4. IX. 1998. LIBERATION O JOSPINOVOJ POLITICI

FRANCUSKA LIBERATION 4. IX. 1998. Reformirani socijalizam "To je bilo neizbježno. Komentari i reakcije na govor koji je Lionel Jospin održao po povratku s odmora u mjestu La Rochelle odnose se na ključno pitanje ritma i brzine provedbe tih reforma i promjena. Od onog trenutka kad se u vladi pojavila ambicija da postane vlada koja će donositi nove mjere čiji se životni vijek procjenjuje na pet godina (bila bi to prva takva vlada poslije Pompidouoa, poslije razdoblja od 1962. do 1967. godine), nju će stalno ocjenjivati prema usporavanjima ili ubrzanjima. A u premijerovu govoru ipak je bila i jedna druga, manje spektakularna ali zato ambicioznija dimenzija. Manje vezana za konkretan slučaj, ali zato više otkriva: Lionel Jospin tu, korak po korak, određuje ono što bi se moglo nazvati reformiranim socijalizmom. Već je i prije toga, u dva navrata, pred anglo-saksonskom publikom upravo prije početka ljetnog predaha u kratkim crtama objasnio svoje razumijevanje razlike između tržišnog gospodarstva i tržišnog društva. Jospinov reformizam uključuje tržišne zakonitosti, bez nekog zadovoljstva i poštovanja, samo zato što su te zakonitosti sada nepovratno postale dio okruženja Francuske. No, ono ni na koji način od njih ne namjerava načiniti Novi zavjet. Dakle, kao socijalist-reformist, Premijer sebe smatra ljevičarskim realistom. No, njegov nacrt stvaranja društva ne svodi se samo na humaniziranje kapitalizma ili na civiliziranje globalizacije. On želi društvo solidarnosti unutar tržišnog gospodarstva. A to posve otklanja bilo kakvo iskušenje stvaranja menjševičke države. Dakle, treba ujediniti društveni voluntarizam i gospodarski pragmatizam, služenje društvu i konkurenciju. Više se ne spominje nacionaliziranje sredstava za proizvodnju, sada je cilj preraspodjela proizvedenih bogatstava. To je tipični socijal- demokratski protestantski model sjeverne Europe, kakav postoji ponajprije u skandinavskim državama. A u državi kao što je naša, u kojoj javni troškovi iznose više od 55 posto bruto domaćeg proizvoda, to nije nikakva apstrakcija. Ali to ne znači da će to biti olakšano. Tržišne zakonitosti, npr. pod strogom palicom europskog povjerenika zaduženog za pitanja konkurencije, inače vrlo sklonog intervencionizmu, vrlo se teško mogu pripitomiti. I nemoguće ih je smjesiti u unaprijed utvrđene domene. Sklone su nezadrživom rojenju i prelasku u sva područja proizvodnje, ali i u načine upravljanja društvom. Porezni sustav, sustav socijalne zaštite, informativni sustav, kultura, isplaćivanje naknada nezaposlenima, iako su, teoretski, u ovlasti države, stalno se preispituju. U tom smislu, za Lionela Jospina voluntarizam nije pitanje izbora, nego pitanje nužnosti. Financiranje slanja u mirovinu zaposlenih u javnom sektoru i ravnoteža koju je nemoguće pronaći pri zdravstvenom osiguranju sljedeće će godine biti dva glavna polja sukobljavanja. Zato će reformirani socijalizam morati voditi tešku borbu kako bi od koncepta postao stvarnost. On čini postupnu metamorfozu u usporedbi s famoznim prašnjavim francuskim 'socijalističkim projektom' od prije dvadeset godina. Nema nikakve veze s povijesnom shizofrenijom socijalizama iz katoličkih, latinskih država - maksimalističkih u teoriji, oportunističkih u praksi. Španjolska, Portugal i Italija već su odavno dovršile tu mutaciju. Sada i Lionel Jospin francuski socijalizam preobraćuje na protestantizam, uvodeći manje lirizma i više etike, manje rimbaldijevskih snova i guesdeijanskih arhaizama (Jules Bazile Guesde, osnivač prvog marksističkog časopisa u Francuskoj, 1877. godine) te više pragmatizma i racionalnosti. To prizemljenje na stvarni svijet zapravo je izazov za sposobnost obnavljanja nade odustajanjem od utopije. To je i posthumna intelektualna osveta druge ljevice nad onom prvom", piše Alain Duhamel. 070154 MET sep 98