US IHT 8. VII. NOVA EUROPA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. VII. 1998. Stoljeće izgradnje nove Europe Profesor povijesti na sveučilištu Columbia Fritz Stern piše o dvadesetom stoljeću u Europi, ističući kako je to bilo razdoblje velikih represivnih ideologija: "(...) Vidimo da neke teme s početka stoljeća dobivaju novu važnost. Prvi svjetski rat, ta užasna eksplozija sukoba, popločio je put daljnjim katastrofama: boljševizmu, fašizmu, nacionalsocijalizmu; iako se trebamo prisjetiti da su se ta tri oblika organiziranog nasilja prvi put pojavila kao obećavajući projekti. Milijuni ljudi smatrali su da boljševizam ili nacionalsocijalizam nude spasenje, mesijansku viziju u tjeskobnom svjetovnom društvu. Bili su to pseudovjerski pokreti koje ne bismo trebali olako povezivati kao što je sada postalo moderno; među njima su postojale znatne razlike. Ono što im je bilo zajedničko jest njihov pokušaj da upravljaju poviješću i da je nadziru. Oni su željeli izgraditi drukčiju budućnost, stvoriti novog čovjeka, ugasiti spontano izražavanje suprotstavljenih misli i nametati prošlost koja bi održala njihove izopačene vizije budućnosti. George Orwell sjajno je shvatio središnji položaj povijesti u totalitarnim društvima: 'Onaj tko nadzire prošlost nadzire budućnost; onaj tko nadzire sadašnjost nadzire prošlost.' (...) Prisjetite se da su više od 70 godina narodi Sovjetskog Saveza učili povijest koja se stalno prilagođavala, ali je bila lažna. Tako šala iz sovjetskih vremena kaže: 'Budućnost je izvjesna. Samo je prošlost neizvjesna.' Narod bivše istočne Njemačke trpio je sličnu sudbinu oko 50 godina: umovi ispunjeni prepravljenom poviješću, lišeni svakog istinskog osjećaja za prošlost. Takvi umovi loše su pripremljeni za zadatke demokratskih građana. Samo postojanje nove Europe poslije 1989. povezano je s prošlošću. Utemeljitelji Europske zajednice shvatili su pouku iz europske prošlosti: samo sporo integriranje Europe može natkriliti nacionalistička suparništva koja su začela ratove u Europi. U svojoj borbi za oslobođenje, narodi istočne Europe željeli su vratiti svoju europsku očevinu. Željezna zavjesa nije mogla prekinuti veze koje su istočnu Europu vezivale sa sretnijim zemljama Zapada. Narodi istočne Europe pobunili su se - između ostaloga, i protiv nametnute laži. Ono što smo vidjeli u posljednjem desetljeću jest ponovno pojavljivanje najdivljačkijih nacionalističkih i etničkih provala - okrutnost u bivšoj Jugoslaviji, primjerice. No nacionalistička netolerancija napreduje i drugdje. Bojim se da upravo u trenutku daljnjih europskih integracija (i djelomično zbog njih) nacionalističke i ksenofobične misli i akcije postaju sve popularnije. No nova je Europa također predana ljudskim pravima, a to su plodovi pouka iz prošlosti. Nova Europa, koja je opozvala nasilje između svojih zemalja članica, morat će se boriti s nacionalističkim nasiljem, uglavnom (ali ne isključivo) unutar vlastitih granica. Ona će morati prepoznati postojanje manjina, s dugim povijesnim stažom koje traže veće priznanje, poput Baska. (...) To što je rat između velikih europskih sila danas nezamisliv, velika je povijesna promjena. To zaslužuje da bude slavljeno i zaštićeno, ali će imati i posljedice. Drugim riječima, prijetnja ratom drastično je smanjena, no tu su drugi oblici agresije kojima smo izloženi. Širenje kriminala traži red i zakon koji mogu povrijediti liberalni, tolerantni poredak države i društva. Također se susrećemo s prijetnjom organiziranog terorizma. Anarhisti s kraja devetnaestog stoljeća bacali su bombe; današnji terorist može pribjeći biološkom oružju ili iskoristiti najsofisticiranija komunikacijska sredstva. U našem su stoljeću nacionalističke ambicije i pretpostavke izazivale ili produžavale rat. Nacionalističke strasti, u nekim mjestima dugo potiskivane, pojavile su se svom snagom - ne samo na Balkanu, već i u mirnim područjima Europe. Proces integracije i velika ekonomska nejednakost između država unutar i izvan Europe donijeli su demografske promjene koje obuhvaćamo izrazom 'multikulturna društva'. Suočavamo se s neprijateljstvom prema strancima, koje stranke