AUSTRIJA 27. VII. PROFIL: MOĆNICI VIŠE NEĆE BITI IZNAD ZAKONA

AUSTRIJA PROFIL 27. VII. 1998. Kavez pun zločinaca U skupinu "moćnika koji su se dosad stavljali iznad zakona" a nakon donošenja statuta budućeg međunarodnog suda suočavaju se s pravnim kavezom, Robert Treichler uvrštava - pored Sadama Huseina, Benjamina Netanjahua, Idija Amina, Slobodana Miloševića, Augusta Pinocheta, Khieu Samphana i Pietera Bothe - i hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. "(...) Mnogi zločini ovog svijeta imaju svoje ime i prezime: Slobodan Milošević, Khieu Samphan, Sadam Husein, Laurent Kabila, Pieter Botha. Ti su ljudi utjelovljenje genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina, napadačkog rata. Najteži zločini koje ljudi mogu počiniti rijetko postaju predmetom sudskoga gonjenja - zato što zločinci sami kreiraju zakone svojih zemalja. Zato što nitko nije ovlašten podići optužnicu, odnosno zato što se nitko ne usudi to učiniti. Iznimke su ad-hoc sudovi poput onoga za Bosnu ili za Ruandu, te poput nürnberških suđenja nacistima. Pritom valja naglasiti da uvijek nedostaje precizno sročen zakon; sukus 'pobjedničke pravde' često je neizbježan. Pravdi je na međunarodnoj razini nedostajala primjerena institucija - sve dok međunarodna zajednica pretprošle subote u Rimu nije većinom glasova prihvatila statut o osnivanju Međunarodnoga kaznenog suda. Stoga se u bliskoj budućnosti počinitelji genocida, zločinci protiv čovječnosti i ratni zločinci više neće moći osjećati sigurnima. Članovi izaslanstava brojnih zemalja pljeskali su, grlili se, prolijevali suze radosnice. Međunarodni sporazumi rijetko izazivaju takve osjećaje. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan nazvao je statut 'darom nade za buduće naraštaje'. Taj bi dar mogao označiti kraj nekažnjenom barbarstvu: stalni svjetski kazneni sud, koji će kazneno goniti najteže zločine, trebao bi se pobrinuti da nitko više ne bude izvan dohvata zakona čak i ako sam diktira zakon u vlastitoj zemlji. Idealna predodžba svjetskoga suda neće dugo odolijevati pritisku realpolitike. No, panoptikum međunarodnih teških zločinaca pokazuje protiv kakvih će ljudi planirani sud podizati optužnicu - iako, jasno, neće moći suditi osobama koje su harale u prošlosti. Hoće li čovjek poput Augusta Pinocheta morati odgovarati pred svjetskim kaznenim sudom u Den Haagu? Odgovarajući uvjeti bili bi ispunjeni: nestanak velikog broja ljudi i sustavni progon u organizaciji čileanskog teror-režima imaju status zločina protiv čovječnosti. Činjenica da čileansko pravosuđe nije pokrenulo istražni postupak protiv bivšega diktatora ne ometa svjetski kazneni sud. Nije važno ni pitanje želi li stanovništvo uopće da Pinochet bude izveden pred međunarodni sud. Otto Triffterer, profesor za međunarodno kazneno pravo na sveučilištu u Salzburgu, smatra da je upravo to prednost međunarodnoga suda: '(Ne)zadovoljstvo sunarodnjaka zločinca situacijom neće nimalo utjecati na podlijeganje te osobe kaznenom gonjenju'. Štoviše, po statutu, međunarodni kazneni sud aktivirat će se kad državno pravosuđe 'ne bude htjelo ili moglo' voditi određeni sudski proces. Walter Gehr, stručnjak za međunarodno pravo u austrijskom ministarstvu vanjskih poslova i član austrijskog izaslanstva u Rimu, smatra da je u slučaju poput čileanskog sasvim moguće