ES 24. VII. ABC - GANI HAXHIU (OVK)

ŠPANJOLSKA ABC 24. VII. 1998. "Cilj OVK-a nije ujedinjenje Kosova i Albanije" Posebni dopisnik lista Ramiro Villapadierna razgovarao je s jednim od vođa Oslobodilačke vojske Kosova. "Obrazovan je, dobro odgojen, čak stavlja na stranu svoj automatski pištolj, nosi okrugle naočale i kratku bradu kao nekakav znanstvenik. Gani Haxhiu mogao bi biti liječnik opće prakse u nekoj ordinaciji u Stockholmu, budući da odlično govori švedski, a naš udaljeni narod pozdravlja s ovih planina onako kako bi to učinio čuvar nacionalnog parka Formentera, ili onako kao što je prije nekoliko tjedana pozdravio američkog izaslanika Richarda Holbrookea. 'Bilo je to malo nezgodno, jer, kad smo ušli u ovu istu sobu, gospodin Holbrooke je skinuo cipele, a ja sam ušao ne skinuvši čizme'. Tako je u ovoj istoj kamenoj kuli, staroj 150 godina, započeo prvi susret američke diplomacije s kosovskim gerilcima koji su poveli pobunu protiv Beograda, dakle, s onima koje su samo još prije nekoliko mjeseci nazivali 'teroristima'. Prema turskoj tradiciji skidanja cipela, koja se proširila čak i do Beča, u albansku kuću, i osobito u karakterističnu sobu - dhoma e pritjes - u kojoj se odvija obiteljski život, nitko ne smije ući u obući. Američki veleposlanik pri UN-u ne samo da to zna, nego je savršeno dobro znao s kime treba razgovarati i kako će doći do tog udaljenog planinskog kraja koji stalno tuku srpski minobacači. - Je li sve to bilo slučajno, kao što je objavljeno, ili su Amerikanci s vama stupili u kontakt već i prije toga? = Ne znam što su rekli u Washingtonu, budući da smo ovdje jako izolirani, ali mislim da biste trebali pitati samog Holbrookea zašto je došao baš ovamo. A ja, osobno, ne smijem odgovarati na takva pitanja. - Kako se odvijao Vaš razgovor s američkim izaslanikom? = G. Holbrooke je došao kako bi pokušao postići miran rasplet na Kosovu, a ja sam mu rekao da se divim njegovim naporima, ali da je, nažalost, stigao previše kasno. Rekao sam mu: 'Gospodine Holbrooke, Kosovu nije potreban mir nego sloboda. Ono što mi sada imamo jest režim koji je vrlo blizu ropstva. Ako se Vi iskreno zalažete za mir, morate se obratiti međunarodnoj zajednici kako bi se vidjelo na koji se način Kosovo može priznati kao neovisna država. Tada ćemo imati mir. Tako dugo dok Kosovo bude porobljeno, na Balkanu nikada neće biti mira'. - Što Vam je odgovorio Holbrooke, koji je na glasu kao strašan posrednik? = Pa, nije bilo nikakvih udaranja šakom o stol, bio je to izuzetno miran i pristojan razgovor, iako sam ja svoje argumente iznosio čvrsto i odlučno, a bio sam i vrlo jasan kad sam mu rekao da je OVK odlučio uzeti oružje u ruke i da ga nećemo ostaviti tako dugo dok Kosovo ne bude slobodno, nastojao sam te argumente iznijeti na najpristojniji mogući način. Rekao mi je da se slaže oko nekih aspekata i da svakako moramo održati otvoreni dijalog bez njegova uvjetovanja određivanjem budućeg statusa Kosova. - Je li to i potrajalo, taj kontakt s Washingtonom? = Molim Vas da mi ne postavljate pitanja na koja Vam ja, nažalost, ne smijem odgovoriti. - O čemu je još bilo riječi? = Upozorio sam ga na činjenicu da je međunarodna zajednica u posljednjih desetak godina Kosovo posve ignorirala. Čak i u ožujku postojala je još prigoda da se reagira, poslije pokolja u Drenici, ali međunarodna zajednica to nije učinila. Rekao sam mu i da se naš pacifizam, poslije pokolja iz 1981. godine, na kraju pokazao kao kontraproduktivan te da smo čak izgubili i status autonomije pa sada izlaz vidimo u biranju jedinog rječnika koji u Beogradu razumiju, a to je jezik oružja. Rekao sam mu: 'Gospodine Holbrooke, ako želite obnoviti mir, zašto ne priznate Rugovu, kao demokratski izabranog predsjednika republike Kosovo? Ako to učinite, ja