SLUČAJ BLAŠKIĆ: SVJEDOČIO ČASNIK NIZOZEMSKE VOJSKE

DEN HAAG, 3. srpnja (Hina)- Potpukovnik nizozemske vojske i bivši promatrač ECMM-a u BiH Henrik Morsnik u svjedočenju na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću optužio je u petak HDZ i HVO u Srednjoj Bosni da su za vrijeme sukoba s ABiH vršili lažnu propagandu kako bi nagnali hrvatsko stanovnišvo da napusti svoje domove i preseli se na područja koja je nadzirao HVO. On je ocijenio "preuveličanima" izjave dužnosnika bosanskih Hrvata i izvješće medija koji su govorili o progonu Hrvata u području Zenice u travnju te Gučje Gore u lipnju 1993. godine. "Istrage ECMM- a u kojima sam sudjelovao pokazale su da je malo kuća uništeno i da ima malo žrtava", izjavio je on dodajući da su izvješća hrvatske strane bila "namjerna pretjerivanja s ciljem da izazovu strah kod hrvatskog stanovništva." Potpukovnik Morsnik, koji je u Srednjoj Bosni boravio od travnja do srpnja 1993. godine, optužio je generala Blaškića da je i sam vršio lažnu propagandu kad je početkom svibnja uputio UNHCR-u poziv da pomognu Hrvatima u Zenici. "Blaškićeve informacije o teškom položaju Hrvata u Zenici bile su krive", ocijenio je on. Svjedok je i bivšeg predsjednika HDZ-a BiH Matu Bobana optužio za vršenje propagande kad je zapovjedniku UNPROFOR-a Philippeu Morrillonu pisao o uništavanju katoličkih objekata i opasnosti da se u Srednjoj Bosni iskorijeni hrvatsko stanovništvo. Morsnik je ocijenio da je šteta nanesena muslimanskim vjerskim objektima bila neusporedivo veća od one nanesene katoličkim. Tijekom protuispitivanja, bivši promatrač ECMM-a je, međutim, kazao da nikada nije čuo Blaškića kako daje "huškačke" izjave ili pokazuje etničku netoleranciju. On je također potvrdio obrani da je Blaškić pravilno postupio kad se obratio za pomoć UNHCR-u. Svjedok je također potvrdio dokument ECMM-a u kojemu se izvještava o uništenju hrvatskih kuća i ubijanju civila u selima oko Zenice. "Takva situacija je davala Hrvatima razloga za zabrinutost", priznao je svjedok ispričavši se da nije bio u Zenici kad je to izvješće sastavljeno. Blaškićev branitelj Russell Hayman predočio je svjedoku izvješća UNPROFOR-a o uništavanju hrvatskih kuća i crkvi u Srednjoj Bosni, te bježanju i protjerivanju tisuća Hrvata iz Travnika i Kaknja i Fojnice, na što je svjedok odgovarao da to nije znao ili da je napustio BiH prije no što se to dogodilo. Na upit branitelja zna li za podatak da je 185.000 Hrvata iz Srednje Bosne napustilo BiH tijekom 1992. i 1993. godine, svjedok je odgovorio da mu to nije poznato. Obrana je podastrijela i upozorenje Vijeća Europe nakon osvajanja sela Gučja Gora od strane ABiH, o etničkom čišćenju tamošnjih Hrvata te zauzimanju franjevačkog samostana. "Je li vam poznato da je ABiH postavila glavni stožer u tom samostanu?", upitao je Hayman, a svjedok je odgovorio da o tomu nije bio izvješten. Svjedok, koji je bio baziran u regionalnom sjedištu ECMM-a u Zenici, zaključio je da je ABiH bila kooperativna s ECMM-om u istragama o kršenju ljudskih prava dok HVO nije surađivao. On je kazao da zapovjednik Operativne zone HVo-a za Srednju Bosnu pukovnik Tihomir Blaškić nije nikada pošao s njim u istragu dok je general ABiH Mehmed Alagić to učinio u više navrata. Na upit obrane je li general Enver Hadžihasanović, zapovjednik 3. korpusa ABiH, koji je bio istog ranga kao pukovnik Blaškić, ikada išao s njim u istrage, svjedok je potvrdio da to nije bio slučaj te je potvrdio da nikada nije ni tražio Blaškića da pođe s njim u istragu. On je u protuispitivanju također potvrdio da od ABiH, kao ni od HVO, nije dobio izvješća o istragama koje su trebali provesti. Morsnik je, nadalje, optužio HVO da je, pri objašnjavaju raznih ubijanja i pljački, neopravdano koristio kao izgovor postojanje "nekontroliranih jedinica" bosanskih Hrvata. Svjedok je naveo primjer jedinice koja je bila pod zapovjedništvom osobe zvane Žuti, koji je, ustvrdio je svjedok, zaustavio na cesti generala Alagića i njegovu pratnju i oteo im oružje. "Žuti je vratio oružje nakon što mu je to naredio Blaškićev dozapovjednik Franjo Nakić", dodao je svjedok zaključivši da to dokazuje da je