AMERIČKI NEW YORK TIMES - 11. VIII. KOMENTAR - FRIEDMAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 11. VIII. 1998. Zaboraviti i oprostiti "U svjetlu eksplozija bombi u veleposlanstvima SAD-a u istočnoj Africi, Bijela kuća je na svakoj TV-mreži odašiljala istu poruku, izjavu neimenovanog višeg dužnosnika: 'Nećemo zaboraviti, i nećemo zaboraviti'. To je plemenit osjećaj. Postoji samo jedan problem. Ako pogledate vanjsku politiku Clintonove državne uprave tijekom posljednje dvije godine, pronaći ćete sustavan obrazac opraštanja i zaboravljanja. Gdje da počnemo? Recimo s Irakom? U ožujku, nakon što je Sadam Husein izbacio inspektore UN-a, a SAD zaprijetio silom, glavni tajnik UN-a Kofi Anan, izradio je novo rješenje za inspekciju oružja u Iraku. Clintonovi ljudi ustrajali su na tome da se taj novi sporazum uvede u rezoluciju 1154 Vijeća sigurnosti UN-a, s nadnevkom od 2. ožujka 1998. U toj se novoj rezoluciji izjavljivalo da Irak mora osigurati 'neodložan, bezuvjetan i neograničen pristup' inspektorima UN-a i da će 'svako njegovo kršenje imati najozbiljnije posljedice po Irak'. Pa su prošloga tjedna Iračani obavijestili UN da u potpunosti 'prekidaju suradnju' s inspektorima UN-a. Kakav je bio odgovor SAD-a? Sigurno nisu bile najozbiljnije posljedice. Clintonovi dužnosnici izjavili su da je sve što su Iračani napravili bilo pucanje sebi u nogu. Ne pristati na UN-ove inspekcije značilo je da se UN-ove gospodarske sankcije prema Iraku nikada neće ukinuti. No, time se pretpostavlja da je Sadamov prioritet ukidanje sankcija. Što ako je njegov stvaran prioritet želja da se riješi inspektora UN-a kako bi mogao zadržati svoje preostalo oružje za masovno uništavanje? Clintonovi dužnosnici će vam reći da je teško naći rješenje za Sadama, posebice uz slabe američke saveznike. Slažem se. No onda bi netko trebao objasniti kako se to, ništa ne poduzimajući, brane naši interesi. U svibnju se u Lonodonu državna tajnica Madeleine Albright susrela s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i palestinskim vođom Jaserom Arafatom, i predstavila im pomno pripremljen američki mirovni plan. Obojici je rekla da do sljedećeg tjedna moraju potvrdno odgovoriti. Ako tako učine, Predsjednik će osobno nadgledati početak njihovih pregovora o konačnom rješenju. Ako kažu 'ne', rečeno je izvjestiteljima, SAD će javno jasno objaviti svoj plan i reći tko ga blokira. Arafat je rekao 'da', Netanyahu je rekao 'ne'. Od tada se od gđe Albright glede tog pitanja gotovo ništa nije čulo. Je li Arafat ostao kod svoga odgovora? Je li Netanyahu bio nepopustljiv? Vrijedi li američki mirovni plan i dalje? Ma, zaboravite. U lipnju je srbijanski vođa Slobodan Milošević počeo istjerivati Albance s Kosova. Tajnica Albright dala je nekoliko vrlo oštrih izjava o tome da se ta nova srpska agresija neće tolerirati. Ne znam koliko je tisuća Albanaca Milošević otjerao s Kosova od trenutka kada su iznesene te prijetnje, kasnije zanemarene s malim posljedicama. Je li Kosovo složeni problem? Da. Objasnite onda zašto je politika promijenjena. No nemojte tražiti da u kolovozu zaboravimo i oprostimo ono što je rečeno u lipnju. Dvije godine Clintonova momčad govori da može proširiti NATO bez nepovoljnih utjecaja na rusku ratifikaciju sporazuma Start 2, koji bi drastično smanjio ruske i američke nuklearne arsenale, što je od životnog interesa za Ameriku. No, prolazi mjesec za mjesecom, a ruska skupština još uvijek odbija ratificirati Start 2. Što se događa? Oprosti i zaboravi. (...) Zapravo gđa Albright ima sasvim ispravnu retoriku državnog tajnika uz poduzetnog predsjednika iza nje. No, poduzetna retorika bez poduzetnog predsjednika zvuči kao prazna prijetnja. Završavamo sa svim nedostacima toga što smo najbogatija i najmoćnija država svijeta, svi te imaju na meti, a bez ijedne prednosti, kakav bi npr. bio osjećaj da događaje u svijetu uobličujemo na naš način. Posljednjih mjeseci čini se da smo od svijeta s jednom supersilom prešli u svijet bez supersila, a to je nešto što nitko ne bi trebao zaboraviti ili oprostiti.", piše Thomas L. Friedman. 112318 MET aug 98