US THE WASH. POST 18. VIII. UVODNIK PAD RUBLJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 18. VIII. 1998. Pad rublja "Dramatični potez Rusije, u sklopu kojeg su objavljeni pad rublja i odgoda plaćanja nekih vladinih dugova, predstavljao je kršenje obećanja kojeg su predsjednik Boris Jeljcin i njegova vlada dali u petak. To ugrožava jedno od rijetkih jasnih Predsjednikovih postignuća - stavljanje inflacije pod nadzor. Također se postavlja pitanje zapadne strategije za pomoć Rusiji, uključujući i 22,6 milijardi dolara vrijedan pokušaj spašavanja koji je Washington progurao prije samo četiri tjedna. Posljednji događaji nisu toliko politički neuspjeh, koliko priznanje neuspjeha koji je već postao očigledan. Ruska je vlada trošila previše da bi mogla obraniti vrijednost rublja protiv onih (kako Rusa tako i stranaca) koji su izgubili vjeru u rusko gospodarstvo. Posrtanje gospodarstva stjeralo je g. Jeljcina u kut, i ovo je bio njegov odgovor. Ruski su dužnosnici za takvo stanje okrivili vanjske čimbenike. Financijski metež u Aziji odvratio je ulagače od svih tržišta u razvoju, pa i ruskog. On je također smanjio svjetsku potražnju za naftom i plinom, što je snizilo cijenu tih dobara, a to je Rusiju kao velikog izvoznika nafte i plina pogodilo. No ti dvostruki udarci imali bi mnogo manje utjecaja da nije bilo ruskih unutrašnjih problema. Usprkos toga što je Jeljcin ovog proljeća u vladu postavio reformiste, unutar ruskog društva nije bilo koncenzusa o poželjnosti brzog prijelaza na slobodno tržište. Veći dio ruskog parlamenta ostao je suprotstavljen ili sumnjičav prema slobodnom tržištu. Tako je Rusija ostala zamrznuta u polovičnom prijelazu, bez prikladnog zakonodavstva ili mogućnosti prisilne provedbe u važnim područjima poput imovinskog prava, zakona o bankrotu, neovisnog sudstva, korporacijske uprave itd. U zemljama koje su brzo uskočile iz komunizma u slobodno tržište, poput Poljske ili Estonije, brzo je ostvaren gospodarski rast. Zemlje poput Rusije i Ukrajine, koje su u slobodno tržište uskočile samo djelomično, zaglibile su u korupciju i stagnaciju. Rusko gospodarstvo nije omogućilo niti dovoljno poslova da bi moglo uzdržavati ljude niti dovoljno prihoda od poreza da bi moglo uzdržavati vladu, platiti vojsku, itd. Zemlja je morala uzajmljivati sve više i više. Nedavni paket od 22,6 milijardi dolara zajma bio je posljednji u toj shemi, i činjenica da nije uspio pobuditi povjerenje pokazala je da ulagači ne vjeruju da daljnje uzajmljivanje može riješiti ruske probleme. Pitanje je mogu li ta djelomična devalvacija i neplaćanje sad uopće pomoći. S jedne strane, nova politika vladi, koja će kredite lakše isplatiti u rubljama, kupuje nešto vremena. Ona pomaže tajkunima, koji mogu prodati svoje proizvode za dolare koji kod kuće sad vrijede više. Ona možda neće pogoditi obične Ruse toliko koliko se predviđalo, budući da mnogi od njih ostaju relativno nepovezani s globalnim tržištem a drugi svoje ušteđevine već drže u dolarima. No taj zaokret za 180 stupnjeva sasvim sigurno neće pobuditi povjerenje u stranim ulagačima, i postoji stvarni rizik da bi mogao zapaliti iskru inflacije te da vlada neće biti u stanju braniti svoj novi najavljeni nivo vrijednosti rublja. Ono što je potrebno da se ti najgori ishodi sprječe jest značajan napredak strukturalne reforme u fiskalnom upravljanju, pravilima oporezivanja, pravima zemljoposjednika i bankarskoj pouzdanosti. Na nesreću, to su bile iste reforme koje su očigledno bile potrebne i prošli tjedan, i tjedan prije toga", zaključuje uvodničar lista. 190203 MET aug 98