FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RFI-SUD-20-7

FRANCUSKI RADIO - RFI 20. VII. 1998. Osnivanje Međunarodnog kaznenog suda "Poslije jednomjesečnih diplomatskih pregovora, u subotu je u Rimu pod pokroviteljstvom UN-a osnovan Međunarodni sud, u francuskoj terminologiji Međunarodni kazneni sud, koji će suditi najteže zločine. Osnivački akt stavljen je na potpis sve do listopada u Rimu, a kasnije do 31. prosinca 2000. u New Yorku. Njegovo stupanje na snagu počinje šezdesetog dana nakon što ga 60. zemlja bude potpisala. 120 zemalja, od 159 koliko ih je bilo u Rimu, prihvatile su konačnu verziju statuta Međunarodnog kaznenog suda. Sedam zemalja je bilo protiv, među kojima SAD, Kina, Indija i Izrael, dok je 21, većinom iz arapskog svijeta, bila uzdržana prilikom usvajanja osnivačkog akta. Ovaj sud, koji predstavlja prvo međunarodno tijelo mjerodavno da sudi najteže zločine i ne zna ni za zemljopisna ni vremenska organičenja, neće imati, dakako, nikakovu retroaktivnu kompetenciju. Njegove ovlasti tiču se zločina genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina, kao i zločina agresije. Klauzula koja definira zločine protiv čovječnosti uključuje tako i torturu, silovanja, prisilnu trudnoći i prisilnu sterilizaciju. Tijekom mjesec dana pregovora na diplomatskoj konferenciji u Rimu došlo je do dubokih neslaganja između različitih delegacija, te je završni akt rezultat brojnih kompromisa. Poglavito oko tako osjetljivih pitanja kao što su ovlasti suda, pravo država da izuzmu svoje građane od jurisdikcije Međunarodnoga suda, ili pak oko pitanja neovisnosti suda u odnosu na Vijeće sigurnosti UN-a, ili još oko ovlasti njegova tužitelja. I dok je relativno lako postignuta suglasnost oko djelokruga Međunarodnoga suda u pitanju genocida, neovisno gdje i tko ga je počinio, dotle u pitanju kad su ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, konferencija je ostala vrlo podijeljena. 159 izaslanstava tijekom rada rimske konferencije satavile su po crti svojih interesa i iznijetih argumentacija, grubo rečeno, tri zasebne skupine. Najrestriktivniju viziju uloge Međunarodnog suda iznjele su SAD i, donekle, Francuska. U tu skupinu treba uvrstiti i druge zemlje privržene državnome suverenitetu ili pak prerogativima Vijeća sigurnosti, kao što su Rusija, Kina, Indija, Pakistan i različite arapske države. Drugu skupinu čini 60-ak zemalja pristaša maksimalističke linije, koje formiraju tzv. pilot-grupu. Tu je 14 zemalja EU-a, sve dakle zemlje članice Unije - minus Francuska, kao i Kanada, Australija, Argentina, Južnoafrička Republika te mnoge druge afričke zemlje. Ovu skupnu, ne treba posebno naglašavati, gromoglasno su poduprle nevladine organizacije i vršile stalni pritisak na sudionike rimskoga skupa - ukupno 250 njih je imalo svoje predstavnike na konferenciji u Rimu. Sedamdesetak ostalih zemalja - treća skupina - pretežno latinoameričke države, izjašnjavale su se ad hoc u funkciji pojedinačnih interesa. Ako izuzmemo ovu treću, ad hoc skupinu, moglo bi se reći da su se u Rimu sudarile dvije škole mišljenja. Što ne čudi kad se poduzimaju, barem formalno gledano, revolucionarni koraci. Četiri od pet stalnih članica VS, Velika Britanije se jedina, naime, pridružila pilot grupi, pokušale su zadržati postojeći međunarodni sustav - koncentracijom moći u VS s pravom veta, te apsolutni suverenitet država i zabrana svakog inozemnog miješanja. Amerika ne želi jaki, neovisni sud. Prema Washingtonu, koji je otvorenije, manje hipokritski od drugih izrazio svoj sud, međunarodni se poredak zasniva na činjenici da pojedine zemlje nemaju istu ulogu - disproporcionalnost, koja je rezultat disproporcionalnosti njihove dotične sile. Osim toga, Washington ne želi da Međunarodni kazneni sud bude iskorišten u političke svrhe. Protiv, na primjer, prisutnosti vojnih postrojba u inozemstvu. Neovisni sud je, pak, ideal druge škole koja u tome vidi novoga, dakle, progresivnog aktera svjetske scene. Neovisna sudbena vlast, neovisna od svjetskog državnog poretka, od suverenih i na inozemno miješanje vrlo osjetljivih država. Neovisna, isto tako, od VS-a, takva bi sudbena vlast utjelovljavala, na višoj razini, princip podjele vlasti i institucionalizirala pravo na miješanje u unutrašnje stvari drugih država. čemu služi ova nova međunarodna instanca, pitaju se već pojedini komentatori. Iako ona, neosporno, uveliko načinje dogmu o nemiješanju u unutarnje stvari drugih država, očito sud neće proganjati ni države ni pravne, već samo fizičke osobe, dakle, pojedince. I to ne sve. Neki ratni vođa koji je počinio ratne zločine detaljne nabrojene u statutu suda neće moći biti gonjen ako država u kojoj je počinio zločine ili država koje je on građanin ne pristupi Ugovoru o Međunarodnom kaznenom sudu. I na posljetku, što je najviše kritizirano od strane gorljivih zagovornika međunarodne pravde i međunarodnoga suda je famozni članak 111-bis kojim se propisuje da zemlja potpisnica Ugovora ima mogućnost da idućih 7 godina ne priznaje nadležnost Međunarodnoga krivičnoga suda u pitanjima ratnih zločina. Koalicija brojnih međunarodnih nevladinih organizacija koja se borila za osnutak ovoga suda sada je i sama uvelike podijeljena oko rezultata rimske konferencije. Nepopravljivo optimistična jest egzotična talijanska radikalna partija. Saddam Hussein, Pol Pot, Karadžić, Pinoche, Amin Dada, Mobutu, samo su neki od ratnih zločinaca od kojih će se tražiti pristanak da budu suđeni, ističe ironično predstavnik Amnesty Internationala". (RFI) 210222 MET jul 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