NEW YORK TIMES - 29. VII. HAAG

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 29. VII. 1998. Obilježje slučaja silovanja u BiH: Pravna zbrka "Ona je u sudnici poznata kao svjedokinja A, ali ono što joj se dogodilo više nije tajna", piše u uvodu teksta o slučaju Furundžija novinarka Marlise Simons. "Živjela je u Lašvanskoj dolini, nekad mirnom dijelu središnje Bosne. Muslimanka, udana s dvoje djece. Jednoga dana 1993. godine, vojnik bosanskih Hrvata tijekom ispitivanja joj je naredio da se skine do gola. Trljao je svoj nož o njezino bedro i trbuh, a zatim je silovao. Poslije je zaključana u kuću gdje su je u sljedeća dva mjeseca neprestano silovale njegove kolege. Sudski dokumenti kojima se ti događaji opisuju ne kazuju je li svjedokinja A ostala trudna. Ali je prema svjedočenju liječnika i psihologa pretrpila šok i depresiju. U svom svjedočenju govorila je o noćnim morama, osipima kože i bolovima u trbuhu. Ovoga mjeseca, nakon osam dana saslušavanja, suci Međunarodnog suda za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije izgledali su spremni donijeti odluku u slučaju jednoga od četiri optužena vojnika. Time bi ovaj slučaj postavio primjer prvog suđenja u kojem je silovanje okaraterizirano kao ratni zločin. Međutim, umjesto presude, sudnicu je zapljusnula ogorčena proceduralna borba između odvjetnika. U sudnici se čuo žamor kada je obrana istaknula da se spomenutoj žrtvi silovanja ne može vjerovati kao svjedokinji zbog rupa u sjećanju i pogrešnog identificiranja optuženika. Obrana zahtijeva da se njezino svjedočenje poništi. 'Želimo novo suđenje', rekao je Luka Mišetić iz Chicaga, odvjetnik Ante Furundžije, vojnika optuženog za sudioništvo i promatranje zločina. Odvjetnik je izjavio kako je žena bila liječena zbog posttraumatskog stresnog sindroma, a optužba je taj podatak skrivala čime je zavaravala obranu. Iako je liječenje proizišlo iz zločina, sudbeno je vijeće priznalo kako je optužba uistinu počinila neke proceduralne greške. Kao rezultat, suđenje će biti ponovljeno, što znači da svjedokinja i žrtva mogu opet biti pozvani na svjedočenje. Umjesto da postavi primjer ovaj je slučaj bacio svjetlo na neke probleme u kažnjavanju ratnih zločina počinjenih protiv žena. Slučaj je također otvorio neka ključna pitanja o tome gdje leži ravnoteža između prava optuženika na pravedno i javno suđenje i prava žrtve na privatnost. Očekivalo se da će podnošenje slučajeva silovanja sudu u Den Haagu biti jednostavno, poglavito ako se uzme u obzir da je prema najnižim procjenama na Balkanu silovano 20.000 žena, većinom Muslimanki. Većinu su dokaza prikupile žene, želeći pokazati da je silovanje žena u BiH bilo sustavno i korišteno kao ratno oružje. Veliki je pritisak izvršen da se uporaba masovnog silovanja okarakterizira kao oružje za oplodnju žena, te za 'ponižavanje, sramoćenje, degradiranje i zastrašivanje' cijele etničke skupine, kako je navedeno u jednom izvješću UN-a, te da se seksualnim zločinima osigura uporište u međunarodnim humanitarnim zakonima. Taj je pritisak doveo do toga da je Haaški sud uvrstio seksualni napad u svoje statute kao zločine protiv čovječnosti. Ali kao što se u slučaju svjedokinje A sada pokazalo, tretiranje silovanja kao ratnog zločina na sudu u Haagu ima svoje zamke. Ostala suđenja koja uključuju seksualni napad među ostalim zločinima odvijaju se nesmetano, ali ovaj slučaj koji je građen samo na silovanju služi kao suprotan primjer. Furundžijin odvjetnik Mišetić tvrdi da njegov klijent nije bio nazočan u sobi tijekom prvog silovanja svjedokinje A, te da su je neki ljudi koji s Furundžijom žele izravnati račune izmanipulirali kako bi ga imenovala. 'Ona uopće ne dvoji kada se radi o silovateljima, ali kada se radi o Furundžiji postaje nedosljedna i zbunjena', rekao je Mišetić u interviewu novinarima. Može li se trauma iskoristiti protiv žrtve, kad je traumu uzrokovao zločin, upitan je Mišetić. 'Ja ne tvrdim da žena nije imala problema, ali ljudi koji pretrpe traumu često imaju probleme s pamćenjem i postaju povodljivi', rekao je Mišetić, dodajući kako je neprihvaljivo što je optužba zatajila izvješće psihologa o liječenju posttraumatskog stresnog sindroma. Tužiteljica Brenda Hollis ne prihvaća spomenute argumente, ističući kako je obrana znala za izvješće liječnika i dobila podatke od same žrtve koja je svjedočila o svojim problemima. Izvješće psihologa nije obznanjeno jer bi njegovo objavljivanje 'predstavljalo veliko ugrožavanje privatnosti', rekla je tužiteljica. 'Osim toga takvo psihološko savjetovanje ne ugrožava kredibilitet ili pamćenje svjedoka'. Sudbeno vijeće međutim nije prihvatilo argumente optužbe i naredilo je ponovno pokretanje suđenja, koje će biti održano u rujnu. Problem ovakvog razvoja događaja jest činjenica da će žrtva silovanja gotovo sigurno biti ponovno pozvana na suđenje u Den Haag i ponovno će proći unakrsno ispitivanje. Odvjetnici specijalizirani za seksualne zločine ovakve slučajeve nazivaju 'retraumatiziranjem svjedoka'. 'To je šokantno. Naravno da prava optuženika moraju biti zaštićena. Ali žrtva ne smije sve trpjeti iznova. Žrtve silovanja se u sudnici ponovno osjećaju silovanima'." 300133 MET jul 98