THE WASH. POST. - SAD OPORBOM RUŠE IRAČKOGA PREDSJEDNIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 2. VII. 1998. Sjedinjene Države namjeravaju ujediniti Sadamove neprijatelje "Na uporne zahtjeve Kongresa da poduzme značajnije mjere kako bi s vlasti svrgnuo iračkog predsjednika Sadama Huseina, Clintonova je administracija odgovorila razrađenim planom na 27 stranica o ponovnom organiziranju iračke oporbe i o pripremama za podizanje optužnica zbog ratnih zločina protiv iračkih vođa", piše Thomas W. Lippman. "Plan bi stajao pet milijuna američkih dolara, što je Kongres već odobrio. Taj je novac potreban za podučavanje oporbenih skupina o tehnikama organizacije i pridobivanju novih pristaša, za financiranje centra za aktivnosti u egzilu u Londonu i za prijevod i popis milijuna zarobljenih iračkih dokumenata koji bi mogli poslužiti kao dokaz u suđenjima za ratne zločine. Dodatnih pet milijuna američkih dolara utrošeno je za organiziranje oporbene radio postaje 'Radio Slobodni Irak' kojim upravlja 'Radio Slobodna Europa/Radio Liberty' i koji se nalazi u Pragu. Viši američki dužnosnici dali su naslutiti da se radi i na usporednom i vjerojatno ambicioznijem tajnom planu rušenja režima u Bagdadu. Dodali su, međutim, da se ne nadaju da će njihov plan prouzročiti prijevremeni pad režima Sadama Huseina, ali da žele podržati i ujediniti iračku oporbu u nadi da će tako potaknuti miran prijelaz na demokraciju ako kojim slučajem Sadam Husein neočekivano izgubi vlast. Clintonova je administracija zato u posjet Washingtonu, koji se očekuje krajem ove godine, pozvala dvojicu čelnika suparničkih kurdskih frakcija u sjevernom Iraku - čelnika Kurdske demokratske stranke (KPD) Masuda Barzanija i čelnika Narodne unije Kurdistana Jalala Talabanija. Obojica su 'sumnjivi' saveznici. Barzani je, naime, svoje snage ujedinio sa Sadamovom vojskom tijekom sukoba 1996. s Talabanijem, što je dovelo do razaranja oporbenog iračkog pokreta kojeg je podržavala CIA, a Talabani zato što je u tom sukobu prihvatio iransku podršku. 'Dok god su oni spremni suprotstavljati se Sadamu Huseinu, spremni smo s njima surađivati', rekao je prošli tjedan pomoćnik američke državne tajnice Martin S. Indyk dodajući da to čine 'otvorenih očiju i s realističnim razumijevanjem načina na koji se u tom dijelu svijeta mijenjaju saveznici'(...) (...) Ti kurdski čelnici imaju također razloga biti nepovjerljivi prema Sjedinjenim Državama jer im Washington, nakon što ih je potaknuo na pobunu protiv Bagdada nakon Zaljevskog rata, nije pomogao, rekao je jedan viši američki dužnosnik. Kada će Barzani doputovati u Washington i prihvatiti američki plan nije poznato. Njegov nećak Farid Barzani, koji predstavlja KPD u Washingtonu, rekao je: 'Nemamo ništa protiv da se priključimo oporbi, ali samo pod uvjetom da Amerikanci podrže Kurde protiv bilo koje regionalne sile', što znači i Teherana i Bagdada. Fardi Barzani američki je plan nazvao 'dobrim početkom', no njegovo stajalište ne dijele ključni republikanski dužnosnici u Kongresu koji su izjavili da bi Kongres mogao zatražiti izmjene plana kao uvjet za dodatne novčane uloge. Popis 73 iračke oporbene skupine s kojima Clintonova administracija namjerava surađivati "apsurdan je jer mnoge od navedenih skupina imaju samo jednog člana, a neke se niti ne nalaze u Iraku", rekla su dvojica članova Odbora za međunarodne odnose. Oni su se usprotivili i organiziranju 'Radija Slobodni Irak' u Pragu jer će on imati 'problema s uspostavom povjerenja' zbog svoje povezanosti s ostalim radio postajama koje podržavaju SAD-e. Taj bi se radio, prema njihovom mišljenju, trebao nalaziti u sjevernom Iraku (...). Republikanski senatori nezadovoljni su i time što većina novca nije namijenjena Iračkome nacionalnom kongresu (INC) u Londonu kojeg je Washington do 1996., kada se iračka oporba raspala, smatrao njezinim legitimnim glasom. Za Clintonovu administrciju INC je 'jedna od oporbenih skupina, a ne glavna skupina', rekao je jedan viši dužnosnik." 030146 MET aug 98