da 'suđenje u matičnoj zemlji bude neprikladno iz unutarnjopolitičkih razloga, dok bi prijenos sudskog procesa na međunarodni sud mogao biti manje problematičan'. Jedini preduvjet bio bi da država, čiji je građanin možda zločinac, odnosno država u kojoj je počinio zločine, ratificira statut suda. U slučaju Pinocheta, Chile se javlja u obje kategorije. Ne bude li Chile ratificirao statut međunarodnoga suda, i budući čileanski diktator moći će nesmetano terorizirati stanovništvo. Organizacije za zaštitu ljudskih prava, poput 'amnesty international', žestoko su kritizirale upravo tu točku statuta. Pierre Sane, glavni tajnik 'amnesty international', zatražio je univerzalnu valjanost haaškog suda, neovisno o tome hoće li pojedine zemlje ratificirati njegov statut. Usprkos tome, Chile bi možda pod Allendeovom vladom ratificirao statut međunarodnog suda, izlažući time kasnijeg diktatora Pinocheta sudskom gonjenju. Naime, određena zemlja može povući svoju ratifikaciju sporazuma, ali taj potez vrijedi tek nakon godinu dana i ne odnosi se na već pokrenute sudske procese. Manfred Nowak, voditelj bečkoga Instituta za ljudska prava Ludwig Boltzmann, nada se da će upravo one zemlje koje su u prošlosti bile žrtve diktature požuriti s ratifikacijom statuta. Emocionalne reakcije pojedinih članova izaslanstva u Rimu sugeriraju da će biti upravo tako. Walter Gehr prisjeća se: 'Argentinci su plakali od radosti'. Novija povijest sadrži brojne slučajeve za kazneni sud - da je ovaj postojao u trenutku kada su zlodjela počinjena: od iračkog diktatora Sadama Huseina do južnoafričkog arhitekta apartheida Pietera Bothe. Stručnjak za ljudska prava Nowak prisjeća se još primjera: prošlogodišnjih pokolja Hutu izbjeglica iz Ruande, za koje su navodno odgovorne postrojbe zairskoga pobunjeničkog vođe Laurenta Kabile; bombardiranja grada Hame po zapovijedi sirijskog režima pod vodstvom predsjednika Hafeza al-Assada, u kojem je poginulo 30 tisuća ljudi; sustavnih povreda ljudskih prava (u prvom redu onih vezanih uz žene) u Afganistanu i napada na demokratske pokrete u režiji kineske vlade. Doduše, Nowak upozorava da pojmove poput 'genocida' ne treba inflatorno upotrebljavati i time razvodnjavati. Budući da Međunarodni kazneni sud neće suditi vladama već pojedincima, svaki slučaj zahtijeva iznošenje dokaza o pojedinačnoj ogovornosti. Gerhard Hafner, profesor za međunarodno pravo i jedan od voditelja austrijskoga izaslanstva u Rimu, smatra da je iznošenje dokaza najteži problem: treba dokazati izvan svake sumnje tko je izdao zapovijed o počinjenju određenog zločina. No, Hafner smatra da će se ključno pitanje pojaviti na političkoj razini: 'Hoće li sud steći povjerenje međunarodne zajednice?' Negativan stav prema sudu zastupaju trenutačno u prvom redu Sjedinjene Države, Kina i Izrael. Izrael već sada smatra da je statut pretjeran i glasao je 'ne' - u prvom redu zato što je naseljavanje dijelova vlastitog stanovništva na okupiranim područjima uvršteno u kategoriju 'ratnog zločina' - a Izrael svojom politikom naseljavanja u zapadnom Jordanu ulazi upravo u tu kategoriju. U slučaju Slobodana Miloševića moguć je još jedan problem: možebitni ratni zločinac poput njega nužan je u funkciji jugoslavenskoga predsjednika za mirovne pregovore. Istodobni kazneni postupak bio bi politički kontraproduktivan. U