NJEMAČKA 21. VIII. RDW: REGULIRANA EUROPSKA KONKURENCIJA KOČI OBNOVU

NJEMAČKA DEUTSCHE WELLE 21. VIII. 1998. Birokratska nesposobnost i nemar "Izvješće Europske revizijske komore o rezultatima koje je povjerenstvo Europske unije tijekom protekle dvije godine postiglo u procesu obnove u Bosni i Hercegovini zvuči poput objave bankrota. Nema gotovo ni riječi o navodnoj djelotvornosti najviših europskih birokrata. Revizori su konstatirali neuspjehe na svim razinama. Do kraja 1997. g. ostvareno je samo 31 posto zadanih ciljeva. Revizori su izradili dug popis nedostataka. Navedimo tek neke primjere: do kraja 1997. g. novcem EU financiran je popravak 10 tisuća kuća od kojih je završeno samo njih 6300. Pritom valja napomenuti da je posrijedi tek dva posto ukupno planiranih postupaka popravka. U gradu Goraždu trebalo je popraviti 400 stanova u ukupnoj vrijednosti 2,3 milijuna ecu-ja (1 ecu = 1,98 njemačka marka). No, uistinu su popravljena samo 42 stana a ostali su ostavljeni poluzavršeni ili nenastanjivi. Osim toga, povjerenstvo je platilo gotovo 800 tisuća maraka previše a taj mu novac nije vraćen. U Stocu, smještenom u mostarskoj regiji, trebalo je biti popravljeno 100 kuća za 1,8 milijuna njemačkih maraka. No, završeno je samo 66 kuća a do rujna 1997. g. ponovno ih je nastanjeno samo 20. Mjesno hrvatsko stanovništvo protivilo se dolasku bosanskih Muslimana, zapalivši čak dvije renovirane kuće. U Antunovcu i Ernestinovu trebalo je 1996. g. biti popravljeno 600 kuća za 5,4 milijuna njemačkih maraka. No, u rujnu 1997. g. nije bila završena ni jedna jedina kuća. Mjesne hrvatske vlasti izdale su tek 20 dozvola za gradnju. Krajem 1997. g. u Bosanskoj Krupi, smještenoj u unsko- sanskom kantonu, prazno je bilo 40 posto kuća, popravljenih 1996. g. Po planu popravke krovova u istoj općini, umjesto plaćenih 500 izgrađeno ih je samo 435. Ostatak novca nestao je. Pritom valja napomenuti da je polovina kuća koje su dobile krov ostala prazna zbog neuseljivosti. U Velikoj Kladuši netragom je nestalo pola milijuna maraka, namijenjenih popravci stanova. U jako razorenom istočnoslavonskom gradu Vukovaru u Hrvatskoj pokrenut je u srpnju 1996. g. program obnove stanova i opskrbe vodom i strujom u vrijednosti 10 milijuna maraka. Realizacija tog projekta započeta je zbog loše pripreme tek početkom 1998. g. Drugi plan izgradnje stanova u raznim selima istočne Slavonije, ukupno vrijedan oko 5,4 milijuna maraka, bio je zbog otpora hrvatskih vlasti na ledu dulje od godinu dana. Po istragama revizora Hrvati su bili spremni graditi kuće samo za svoje sunarodnjake a ne i za srpske stanovnike. Moguće je navesti još takvih primjera. Povjerenstvo EU prebacuje pak krivnju sa svojih na tuđa leđa. U službenom stajalištu to europsko tijelo sa sjedištem u Bruxellesu skreće pozornost na jedinstvenost tako opsežne akcije pomoći, podsjećajući da stoga nije moguće isključiti greške. Pritom je kao argument posebno istaknuta nesposobnost lokalnih vlasti u Bosni i Hercegovini i tamošnje nacionalističke svađe, koje su navodno blokirale i projekte u istočnoj Slavoniji. Naravno, istaknuto je i inzistiranje članica EU na modalitetima raspisivanja natječaja koji su uobičajeni pri dodjeli projekata financiranih novcem EU širom svijeta. Osim toga, povjerenstvo EU skreće pozornost i na zadane okvire proračuna EU. Dakle, isprika ima dovoljno. No, one nimalo ne utječu na konstataciju vrhovnih revizora EU da je program obnove 'zabilježio tek nizak stupanj provedbe'. Ostali međunarodni financijski i humanitarni pomagači mogu se pohvaliti daleko boljim rezultatima u Bosni i Hercegovini. Svjetska banka uspjela je realizirati 52 posto a američka organizacija US-AID čak 78 posto svojih planova. Bitno bolji uspjeh - 55 posto realiziranih planova - zabilježen je i na razini izravne bilateralne pomoći članica EU. Izuzmemo li u okviru EU područje takozvanih programa temeljne pomoći, koji su po konstatacijama revizora često dospijevali u pogrešne kanale ili su se pokazali potpunim neuspjehom, izračunat ćemo da je uistinu izdano samo 17 posto financijskih sredstava za pomoć pri obnovi, određenih 1996. i 1997. U periodu od 1996. do 1999. g. pomoć EU pri obnovi bivše Jugoslavije predviđa izdvajanje financijskih sredstava u vrijednosti oko 2 milijade maraka (jedna milijarda ecu-ja). De facto je