ću prvi odložiti pušku i vratiti se svojem poslu. Znajte i to da sam ja književnik i da iznad svega mrzim rat. Ali sam prisiljen ostaviti pero i latiti se puške. Ne znam shvaćate li što to znači, jer radi se o obrani moje kuće, mojeg naroda i njegove slobode'. - Zašto kosovski Albanci napuštaju miroljubivi put Ibrahima Rugove? = Svi smo mi slijedili Rugovu na putu traženja mirnog rješenja. Uz razumijevanje i pomoć Europske unije i SAD-a, kao uostalom i u slučaju ostalih jugoslavenskih republika, nezavisnost se mogla postići i mirnim putom. Ali poslije 1990. godine srpska je represija sve više jačala, a ljudi ne samo da su frustrirani zbog Rugove, nego, što je još gore, i zbog stava međunarodne zajednice. - Postoji li nekakva alternativa totalnome ratu? = Ovdje međunarodna zajednica nailazi na isti problem kao i s prijašnjim ratovima na području Jugoslavije. Ušla je u slijepu ulicu u kojoj po svaku cijenu želi nametnuti zadržavanje Kosova u onome što je ostalo od Jugoslavije. Mislim da Vam preostaje samo jedna alternativa. Ako želite održati svoj ugled, morate se vratiti unatrag i poduprijeti put koji je zacrtao Rugova, morate priznati Kosovo kao državu. A ako se želite do kraja osramotiti, prihvaćajući Miloševićeve teze, ostavite nas na miru i mi ćemo se tući do kraja. A poslije priznajte rezultat. - Vaše spominjanje traženja rješenja s Rugovom u suprotnosti je s kritikama iz OVK-a i ostalih stranaka, budući da ga oni smatraju izdajnikom. Znači li to da u OVK-u postoji ideološko neslaganje? = OVK je narodna vojska s klasičnom, hijerarhiziranom strukturom. Ja sam bio član Glavnog stožera, i uvjeravam Vas da onako kako ja govorim, govori i cijeli OVK. Da bi netko bio izdajnik, mora počiniti izdaju, a to se do sada još nije dogodilo. A ako Rugova, ili Demaci ili Qosja, izdaju svoj narod sklapanjem nekakvog sporazuma koji će biti u suprotnosti s rezultatima referenduma iz 1992. godine, neka znaju da će biti osuđeni na smrt kao izdajnici. - Kakav ste status spremni prihvatiti? = Bilo kakav status s kojim bismo ostali pod Srbijom ili Jugoslavijom ne dolazi u obzir. A želio bih Vam naglasiti i da, za razliku od onoga što se govori, ovo nije međuetnički sukob. To je rat protiv okupacijskih vojnih snaga. Na Kosovu nema mržnje između dvaju naroda, ali postoji mržnja prema okupaciji. Mi nemamo ništa protiv civila, bez obzira na to jesu li oni Srbi, Turci ili Albanci, upravo zato što želimo da Kosovo bude država svih njegovih građana, a ne država manjina i većina. Kraj mjesta Junik imamo nekoliko srpskih naselja. Iako ih srpsko topništvo iskorištava za skrivanje, nikada nam nije palo na pamet da pucamo po njima. A ono što je srpska vojska i policija činila ovdje još od 1913. godine, najbolji je razlog da nikada više ne budemo pod Srbijom. Mi, koji znamo što je to represija, ne želimo takvu državu. Ovdašnji Srbi ne moraju strahovati. OVK želi uspostavljanje demokracije kakva postoji u Švicarskoj. - Holbrookea plaše priče da OVK želi ujediniti sve Albance. = OVK samo želi primjenu referenduma iz 1992. godine, na kojemu se narod masovno odlučio za nezavisno i suvereno Kosovo. Iako je prirodna želja i pravo jednog naroda da bude zajedno, mi poštujemo rezultate referenduma. Naša je dužnost prema narodu oslobađanje i primjena rezultata referenduma, a ne ujedinjavanje nekadašnje Albanije. - Kakav je vaš stav prema Albancima u susjednoj Makedoniji? = Neka bude jasno da mi ne namjeravamo izazivati proširivanje rata. Problem s Albancima u Makedoniji jest da su oni u prošlosti pripadali istom teritoriju, Albaniji, ali je on kasnije podijeljen. Ali i tamošnji bi Albanci morali imati pravo na samostalno određivanje svojega statusa, i s pravom traže poštovanje svojih prava u Republici Makedoniji". 270228 MET jul 98