krajnje desnice iskorištavaju. Čak i neke ugledne konzervativne stranke u iskušenju su da slijede sirenski zov zaštite nacije. Postali smo, tvrde neki ljudi, permisivno društvo - no malen je korak od permisivnog do prohibitivnog. Veliko oduševljenje koje je pratilo stvaranje nove Europe nestaje ili se pretvara u ritual. Mogla bi ojačati želja za čistim nacionalnim zajednicama. (...) Trebamo zapamtiti da je većim dijelom ovog stoljeća Njemačka dominirala Europom. Na početku stoljeća Njemačka je bila najmoćnija zemlja u Europi. Taj njezin status bio je poduprt golemim dostignućima u znanosti, industriji i umjetnosti, a oslabljen duboko pogrešnim političkim sustavom. Njemački su vođe željeli postići hegemoniju, a njezini susjedi naučili su se bojati diva u svojoj sredini. Njemačka je opet najsnažnija europska sila, ali danas je to iz temelja promijenjena zemlja koja je pokazala sposobnost pacifikacije u inozemstvu i kod kuće. Njemačka je dobila drugu priliku, priliku da svoju moć iskoristi na konstruktivan, razuman i miran način. Ti zadaci zahtijevat će mnogo takta i državničke sposobnosti, kao i spremnost europskih susjeda na suradnju. Očito, prošlost nastavlja progoniti sadašnjost. U većini država prošlost je opet postala bojno polje tumačenja. Većina današnjih zemalja uključeno je u neki oblik preispitivanja prošlog ponašanja. Suočiti se s prošlošću na taj način nema presedana, a isto vrijedi i za priznanje krivice i službene isprike za nepravde iz prošlosti. Neke od tih isprika su otvorene, druge okolišaju, no taj je proces pridonio europskoj pacifikaciji. (...) Skloni smo ići iz jedne krajnosti u drugu: od glorificiranja svoje prošlosti i poricanja zločina do opsesivnog bavljenja nedjelima nekog pojedinca ili naroda. Neki sam dan u Budimpešti iza velike sinagoge vidio mali vrt. U sredini se nalazio kip drveta s imenima nekih žrtava holokausta, a iza tog drva, dva mramorna stupa s imenima nekih pravednika. Buduće naraštaje treba podsjetiti na to da su čak i u najmračnijim vremenima neki muškarci i žene slijedili unutrašnju zapovijed ljudske čestitosti. Nova Europa treba vlastitu povijest. Stotine godina, Europljani su učili samo povijest svojeg naroda. S osnivanjem velikih država- nacija, veliki povjesničari poput Micheleta i Macaulaya pisali su epove svojih naroda. No uvijek je postojao europski narod. Europljani su zajedno živjeli i zajedno se borili. Europska kultura predstavljala je vrenje kulture svakog od tih naroda. U novoj Europi, povijest svake zemlje trebala bi se predavati u prikladnom kontekstu, u svojoj stalnoj interakciji s drugim narodima, tako očitoj u područjima znanosti, književnosti i umjetnosti. Prikladno prikazana povijest trebala bi hraniti europsku svijest. Živimo u izrazito ahistorijskom vremenu. Naše znanje o prošlosti ostaje mutno; našom svijesti dominiraju novinski naslovi, televizijski isječci koji govore o najnovijoj krizi ili zločinima. U globaliziranom svijetu naša se pažnja ubrzano premješta, naši vidici su se proširili, naše se razumijevanje skučilo. (...) Graditelji nove Europe mislili su na povijesni način. Imali su osjećaj za povijesni proces, otvorenost povijesti, nužnost vizije. Sve je to bolje od zabrinute usredotočenosti na rezultate posljednjih ispitivanja javnog mišljenja. Vođe današnjice prečesto su zaokupljeni rješavanjem neke krize ili osvajanjem izbornih pobjeda; javnost je umorna i sumnjičava prema velikim planovima. Stoga je zadatak nevladinih organizacija i ustanova da kritičkim okom analiziraju važna pitanja, daju prijedloge reforma, postavljaju ciljeve. (...) Nova Europa, poželjna, ali ipak ugrožena tvorevina, ne može pobjeći ostavštini prošlosti. Moja je želja da se građani te nove Europe sjete varljivo jednostavnog zahtjeva koji je održao borbu Vaclava Havela protiv tlačenja: potrebu da se živi u istini. Na kraju našeg stoljeća i uvelike zahvaljujući narodima istočne Europe, europski građani slobodni su kako bi živjeli u istini. To je obećanje otvorenog, liberalnog društva. Hoće li ljudi to pravo iskoristiti, ovisit će i o ponašanju njihovih političkih i građanskih vođa i primjeru koji oni daju." 090136 MET jul 98