US IHT 29. VI. HOAGLAND

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. VI. 1998. Komunistički režimi ne doživljavaju reforme, oni padaju "Komunističke reforme, bilo u sovjetskoj ili kineskoj odori, izazivlju čudnu fascinaciju kod nekih američkih intelektualaca, novinara i predsjednika. Tamo vani, na obzorju, oni vide treće rješenje, neideološki put gdje lenjinistički lav leži pored laissez - faire janjeta i naručuje morsku travu za ručak", piše Jim Hoagland. "Branitelji komunističkih reformi očekuju da lenjinistička gerontokracija u Pekingu uskoro priredi rasprodaju pod nazivom 'istekao nam je zakup' i da se mirno preda demokraciji u kineskom stilu, plaćenoj povećanom trgovinom. Njihovi argumenti odjek su žara i uvjerenja onih, koji su Gorbačovljeve pokušaje da reformira i spasi sovjetski komunizam držali jedinom mirnom, održivom budućnošću za to, sad bivše, carstvo. Prethodnik Billa Clintona bio je utemeljitelj obiju klika. George Bush tvrdio je 1989. da Amerika mora podupirati reformiste poput G. Gorbačova i kineskog stranačkog vođe Zhao Ziyanga. Jedini problem u njegovoj analizi bio je taj što je g. Gorbačov uskoro upravljao zemljom koja se raspada, dok su g. Zhaoa njegove kolege žedne krvi uskoro zbacile s vlasti i zatvorile, za vrijeme masakra na Trgu Tiananmen. G. Clinton i njegovi pomoćnici, više usredotočeni na trgovinu, nisu promislili o ideološkim implikacijama svog devetodnevnog bijega iz Lewinskylanda. G. Clinton skuplja pomoćnike koji znaju cijenu svega a vrijednost ničega, kao što bi Oscar Wilde rekao. Njegov posjet vjerojatno će pokazati da je g. Clinton naučio svaku moguću stvar koja se zna o Kini, no ništa istinito. On ima veliko društvo. U dvoranama Harvarda i drugih prestižnih sveučilišta, na stranicama The Washington Posta i drugih kvalitetnih novina, najnovijim izjavama starog Jianga Zemina u kojima se Kina prikazuje kao novi humanististički El Dorado poklanja se ushićena pažnja, kakva je nekad pratila Titove objave o predstojećoj dominantnoj ulozi nesvrstanosti u međunarodnim poslovima. Dubina Clintonove analize političkog značenja posjeta Kini očita je u njegovoj uporabi (ovaj mjesec u Washingtonu) standardne fraze ministarstva vanjskih poslova, specifično stvorene da se izbjegne zahtijevanje demokracije u Kini. Amerika želi 'stabilnu, otvorenu i prosperitetnu Kinu', izjavio je on pokorno. (...) Bojim se da je g. Clinton upozoren da ne kaže kako bi Amerika u skoroj budućnosti željela vidjeti 'demokratsku Kinu'. To bi vjerojatno uznemirilo predsjednika Jianga, a čini se da je izbjegavanje toga načelo prema kojem se ovaj posjet organizirao. Kao što je disident Harry Wu istaknuo, Clintonova uporaba šifriranih znakova implicitno izražava želju za stabilnim komunističkim poretkom koji će i dalje vladati. To čini i pohvala kojom je ministar financija Robert Rubin ovaj mjesec darovao Kinu, 'otok stabilnosti' u gospodarskim pitanjima. To su zanimljivi izrazi. Oni gotovo doslovno ponavljaju formulu kojom se Jimmy Carter koristio da opiše iranskog šaha nedugo prije nego što je on zbačen. Oni također zvuče kao jeka Mitterrandove krive procjene poretka istočne Njemačke u njezinim zadnjim danima - kao trajne sile stabilnosti. G. Clinton nije toliko pod utjecajem škole komunističkih reforma koliko je osvojen onim što bi se moglo nazvati pogled na svijet Goldmana Sachsa. Bankarski svjetonazor devedesetih bio je obraćati pažnju na Kinu i druga tržišta u razvoju, istovremeno prisiljavajući Japan i Europu na povećanje profitabilnosti za strane ulagače i trgovce, uz rizik društvenog mira i konsenzusa ukoliko je potrebno. Brza lova uvijek se nalazi u El Doradu, ne u naprednim kapitalističkim društvima. A nema ideološke pustolovine ili novog ugla priče u potvrđivanju da je komunizam u svim svojim oblicima politička ptica dodo. Zabavnije je pretvarati se da raspadajuća, krvlju umrljana gerontokracija u Pekingu može ostati stabilna, provesti promjene i uskoro ručati s janjadi. Zašto bi dopustili povijesti da bude naš vodič?" 300227 MET jun 98