4. VII. LIBERATION - O MIROSLAVU BLAŽEVIĆU

FRANCUSKA LIBERATION 4. VII. 1998. Trener Miroslav Blažević hvali domoljublje svojih igrača Novinar lista Renaud Dely razgovarao je u Vittelu s Miroslavom Blaževićem i našim igračima: "Cigareta, kava, udoban naslonjač i, ponajprije, publika. I predstava može započeti. Udobno zavaljen u predvorju hotela s početka stoljeća koji služi kao pozlaćeno utočište hrvatske ekipe u Vittelu, Miroslav Blažević igra svoju ulogu. Čovjek je rođen u Bosni, ima švicarsku putovnicu i radio je kao gastarbajter u švicarskim, francuskim i grčkim klubovima. Ali on je u prvom redu 'domoljub'! Odmah pobijesni ako netko posumnja u njegovu strast prema zastavi sa šahovnicom: 'Upravo ja sam taj koji je probudio hrvatski nacionalni identitet 1982. godine, pobjedom na jugoslavenskom prvenstvu sa zagrebačkim Dinamom. Ja sam u hrvatskoj nacionalni heroj!' Ako ostavimo po strani njegov nacionalizam, sve je ostalo kod njega pod upitnikom. Lukav i vješt manipulator, 63-godišnji 'Blaž' će sve reći i poreći. Njegova prepredenost donijela mu je suđenje zbog pronevjere novca u aferi s marsejskim Olympiqueom i kratak boravak u zatvoru. On se sada šali: 'Kako da Hrvati vole Francusku kad je Francuska njihova izbornika stavila u zatvor?' Stari se glumac voli kreveljiti iza svojih četvrtastih naočala. Bijes: 'Postavili ste mi zločesto pitanje!' Ulagivanje: 'Prijatelju... Ja osjećam da ste Vi dobar čovjek.' Izazivanje sućuti, kad spominje svoja dva brata 'koji su poginuli za Hrvatsku za vrijeme Drugoga svjetskog rata' i svoju 'majku koja je umrla od tuge'. Ili čak i sažaljenje, kad priča o 'strašnom djetinjstvu, kad su ga nazivali hitlero-fašistom'. Blažević, vjeran predsjedniku Tuđmanu, koji će gledati utakmicu u nedjelju, neizmjerno obožava šaku 'predsjednika generala'. 'On je toliko velik domoljub da je pobijedio i rak!' Godine 1991., za vrijeme osamostaljivanja, Tuđman ga je želio postaviti za ministra športa. 'Ali ja nisam imao završenu školu za taj posao...' 'Mali hrabar narod'. U Hrvatskoj je nogomet pitanje od državne važnosti. Odana režimu, okrugla lopta služi za jačanje identiteta. Tuđman je osobno Dinamo prekrstio u Croatia Zagreb i na čelo nogometnog saveza postavio Branka Mikšu, bivšeg zagrebačkog gradonačelnika. 'Moj hrabar mali narod izišao je kao mučenik iz rata i odmah se pojavio nogometni uspjeh. To je izuzetan događaj za narod', komentira izbornik, 'svjestan težine svoje odgovornosti'. A toga su svjesni i njegovi igrači. Napadač Davor Šuker se oduševljava zaslugama '(svoje) male Hrvatske'. Asanović, koji je dao prvi gol za hrvatsku reprezentaciju 1990. godine, čak i prije nego je država postala samostalna, kaže: 'Sada smo još bolje motivirani zato što igramo za Hrvatsku'. Glavni igrač obrane Bilić rezimira: 'Danas smo jači zato što smo veleposlanici jače nacije'. Blažević je guru cijelog jednog naraštaja (Boban, Šuker, Prosinečki, itd.), rođenog 1987. godine, iz vremena kad je pobijedio na svjetskom juniorskom prvenstvu u jugoslavenskim majicama. 'Svi se prema njemu odnosimo kao prema ocu', kaže Asanović. 'Njima prenosim sve što želim. Ako sam tužan, i oni su tužni, ako sam sretan, i oni su sretni!, odaziva se Blažević. Uoči susreta s 'velikim njemačkim prijateljima', Hrvati su se prisjećali poraza na europskom prvenstvu 1996. godine. 'Ne želimo se osvetiti', kaže Bilić. 'Osobito ne Njemačkoj, koja je Hrvatskoj najviše politički pomogla'. Poneseni domoljubnim zanosom, hrvatski dužnosnici sada priznaju očinstvo i polufinalu svjetskog prvenstva u kojemu je Jugoslavija igrala 1962. godine. 'Ne treba zaboraviti da je u toj ekipi bilo 70 posto Hrvata!' govori Branko Mikša. Ustvari, hrvatska nacionalna vrsta zaista je već postojala. U vrijeme ustaškog režima, i bila je vjerni partner nacističke Njemačke. Odigrala je devet susreta s Hitlerovim saveznicima od 1940. do 1944. godine. Daleko od toga da niječe tu baštinu, Hrvatski nogometni savez u službenoj brošuri podrobno navodi i rezultate, ali bez komentara. Utoliko gore ako brojni hrvatski navijači na tribinama pjevaju svoju himnu s napuhanim torzom i visoko uzdignutom rukom samo zbog nacionalističkog zanosa". 070158 MET jul 98