gotovo sav novac bio određen za Bosnu i Hercegovinu - uz iznimku male svote, namijenjene Srbima na području još donedavno okupirane hrvatske istočne Slavonije. U Bosni i Hercegovini 90 posto sredstava dodijeljeno je pak muslimansko-hrvatskoj federacji dok je Republici Srpskoj iz političkih razloga u početku pružana tek humanitarna pomoć. Protekle dvije godine izdvojeno je navodno nešto više od polovine ukupne svote (točno 554,2 milijuna ecu-ja) ali tek djelić tog novca upotrijebljen je za konačni cilj približavanja deklariranom cilj EU - povratku oko 1,3 milijuna izbjeglih Bosanaca - Muslimana, Srba i Hrvata - iz inozemstva u matična prebivališta. Paralelan cilj bilo je i pronalaženje ili popravak nastanjivih smještajnih kapaciteta za oko milijun prognanika, smještenih u samoj Bosni. Složenog stanja svjesni su i revizori EU koji su tu ocjenu naveli i u svom izvješću: 'Izbjeglice su nekada živjeli u gradovima dok su prognanici za vrijeme rata napustili svoja sela i potražili relativnu sigurnost u gradovima. Dakle, pretpostavka za povratak izbjeglica bilo je prethodno pružanje pomoći prognanicima u okviru Bosne i Hercegovine da se vrate u svoje domove, smještene u nekadašnjim područjima sukoba'. Ta je zadaća dosada bila jako teška. Krajem 1997. g. u Bosni i Hercegovini još je uvijek živjelo 800 tisuća prognanika. U Bosnu i Hercegovinu vratilo se samo 200 tisuća izbjeglica. Od ukupno 612 tisuća izbjeglica, njih 263 tisuće nalazilo se po podacima Visokog povjerenstva UN za izbjeglice u članicama EU - samo u Njemačkoj živjelo ih je 220 tisuća a 700 tisuća izbjeglica našlo je po tim podacima trajni smještaj negdje u svijetu. Težak položaj prognanika i izbjeglica dodatno pojačava potrebu za što bržom i djelotvornijom međunarodnom pomoći. U želji da opravda svoj neuspjeh, bruxellesko povjerenstvo spremno poseže za svakom izlikom. U poglavlju koje nosi naslov 'Čišćenje mina', istaknuto je, primjerice, sljedeće: 'U okviru svog programa čišćenja mina... povjerenstvo je jako pazilo da ne bude upleteno u sumnjive poslove kakvi su na tom području posebno rasprostranjeni. Stoga je iscrpno provjeravalo podnesene prijedloge, što je katkada rezultiralo otezanjem'. Prošle godine Bruxelles vjerojatno upravo iz tog razloga nije uopće izdvojio novac za čišćenje mina iako su nesreće dan za danom odnosile žrtve i teško ranjavale ljude. Posao čišćenja mina nastvljen je tek krajem ožujka ove godine. Povjerenstvo stvara dojam da je uvijek netko drugi kriv što stvari ne idu po planu. Europski revizori sa sjedištem u Luxemburgu konstatirali su, doduše, da je uzrok lošeg rezultata jednostavno nekompetentnost i nesposobnost europskih činovnika i stručnjaka koje su oni izabrali, uključujući i snage na samom terenu. Osim toga, u okviru uprave EU zabilježene su i osjetne trzavice između opće uprave nadležne za obnovu Bosne i podređene povjereniku Hansu van den Broeku i odjela EU pod nazivom ECHO, zaduženog za pružanje humanitarne pomoći i povjerenog talijanskoj povjerenici Emmi Bonino. Ljudi gospođe Bonino bili su po ocjeni revizora bitno djelotvorniji u primjeni povjerenog novca za pomoć. Ta je činjenica bitno povezana s kadrovskom strukturom humanitarnih djelatnika. ECHO radi na terenu, njegovi su ogranci raspodijeljeni po čitavoj zemlji i ima više stručnjaka i pomoćnika, dok izaslanstvo EU u Sarajevu ima tek jedan skromni ured s malo ljudi a bori se i s nedostatnim ovlastima za donošenje odluka. Najavljena je promjena vezana za posljednji nedostatak. Već prije nekoliko mjeseci povjerenstvo EU izvuklo je određene konzekvence iz kritike revizorske komore i iz opetovanih prigovora Europske skupštine, pojačavši sarajevski ured u pogledu ljudi i ovlasti. No, prethodno je trebalo uvjeriti Vijeće EU da, primjerice, pri dodjeli narudžbi za nabavku građevinskih materijala ili bolničkih potrepština nije moguće postupati po birokratskim pravilima EU o raspisivanju natječaja. Članice EU ustrajale su pak baš na tim pravilima budući da - kao i u slučaju ostalih oblika pomoći trećim zemljama - najveće svote uvijek završavaju u džepovima vlastitih poduzeća u EU. Na tom području vlada pak živahna konkurencija među članicama EU koje ljubomorno prate jedna drugu jer se njihovim nacionalnim poduzećima pruža prilika za zaradu", zaključuje Heribert Korfmacher. 240148 MET aug 98