takvu slučaju Vijeće sigurnosti UN-a dobiva pravo jednoglasno odgoditi suđenje za dvanaest mjeseci. Taj rok može biti produžen - teoretski ad infinitum. Time se pak otvara i mogućnost da Vijeće sigurnosti faktički onemogući suđenje. Osim toga, stručnjak za međunarodno pravo Hafner upozorava da su odluke Vijeća sigurnosti, pravno gledano, nadređene odredbama sudskog statuta. Odluči li Vijeće sigurnosti da određena osoba ne smije biti izručena, sud je nemoćan. Hoće li stoga stalni haaški sud prerasti u nemoćnu instituciju? Hafner: 'To može pokazati samo praksa'. Sve države smatraju da je prihvaćeni statut, koji prije osnivanja suda mora ratificirati 60 država, primjereni instrument za gonjenje najtežih zločinaca. Nadalje, svi se također slažu da prihvaćanje statuta još ne označava konačnu pobjedu nad barbarstvom. Presudna će biti politička odluka što većeg broja država da dopune svoje pravosudne sustave svjetskim sudom. Rimski statut stvorio je sporni, ali većinom prihvaćeni instrument koji može proizvesti dinamiku: s jedne strane u obliku političkog pritiska, usmjerenog na pristupanje sudu, a s druge u obliku poticaja pravosudnim sustavima država da se ozbiljno angažiraju u gonjenju zločina protiv čovječnosti. Široka potpora 120 država baca loše svjetlo na SAD koje su odbile statut. Konzervativne snage u američkom kabinetu strahovale su od ranjivosti američkih postrojba u inozemstvu budu li ih vlade drugih zemalja mogle izvoditi pred međunarodni sud. No, 120 država, koje su poduprle statut, vjerojatno više neće dopustiti da na njih utječe negativno stajalište SAD. Za nekoliko godina bit će izabrano 18 stalnih sudaca, koji će moći izricati zatvorske kazne u trajanju do 30 godina, a u posebno teškim slučajevima i doživotne. Usprkos tome, zločinci protiv čovječnosti vjerojatno će i dalje uspješno izbjegavati ruku pravde - zato što njihova država nije ratificirala sud odnosno zato što su izbjegli u državu koja ih nije spremna izručiti. No, sve će bolji biti izgledi za hvatanje Radovana Karadžića (...), smatra Robert Treichler. Uz ime hrvatskog predsjednika, Treichler prilaže sljedeći prikaz: "Usne starca uske su, a njegova usta zgrčena. Zdravstveno stanje toga 76-godišnjaka 'izvanredno je (...)', istaknuto je prije godinu dana u službenom biltenu, uz dodatnu napomenu da Predsjednik može 'obavljati sve svoje državne zadaće bez ikakva ograničenja'. No, čini se da Franjo Tuđman, hrvatski predsjednik, ne želi obavljati svoje zadaće. U travnju ove godine njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel predbacio je hrvatskom premijeru da i dalje ne dopušta povratak srpskih prognanika u krajinu, odakle su morali pobjeći u kolovozu 1995. g. Hrvatski vojnici pobrinuli su se tada da glavni grad srpskih pobunjenika Knin i okolna sela postanu nenastanjivi za srpsko stanovništvo, koristeći se pritom nasiljem i razaranjem. 'Operacija Oluja' bila je Tuđmanov odgovor na protjerivanje Hrvata tri godine ranije iz tog istog područja. Posrednik EU Carl Bildt pozvao je Međunarodni sud za ratne zločine sa sjedištem u Den Haagu da pokrene istragu protiv predsjednika Tuđmana zbog napada na Knin. Kritika uperena protiv Titova najmlađega generala još se čuje: povratak Srba navodno je i dalje ometan. Tuđman opovrgava te tvrdnje", dodaje novinar. 280025 MET jul 98