1. VII. LIBERATION - O RASNOJ DISKRIMINACIJI

FRANCUSKA LIBERATION 1. VII. 1998. Rasna diskriminacija: prekinimo s prikrivanjem "Bivši premijer Edouard Balladur rado načinje tu temu, Vijeće Europe proziva Francusku zbog čestih slučajeva diskriminacije u društvenom životu... A u Francuskoj postoje zakoni protiv rasne diskriminacije, samo bi se tih zakona trebalo pridržavati. Za to što su ti zakoni tek pusto bajanje kriva je činjenica da se oni mogu primjenjivati samo u izuzetnim slučajevima. Jer, koji će to poslodavac, iznajmljivač stana ili vlasnik kavane biti toliko naivan da izjavi da je nekoga odbio samo zato što je on 'crnac' ili je podrijetlom iz neke države Magreba? Činjenica je da se tekstovi zakona koji zabranjuju rasnu diskriminaciju, a riječ je o člancima od 225-1 do 225-4 novog kaznenog zakonika ili članak L.122-45 zakona o radu, u praksi nikada ne mogu primijeniti. A zna se (o tome piše i u izuzetnoj knjizi Philippea Bataillea 'Rasizam na radnom mjestu', u izdanju kuće La Decouverte, listopad 1997) da je diskriminacija masovna pojava. Problem je vrlo ozbiljan zato što nekažnjavanje dodatno potiče rasizam, a pojačava i pobunu protiv njega i frustracije, budući da su svi uvjereni da osuda rasne diskriminacije služi samo kao zgodna tema za javne govore. Osim toga, sve to vodi i prema ideji da je na razini osude samih rasističkih govora 'simbolična' osuda sasvim dovoljna. Hoćemo li zaista na taj način moći uvjeriti one koji, kad jednom dobiju 'papire' za ostanak u Francuskoj, zaista mogu ostati i uklopiti se u ovoj državi? I je li to 'napredna' politika, za one koji kažu da jest? Moramo izići iz slijepe ulice u koju nas je odvelo licemjerje i diskriminacija. (...) Trebalo bi izmijeniti način dokazivanja. Čim se na nekom mjestu, uzmimo na primjer područje rada, prema statistici pokaže da postoji velik nesrazmjer između nezaposlenih Francuza i stranaca ili Francuza stranog podrijetla, poslodavac bi trebao opravdati izbjegavanje 'stranaca' objektivnim ekonomskim razlozima. Prije toga će radnoj inspekciji dostaviti objektivno određene karakteristike radnih mjesta i vodit će, kronološkim redoslijedom, popis prijava kandidata... Nakon promišljanja vjerojatno će se pronaći najbolji kandidati. Istina je da se to načelo, taj mehanizam koji mi predlažemo, mora prilagoditi različitim vrstama ponude radnih mjesta... A nema ničega čudnoga u tome mehanizmu. Američko ga je pravosuđe u načelu prihvatilo. A pravosuđe Europske zajednice je u nekoliko odluka, prva od njih donijeta je 13. svibnja 1986. učinilo isto to na području diskriminacije prema spolu. To načelo nalazi se i u jednoj smjernici Vijeća Europe od 15. prosinca 1997. godine pod nazivom 'o dokazivanju u slučaju utemeljene sumnje o postojanju spolne diskriminacije', i izričito je formulirano u članku br. 4 (...) Stoga nema nikakvoga opravdanja da to načelo ne uđe u primjenu na području rasne diskriminacije i da ne postane sredstvo za pravedno postizanje ravnoteže u sukobu slobode biranja radnika i obrane temeljnih prava poput prava na rad, smještaj i prava na to da čovjek ne bude diskriminiran zbog svoje rase ili vjere. Priznavanju dostojanstva pojedinca u našem društvu treba dodati nešto konkretno", pišu Pierre Aidenbaum, gradonačelnik III. pariškog okruga i predsjednik Međunarodne lige za borbu proti rasizma i antisemitizma i odvjetnik Charles Korman, potpredsjednik iste udruge. 030044 MET jul 98