US NY TIMES 20. VII. MEĐUNARODNI SUD

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 20. VII. 1998. Zaokret na putu "Kad je nakon mjeseci napetih rasprava na rimskoj konferenciji postignut dogovor o povelji međunarodnoga suda, pozornost se usmjerila na kompromise i politiku. No to što se prošloga tjedna dogodilo u Rimu važnije je od podrobnosti. Mislim da će se ta konferencija smatrati zaokretom na povijesnom putu", piše Anthony Lewis. "Sve više zemalja prihvaća načelo da državnici i njihovi agenti trebaju osobno odgovarati pred zakonom, počine li genocid ili zločine protiv čovječnosti. Sudio bi im trajni sud. Potrebu za takvim sudom u našim vremenima već je prije obrazložio David J. Scheffer, veleposlanik koji se nalazio na čelu američkog izaslanstva na konferenciji u Rimu. 'Živimo u svijetu poslije hladnog rata', izjavio je veleposlanik Scheffer, 'u kojem se masovna ubojstva, masovna silovanja i drugi zločini događaju nevjerojatno učestalo. Vladavina zakona, koju su Sjedinjene Države oduvijek zagovarale, u opasnosti je da bude zgažena od ratnih zločinaca vjernih samo traženju moći.' Te riječi sad je nemoguće čitati bez osjećaja ironije i žaljenja, jer upravo su Sjedinjene Države bile veliko razočaranje rimske konferencije. One su se borile da sud oslabe, rabeći krute taktike kako bi američke saveznice navele da prihvate takvo stajalište. Na kraju su Sjedinjene Države inzistirale na glasovanju i doživjele poniženje. Glasovalo se 120 naprema 7 u korist statuta bez novih dopuna. Amerika je bila među gubitnicima, zajedno s Irakom, Libijom, Katarom, Jemenom, Kinom i Izraelom. Sjedinjene Države nepokolebljivi su zagovornik ad hoc sudova za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi, sudova koji su sve djelotvorniji. Kako su se u Rimu našle u toj sićušnoj niječnoj manjini? Veleposlanik Scheffer tvrdio je da bi, kao supersila s vojnicima svuda u svijetu, Sjedinjene Države mogle postati metom političkog gonjenja. Da je takav sud postojao za Zaljevskog rata, primjerice, Irak je mogao tražiti gonjenje američkih vojnika. Takva zabrinutost je na mjestu. No nacrt statuta međunarodnog suda snažno se trudi raspršiti slične brige. Nijedan slučaj ne može stići pred međunarodni sud ako je zemlja osumnjičenika provela istragu i razmotrila gonjenje u državi. Postoje brojni koraci da se gonjenje odgodi ili spriječi. Sjedinjene Države inzistirale su da gonjenje osumnjičenika čija država nije potpisala i ratificirala statut bude zabranjeno osim ako ta država na to ne pristane. No drugi su smatrali da bi to značilo slabljenje zakonitosti suda. To bi spriječilo gonjenje Sadama Huseina za ratne zločine koje su njegove snage počinile u Kuvajtu - osim ako on ne pristane. Iznenadilo je da su Sjedinjene Države tako pogrešno procijenile raspoloženje, odnosno predanost svojih prijatelja. Zemlje koje su pretrpjele diktaturu, poput Njemačke, Argentine i Južne Afrike, posebno su se vjerodostojno založile za snažan sud. Kanada i Britanija igrale su ključne uloge. Stvarni razlog američkog stajališta možda je bio senator Jesse Helms, koji je izjavio da bi svaki statut koji makar teoretski izlaže Amerikance mogućnosti da ih takav sud optuži, bio 'mrtav na dolasku' u Senat. Možda je to tako. No predsjednik s vizijom i kičmom ne bi dopustio da to poništi američko zauzimanje za vladavinu zakona. Predsjednik Clinton imao je svoju veliku priliku. Njegovo se izaslanstvo izborilo za velike mjere zaštite protiv ispraznih gonjenja. On je ishod u Rimu mogao prigrliti kao pobjedu američkih načela - te zatim, kaže li Senat ne, čekati da nas uvede. Na posljetku, trebalo je 40 godina da Senat ratificira konvenciju protiv genocida. U Rimu su američke ideale predstavljale nevladine organizacije poput Odvjetničkog povjerenstva za ljudska prava i Human Rights Watcha. Njihovi glasnogovornici bili su tužni što je glas Sjedinjenih Država bio tako tih. Novom sudu nedostajat će američko sudjelovanje. No postoji dovoljno potpore važnih zemalja da bi sud uspio. Kako bi on zaista odvraćao divljaštvo, trebat će mu godine da se učvrsti. No toliko je trebalo i američkom ustavnom sustavu", zaključuje uvodnik. 210213 MET jul 98