RDW-PREGLED TISKA-20-8

NJEMAČKI RADIO - RDW 20. VIII. 1998. Pregled tiska "Sve više ljudi u Njemačkoj živi od socijalne pomoći. Prema navodima Saveznoga brojidbenog ureda u prošloj ih je godini bilo 2 milijuna i 920 tisuća, a to je 200.000 više nego u 1996. Stopa primatelja socijalne pomoći posebice je povećana u istočnoj Njemačkoj, naime za 24 posto. Tamo je u 1997. primalo socijalnu pomoć 390.000 osoba.. Evo što o tome piše 'Neue Osnabrücker Zeitung': 'Znatno povećanje broja primatelja socijalne pomoći u pravom smislu dokazuje jadnost politike. Kada savezna vlada osvrćući se na socijalnu pomoć poriče siromaštvo u Njemačkoj, onda iskrivljuje stvarnost.. Tko mora živjeti samo od socijalne pomoći, taj je siromašan, u pravilu si ne može priuštiti nikakve udobnosti, mora se hraniti jeftino i nezdravo, ne može si priuštiti ni ljetovanje niti kulturne priredbe. Posebno se treba zamisliti nad činjenicom da to pogađa sve više žena i djece. Siromaštvo u Njemačkoj je mlado i ženskoga roda', zaključuje 'Neue Osnabrücker Zeitung', a 'Westfälische Anzeiger' iz Hamma ustvrđuje: 'Povećanje izdataka u socijalne svrhe ne dolazi u obzir. Jer ne može se imati obzira samo prema dobivateljima državne pomoći, nego i prema davateljima. Porezni obveznici već odavno stenju pod velikim teretom. Socijalna pomoć mora stoga biti svrhovitije i pravednije raspodijeljena. Ako se prilikom paušalnih upita socijalnih ureda o osobnom imetku ili o ponudama za zaposlenje jedna trećina primatelja odriče socijalne pomoći, onda funkcionari humanitarnih udruga moraju porazmisliti da li možda previše ne odlazi u krive džepove'. Katolička teroristička grupacija 'Prava IRA' je najavila da privremeno neće izvršavati nikakve napade. Tu objavu terorista njemački listovi ocijenjuju kao taktiku, u najboljem slučaju kao čin očaja zbog tolikih žrtava u Omaghu. List 'Nordkurier' iz Neubrandenburga o tome primjećuje: 'Podmetače bombi zahvatila je panika, jer već sad postoje informacije da su pojedini pristaše a možda i počinitelji 'Prave IRA-e' nestali u podzemlju. U proljeće je prigodom parlamenatrnih izbora u Sjevernoj Irskoj jasna većina bila za izmirenje. A taj rezultat bio je ujedno izjava o odbijanju svakog nasilja. Međutim, tko se tome suprotstavlja slijepim terorom, taj se oprašta od civilnog društva i mora se s pravom pribojavati bijesa građana i oštrine zakona'. Prema mišljenju zapadnih država pregovori koji bi doveli do donekle podnošljivog stanja na Kosovu, trebali bi se voditi između predstavnika Albanaca i srpske države. Prema mišljenju 'Frankfurter Allgemeine Zeitunga' to je krivo jer 'Milošević želi da na Kosovu odlučuje srpska volja. Pregovori dolaze za njega u obzir ako se druga strana uslijed fizičke iscrpljenosti mora podvrgnuti. Tada će on, kako bi zavarao zapadne sile, s nekoliko ukrasa u pogledu manjinskih i općeljudskih prava, uspostaviti na Kosovu srbijansku vladavinu. Međutim, do jednog drugog prihvatljivog poretka dovela bi drukčija politika zapada. Pokrajinu bi trebalo za duže vrijeme staviti pod međunarodnu upravu koja bi odmah na početku razoružala obje strane. Onda bi se moglo ustanoviti koji albanski vođe uživaju povjerenje svog naroda. S njima i sa srbijanskom državom, koja više ne bi posjedovala fizičku moć, moglo bi se onda ispitati što će biti s Kosovom'. Tjednik 'Die Zeit' donosi opsežan reportazni prikaz o situaciji bosanskih izbjeglica koji se žele vratiti u svoj zavičaj. No, budući da Republika Srpska do sada nije pokazala nikakvu spremnost da Muslimanima i Hrvatima dopusti povratak u srpsku enklavu, na tisuće pripadnika tih etničkih skupina se registriralo za povratak u svoja zavičajna sela i gradove nekoliko kilometara dalje iza demarkacione linije. Citiramo: 'Stoga međunarodne organizacije sve češće upozoravaju da se u ovakvim okolnostima ne smije forsirati povratak izbjeglica i time otežavati realizaciju Daytonskog sporazuma. Ta kritika se posebice odnosi na Njemačku, zemlju koja koja je na početku rata prihvatila više bosanskih izbjeglica nego sve zemlje Europske unije zajedno. Naime, ukupno 350.000, od kojih 160.000 još uvijek živi u Njemackoj. Većina njih, naime, 130.000 su Muslimani i Hrvati iz Republike Srpske. Što ih se bude brže prisiljavalo na povratak, toliko je veća opasnost da se oni budu morali naseliti na područjima bošnjačko-hrvatske Federacije. Prema definiciji međunarodnog prava, oni više nisu izbjeglice nego 'displaced persons', dakle prognanici koji su našli utočište unutar granica svoje zemlje'". (RDW) 210127 MET aug 98