US NY TIMES DOKMANOVIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 30. VI. 1998. Srbin optužen za pokolj u Hrvatskoj 1991. počinio samoubojstvo "Srbin kojem se sudilo za ulogu u pokolju više od 200 ljudi u Hrvatskoj 1991. počinio je samoubojstvo, objavio je u ponedjeljak UN-ov sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji", piše Marlise Simons. "Tijelo bivšeg gradonačelnika Vukovara, Srbina Slavka Dokmanovića (48), pronađeno je obješeno o vrata zatvorske ćelije u prve jutarne sate u ponedjeljak. Glasnogovornik suda izjavio je da se Dokmanović objesio o šarku na vratima. Zatvorenik je navodno uzimao lijekove protiv depresije te se, prema dužnosnicima suda, već prije pokušao ubiti u pritvoru u Scheveningenu. Samoubojstvo je naprasno zaključilo slučaj protiv Dokmanovića, upravo kad se on približavao kraju. Suđenje je započelo 19. siječnja a završilo prošlog četvrtka. Presuda je trebala biti objavljena 7. srpnja. 'Neće biti presude a slučaj je ovime zaključen', izjavio je glasnogovornik suda Christian Chartier. 'To je zasigurno veoma frustrirajuće za obitelj, za srodnike žrtava, optužbu i obranu, a možda i povjesničare.' Prema Chartieru, Dokmanovićev odvjetnik u petak je zatražio da mu povećaju dozu lijekova. Zatvorenik se u nedjelju poslijepodne opet potužio da se ne osjeća dobro. Zatvorski liječnik naredio je njegovo promatranje. Čuvari su ga obilazili svakih 30 minuta a svjetla u njegovo ćeliji stalno su gorjela. Posljednji je put viđen živ u nedjelju oko 23.30. Nedugo poslije toga, nastavio je Chartier, Dokmanović je očito uspio izazvati kratki spoj te se u mraku ubio. Na slijedećem obilasku, poslije ponoći, pronađen je na vratima ćelije. Prosijedi Dokmanović, tihi čovjek s brkovima, bio je optužen za ratne zločine na temelju svoje uloge u jednom od prvih podrobno zabilježenih zločina koje su Srbi počinili za vrijeme rata na Balkanu. On je do sredine 1991. te zatim od studenog 1991. do 1996. obnašao dužnost gradonačelnika Vukovara, grada s 85.000 ljudi na srpsko - hrvatskoj granici i poprišta žestokih borbi nakon što je Beograd naredio napad jugoslavenske vojske. Prema optužnici protiv Dokmanovića, u posljednjim danima opsade nekoliko je stotina ljudi potražilo je utočište u vukovarskoj bolnici jer su navedeni na pomisao da su zaraćene strane dogovorile evakuaciju uz prisutnost međunarodnih promatrača. Jugoslavenska je vojska preuzela nadzor nad bolnicom 19. studenog 1991. Slijedeće jutro, jugoslavenski i srpski pripadnici paravojnih postrojbi izvukli su većinu muškaraca iz bolnice, među njima 'povrijeđene pacijente, bolničko osoblje, vojnike koji su branili grad, hrvatske političke aktiviste i druge civile', stoji u optužnici. Gotovo 300 muškaraca odvedeno je na imanje izvan Vukovara, gdje su ih 'prisilili trčati između dva reda vojnika' koji su ih tukli te ih zatim u malim skupinama odveli do klanca. Tamo su ih ustrijelili i pokopali. Više od 50 ljudi još uvijek se smatra nestalima. Tijela 198 muškaraca i 2 žene pronađena su i identificirana. Barem dvojica muškarca umrla su od batina. Iako Dokmanović nije optužen ni za jedno ubojstvo, njegova optužnica kaže da je pomogao organizirati masakr. U njoj stoji: 'on je čitavo vrijeme pružao svoju pomoć i potporu, ili je na druge načine sudjelovao u tim događajima.' Tri časnika jugoslavenske vojske optuženi su u istom slučaju ali ih je Beograd odbio izručiti. Dokmanović je uhvaćen na blef. U lipnju 1997. pozvan je na sastanak s UN-ovim dužnosnicima, na srpsko - hrvatskoj granici. Pojavio se ne znajući da je optužen te je smjesta uhićen i odveden u Haag. To je uhićenje bio prvi znak da je sud promijenio strategiju i da podiže tajne optužnice. Dokmanović je opovrgao sve optužbe a njegov je odvjetnik tvrdio da je on žrtva pogreške pri identifikaciji. Odvjetnik je izjavio da je njegov klijent bio veoma rastresen i zbunjen te da je dogovarao posjet beogradskog psihijatra, koji ga je već prije došao vidjeti. Dvije odvojene istrage (jednu vodi sud a drugu nizozemska policija) počele su razmatrati kako se samoubojstvo moglo dogoditi u strogo čuvanom zatvoru. UN-ove ćelije dio su kompleksa kaznionica Scheveningen. Trenutačno je zatvoreno 27 optuženika za ratne zločine. Jedan zatvorenik, srpski general Đorđe Đukić, pušten je bez suđenja zbog zdravstvenih razloga u ožujku 1996. Dva mjeseca kasnije umro je od raka u Beogradu. Samo su dva optuženika osuđena. Dokmanovićevo suđenje, koje je započelo u siječnju 1998., bilo je najbrže. Za 35 dana saslušano je 85 svjedoka, gotovo jednak broj njih za optužbu i obranu. Neki pravni stručnjaci govorili su o manjku uvjerljivih i podrobnih dokaza protiv Dokmanovića, dok su drugi vjerovali da ga možda čeka doživotni zatvor. Istraživanje vukovarskih ubojstava sad se može nastaviti samo ako, i kad, optužba uhiti jednog ili više od tri druga muškarca optužena za taj slučaj. Iako je vukovarski masakr podrobno zabilježen, glasnogovornik Chartier izjavio je 'sud može suditi samo na temelju pojedinačne odgovornosti.' (...)" 010424 MET jul 98