2. VIII. ABC - F. EGUIAGARAY O MILOŠEVIĆU I O KOSOVU

ŠPANJOLSKA ABC 2. VIII. 1998. Iznenađenje "Kažu da je Milošević u četvrtak izazvao iznenađenje najavljujući kraj srpske ofenzive na Kosovu. A poslije toga, svjedoci smo novih iznenađenja, kao što je nastavak srpskih napada te očekivanje i najmanje reakcije albanske strane. U svakom slučaju, ofenziva je iza sebe ostavila već poznat trag u obliku spaljenih i srušenih sela, iz kojih je nestalo stanovništvo, a imena tih sela samo su nova zrna u krunici koja je počela u Osijeku i Vukovaru, nastavila se u Srebrenici, a sada se odvija u Vučitrnu, Dečanima, Đakovici, Orahovcu i Mališevu... UNHCR sada već govori o sto tisuća izbjeglica, a sve su brojnije i priče o počinjenim zločinima. Ali ovoga puta Srbi znaju kakav utjecaj imaju televizijske slike na javnost i uspjeli su spriječiti snimanje. Hladna lica diplomata, koji su sve vidjeli i koji se odluče progovoriti o uništavanjima, ne postižu isti učinak. Jedino što je sigurno jest, i to na još nepoznatoj razini, činjenica da se opet događa ono za što su međunarodne ustanove tvrdile da se više neće ponoviti. Kažu da je iznenađenje i zaprepaštenje obuzelo i hrvatsko izaslanstvo s Trumbićem na pregovorima s jednom drugom Srbijom, na otoku Krfu, u srpnju 1917. godine, na pripremi stvaranja prve Jugoslavije, i to kad je Stojan Protić svojem hrvatskom kolegi objasnio kako će Srbi riješiti bosanski problem: 'Kad naša vojska prijeđe Drinu, dat ćemo Turcima (tako Srbi i danas nazivaju bosanske muslimane) 24, ma recimo i 48 sati da prijeđu na pravoslavlje. One koji to ne učine, strijeljat ćemo, kao što smo to svojedobno učinili i u Srbiji'. Trumbić, tada vatreni zagovornik stvaranja Jugoslavije, uzviknuo je: 'Pa ne govorite valjda ozbiljno!' A na to mu je Protić kratko odbrusio: 'Posve ozbiljno'. Ono što se ne može lako objasniti jest to da ta 'srpska politička kultura', s tako dugom tradicijom, i dalje može izazivati iznenađenje. A moguće objašnjenje dao sam u prošlotjednoj kolumni: korak koji su učinili Albanci, nakon desetljeća nedjelotvornog pasivnog otpora, odlukom o traženju pune neovisnosti uz pomoć oružja, i pojačavajući opasnost od toga da se i u Makedoniji razvije paralelna pobuna, izazvao je negativnu reakciju europskih država i Washingtona koju je Milošević iskoristio za izvođenje munjevite ofenzive. I dok u kontaknoj skupini, u kojoj se neslaganja više ne mogu prikrivati, mucavo slažu nesuvisle odgovore koje u Beogradu, naravno, ignoriraju, ima onih koji vjeruju da će ta pouka Albance prisiliti na pregovore koji bi ih ograničili samo na autonomiju. A nitko ne objašnjava kako bi to takva autonomija, ako i bude stvarna, mogla izbjeći postizanje neovisnosti 'de facto', a ako bude fiktivna, kako će na dulje vrijeme umiriti albansku pobunu koju su izazvali sadašnji užasi", piše Francisco Eguiagaray. 040317 MET aug 98