Žuti bio pod kontrolom zapovjedništva HVO-a u Vitezu. Međutim, svjedok je u protuispitivanju priznao da je pogriješio jer oružje nije oteo Žuti već osoba zvana Tuka, a Žuti je intervenirao da se oružje vrati. "Pukovnik Blaškić imao je na raspolaganju vojnu policiju i mogao je eliminirati nekontrolirane elemente", ustvrdio je svjedok dodajući da su uništavanja muslimanske imovine bila sustavna i da se ne mogu pripisati takvim "elementima." U protuispitivaju je, međutim, nizozemski časnik potvrdio obrani da i ABiH sve do početka lipnja nije mogla kontrolirati svoju 7. brigadu koju su kontrolirali mudžahedini, usprkos nastojanjima zapovjednika 3. korpusa ABiH generala Hadžihasanovića. "Pukovnik Blaškić je morao znati da se muslimanski civili odvode na kopanje rovova i da se pale muslimanske kuće i protjeruju Muslimani jer je o tome izvještavan njegov dozapovjedniik Nakić na sastancima Zajedničke komisije", koja je uključivala predstavnika HVO-a, ABiH i predstavnike UNPROFOR-a i ECMM-a, nadalje je ustvrdio svjedok. Morsnik je, također, zaključio da Blaškićeve zabrane da se pljačka i uništava muslimanska imovina, zabrane da se uhićuju civili te naredbe da se poštuju Ženevske konvencije i ratni običaji nisu donesene na Blaškićevu inicijativu već su rezultat dogovora "viših instanci." Svjedok je također zaključio da činjenica da su te naredbe bile upućene svim brigadama HVO-a i nezavisnim jedinicama, uključujući vojnu policiju, Vitezove, Jokere i jedinicu Žutog, a neke su upućene i policijskim postajama, dokazuje da je Blaškić nad svima njima imao nadzor. Obrana je, potom, predstavila svjedoku niz naredbi što ih je pukovnik Blaškić samoinicijativno izdao i to prije no što je potpisao spomenute naredbe inicirane s viših instanci. Predstavljeno je pet naredbi, što ih je Blaškić izdao u razdoblju između 22. i 27. travnja, a u kojima najstrože zabranjuje paljenje kuća i pljačku zaprijetivši strogim mjerama, potom zabranjuje protjerivanje nehrvatskog stanovništva i useljavanje u privremeno napuštene stanove, potom zabranjuje postupanje sa zarobljenim civilima koje nije u skladu sa Ženevskim konvencijama i naglašava da civili ne smiju biti objekt napada. U jednoj naredbi Blaškić traži istragu protiv dva vojna policajca HVO-a i upozorava vojnu policiju da ne brine dovoljno o javnom redu i miru. Morsnik je, na kraju glavnog iskaza, sličnim riječima kao i prethodni svjedoci optužbe i bivši pripadnici ECMM-a ili UNPROFOR- a, zaključio da je HVO bio čvrsto strukturiran, da je zapovjedni lanac na čelu kojega je bio pukovnik Blaškić bio djelotvoran jer je HVO imao dobru komunikacijsku opremu. Obrana ga je na to pitala kako to da je, ako je HVO bio tako čvrsto strukturiran i nadziran, rad lokalnih zajedničkih komisija, u kojima su HVO i ABiH trebale surađivati, bio dobar u nekim općinama a nedovoljan u drugima, te je, primjerice, kiseljačka brigada HVO-a u više navrata odbijala poslati predstavnike na sastanak zajedničke komisije, iako je to naložio Blaškićev dozapovjednik Nakić. Svjedok je ocijenio da je to bio rezultat individualnih razlika među lokalnim zapovjednicima. Nakića je Morsnik opisao kao skromnog i poštenog čovjeka koji je iskreno želio mir. Morsnikov kolega iz ECMM-a Remy Landry u svom je svjedočenju na suđenju Blaškiću zaključio da je Nakić zbog svojih pomirljivih stajališta bio degradiran s dužnosti Blaškićeva dozapovjednika na dužnost zapovjednika Glavnog stožera HVO-a u Srednjoj Bosni. Morsnik je, međutim, kazao da ne zna je li to točno i dodao da u nizozemskoj vojsci te dvije dužnosti imaju jednak status i obavlja ih ista osoba. Svjedok je u glavnom iskazu ustvrdio da je 20. travnja bio u Vitezu na sastanku sa zapovjednicima HVO-a kojemu je bio nazočan i pukovnik Blaškić, i optužio Blaškića da je na tom sastanku čuo prigovore UNPROFOR-a zbog eksplozije kamiona-bombe u Starom Vitezu 18. travnja, ali da nije proveo istragu. U protuispitivanju je, međutim, priznao da nije siguran da je Blaškić bio na tom sastanku. Svjedok Morsnik nastavit će svjedočenje u ponedjeljak kad će ga dodatno ispitivati optužba, a potom sudsko vijeće. (Hina) vb sd 031925 MET jul 98