnog političkog vodstva. Kriza ne može biti pripisana naslijeđenim manama kapitalizma niti neuspjehu Zapada pri nastojanju da pruži dovoljnu količinu pomoći i savjeta ruskoj vladi. Od revolucije 1991., Rusija nije razvijala poduzetničku tržišnu ekonomiju koja je zasnovana na riziku, niti njezine institucije (...). Boris Jeljcin, Viktor Čenomirdin, komunisti predvođeni Genadijem Zjuganovom, pa čak i mladi reformisti koji su zaslužni za financijsku pomoć iz inozemstva(...) nikada se nisu sasma posvetili takvu modelu modernog kapitalizma. U presudnim trenucima Jeljcinova vlada uvijek bi zastala, u namjeri da zaštiti barune kradljivce (...). Ono što bi moglo biti Jeljcinovo zadnje povlačenje ovoga je ljeta došlo u obliku pada cijena nafte, nepostojanja djelotvornog poreznog sustava, kao i povlačenja ulagača, što je ispraznilo nacionalne blagajne i uzrokovalo ponižavajuću devalvaciju rublja.(...) Jelcinova neprikladnost pokazala se tako što je javnosti nanesena šteta dok su tajkuni ostali zaštićeni, što je potkopalo njegove šanse za ostanak u predsjedničkom uredu do kraja mandata, 2000. godine. Černomirdin sad mora pregovarati s Dumom oko prijelaznog političkog aranžmana koji će uključivati Jeljcinov uredan odlazak, ustupanje znatnih predsjedničkih ovlasti Dumi, kao i simultane predsjedničke i parlamentarne izbore u bliskoj budućnosti. Sve su to koraci koje treba poduzeti prije nego što zapadna financijska pomoć može početi pritjecati, a nov se naraštaj političara, gospodarstvenika i poduzetnika počeo hvatati u koštac s enormno velikim ruskim problemima. No, ovoga puta vanjska pomoć mora biti usmjerenija na ukorjenjivanje zakonodavstva i autentični sustav slobodnog tržišta u Rusiji. Jedina šansa zemlje da stvori dovoljno prihoda kako bi bolan ekonomski prijelaz učinila lakšim, leži u njezinoj industriji nafte i plina, kojima su potrebna velika strana ulaganja kako bi postala opća sila. Jeljcinova vlada oduvijek je odbijala otvoriti sektor nafte i plina u komercijalno održivom smislu stranim tvrtkama. To je bio vitalni i presudni trenutak u odbijanju Moskve da se uskladi s globalnim tržištem. Balansirajući na rubu katastrofe, Moskva sada mora prihvatiti nova velika strana vlasništva u tom osjetljivom području i svijetu pokazati da konačno prihvaća kapitalizam", zaključuje svoj članak Jim Hoagland. 040111 MET sep 98