LA STAMPA 3. IX.-GORBAČOV O UIZROCIMA KRIZE

ITALIJA LA STAMPA 3. IX. 1998. Gorbačov: "I Amerika stoji iza propasti Rusije" "Svima je očito da obje imaju veliku odgovornost za stanje stvari u Rusiji. Zapadu i Clintonu sviđao se predsjednik koji će prekinuti s komunizmom i SSSR-om. Jeljcin je, osim čvrste političke potpore, očekivao i kišu zlata u zamjenu za svoje reforme. Zapad i Clinton su govorili da podupiru demokratske reforme u smjeru tržišta. U zbilji, kao što sada vidimo, radilo se o vrlo dvojbenim demokratskim reformama, a što se tiče tržišta, sad se vidi da je ono bilo kula od karata. Sumnjam da to nisu primijetili. Možda su mislili da će ipak zaraditi. Sada uviđaju da burze cijeloga svijeta javljaju o teškim posljedicama. Na Zapadu ima ljudi koji misle da je došao trenutak da se ode, onaj tko je zaradio da ode sa svojom zaradom, tko je izgubio da ode praznih ruku. Jer, misle oni, Rusiji se ne može vjerovati. Umjesto toga trebali bi se pogledati u zrcalo i preispitati savjest, jer su mislili da se s njom mogu ponašati kao s uličarkom, u čemu su im pomogli ruski čelnici koji su objavili takozvanu šok- terapiju. Drugi misle, a čini mi se da je među njima i Clinton, da Rusija ne može biti prepuštena sama sebi. Razborito stajalište, premda dolazi prekasno, nakon savjetodavnih pritisaka da Rusija pođe putem koji će je odvesti u propast. Postoji bojazan da će Rusija upasti u kaos, i to je opravdana bojazan. No još se nije točno shvatilo što se dogodilo i kako smo dospjeli do ove točke. No, odatle treba iznova krenuti. Razumijevajući da je interes Zapada suradnja s Rusijom, da je došao trenutak da se razgovara s drukčijim čelništvom od ovoga koje je do sada birano, a koje se pokazalo nesposobnim, korumpiranim, bez ikakvog nacionalnog dostojanstva. Novim čelništvom kojemu se neće moći nametati recepti, s kojim će se morati raspravljati s poštovanjem, prihvaćajući da ono donese odluke koje odgovaraju ruskim državnim interesima, a da se pri tome ne moraju nužno narušavati 'pravila tržišne igre'. Treba shvatiti da Gorbačov, Clinton i Jeljcin dolaze i odlaze sa svjetske pozornice, no ruski, američki, francuski i talijanski narodi ostaju, sa svojom poviješću, svojim običajima, svojim dobrim i lošim stranama. Stvarima koje se ne mogu zatrti. Shvaćam da je danas teško govoriti o jednakopravnom odnosu s Rusijom, izmučenom gospodarskom i moralnom propašću, no svih ovih sedam godina pokazuje da Sjedinjene Države ne mogu napraviti goru grešku od one da se okorištavaju svojim položajem jedine supersile. Sljedeće stoljeće neće biti 'američko stoljeće', na sreću svih, uključujući i Amerikance. Nije preodvažno ustvrditi da je sadašnja ruska propast također i posljedica tog načina razmišljanja. Jeljcinova je strategija, dok je puštala da u njoj raste jedan korumpirani i polukriminalni režim, u potpunosti slijedila tu grešku. Sve do trenutka kada je stanje postalo neizdrživo. Drugi put tijekom šest godina Rusima se prepolavlja njihov dohodak. Nalazimo se pred političkom krizom, u punoj agoniji. Između naroda i tog tankog sloja oligarha koji upravljaju već je nastao ponor. U takvim okolnostima nikakva kombinacija, niti jedan pokušaj da se zakulisnim spletkama spasi stanje, neće uspjeti. Prošlotjedno pregovaranje nije ništa drugo nego pokušaj da se promiješa kup starih karata. Ako se ne nađe političko rješenje, Rusija će nastaviti na način na koji je naviknuta djelovati: otjerat će ih sve. To se očito neće dogoditi na miran način. Ja vjerujem da su jedino rješenje istovremeni prijevremeni izbori za predsjednika i za Dumu. Uz referendum o nizu ključnih amandmana na sadašnji ustav. Točno je da se nalazimo u punoj gospodarskoj krizi, no dragovoljna Jeljcinova ostavka otvorila bi put kompromisu koji bi omogućio uspostavu vlade nacionalnog spasa, sposobne da se nosi s izvanrednim stanjem, a istovremeno bi dopustila uobličavanje temeljnih pravaca ustavnih izmjena kojima bi se Rusija oslobodila iz zamke u kojoj se nalazi od 1993. godine. Tko se boji takvog rješenja? Jeljcin, koji želi ostati na vlasti pod svaku cijenu, Černomirdin, koji hoće godinu i pol da bi osvojio prednost uoči predsjedničkih izbora, jedan dio zastupnika, koji znaju da neće biti ponovno izabrani. No u ovom trenutku postoje samo dva rješenja. Ako ne dođe do prijevremenih izbora, ruska će se kriza rješavati na ulici. Sad bi sama najava nadnevka izbora umirila društvo, ljudi bi pred sobom u izgledu imali mogućnost da izraze svoju volju na civiliziran i redovit način. Jasno je da nas neće spasiti ni bankrotirani političari, niti umorni Predsjednik koji je tisuće kilometara daleko od zemlje. Alternativa je kaos. Ako to Predsjednik ne uviđa, a njegova okolina mu to nije u stanju objasniti, mjesto treba prepustiti onima koji shvaćaju opasnost. Njegovo je razdoblje gotovo, a njegova velika prilika da ostane u povijesti jest da što prije objavi nove izbore. Što će se on i njegovi više držati vlasti, više će rasti opasnost od kaosa. Nije istina, napokon, da ne postoje ljudi sposobni ponovno uspostaviti red bez ukidanja demokracije i bez napuštanja reformatorskog smjera. Već postoji jedna velika skupina na centru, 'novi centar', koja odbija i radikalni liberalizam i ortodoksni komunizam. Postoje uvjeti da se ona politički uobliči. Već ima svoje čelnike poput Luzhkova, Stroeva, Javlinskog, brojnih upravitelja. To je pokret koji ima široku i snažnu društvenu bazu, koja još nije srednji stalež u zapadnom smislu, no to je jedna ugledna snaga sposobna privući važne dijelove društva. Zjuganov se nada da će pobijediti, no mogla bi doći sasvim obnovljena Duma, različita od one koju se on nada imati, a koju bi mu mogli pokloniti surovost oligarha i jeljcinovske vlasti", piše Mihail Gorbačov. 040108 MET sep 98