US NY TIMES 28. VI. KAPLAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 28. VI. 1998. Autokracija katkad njeguje slobodu Robert D. Kaplan piše: "Dok republikanci u Kongresu i zagovornici ljudskih prava ismijavaju predsjednika Clintona zbog posjeta Kini, mogli bi se upitati: od godine 1989., koji je sustav više unaprijedio živote svojih građana: kineska jednostranačka diktatura ili ruska višestranačka demokracija? Bez obzira na to uzimamo li kao mjerilo osobne slobode ili ekonomski probitak, odgovor je: kineska diktatura. Kineski vladari nadgledali su stvaranje kapitalističkog društva, u kojem pojedinačni poduzetnici stvaraju bogatstvo. Počinje se stvarati srednja klasa koja broji desetke milijuna ljudi. Uz to, proširene su osobne slobode homoseksualaca, nevjenčanih parova, mladih roditelja i poduzetnika. U Rusiji je parlamentarna demokracija dovela do neokomunizma, u obliku nove oligarhijske klase s vlastitim medijima i sigurnosnim aparatom, kao i gangsterskih udruženja koja su opljačakala državni imetak putem veza, potkupljivanja i zastrašivanja. Novo bogatstvo Rusije, mnogo više od kineskog, u rukama je korumpirane političke elite smještene u nekoliko gradova. Iako je prošle godine došlo do pada inflacije i obnavljavanja rasta, rusko je gospodarstvo stalno na rubu sloma. Većim dijelom devedesetih, ruska je inflacija dosezala 150%, dok je bruto društveni proizvod padao oko 5% godišnje. U Kini se inflacija često zadržava na jednoznamenkastim brojevima dok je bruto društveni proizvod postizao rast od čak 13% godišnje. Usprkos azijskoj krizi, Kina se približila svom cilju od 8% gospodarskog rasta ove godine. Današnja Rusija prisjeća se svoje srednjovjekovne prošlosti, u kojoj je grad - država loše upravljao golemom, osiromašenom unutrašnjošću gdje su drumski razbojnici često vladali cestama. Bivši Sovjetski Savez postao je takva katastrofa da istočni Europljani sad govore o 'Drugoj željeznoj zavjesi' - misleći na zavjesu bijede sa svoje istočne granice. Gospodarski rast Kine, u međuvremenu, dopustio je stotinama milijuna njezinih građana da otvore bankovne račune, kupe knjige i videorekordere, putuju te se putem televizije priključe globalnoj civilizaciji. Kineska autokracija proširila je svjetovne, svakodnevne slobode koje običnim ljudima najviše znače. Kakve god sumnje zapadni ulagači gajili o Kini, one blijede pred njihovim strahovima u odnosu na Rusiju i mnoge takozvane demokratske bivše sovjetske republike. U Kinu stiže 10 puta više američkih ulaganja nego u Rusiju. To ne znači da je Kina stabilna. Mnogi Kinezi prerasli su autoritarne institucije koje su izazvale procvat. Zahtjeva za političkom slobodom kakva bi pristajala uz gospodarsku otvorenost nesumnjivo će biti sve više. A gospodarski slom u drugim dijelovima Azije znači da kineski diktatori neće biti u stanju umiriti svoje građanstvo istim stupnjem rasta kao u prošlosti. Etnički nemiri prijete u najzapadnijoj pokrajini Sinkiang, gdje Muslimani, turski Ujguri, preziru Kineze. Gospodarski procvat omogućio je regionalne političke nemire na properitetnijem jugu i obalnim područjima. Zatim je tu okoliš, čije uništavanje u obliku zatrovanog zraka i tla, nestašice vode, uništenja šuma i kisele kiše kinesko gospodarstvo stoji otprilike onoliko koliko iznosi godišnji rast kineskog bruto društvenog proizvoda. No kineska promjenjivost posljedica je gospodarske energije koju su stvorile veće slobode. U Rusiji, uvođenje parlamentarnog sustava u društvo kojem nestaju preduvjeti za demokraciju (pošteno činovništvo, srednja klasa, moralni kod) vodi u bezakonje, nepredvidivost i etničke sukobe. Da je Kina odjednom postala parlamentarna demokracija 1989., u doba pobuna na Trgu Tiananmen, prosječni kineski građanin vjerojatno bi danas živio gore, čak dramatično lošije. Tad bi, zbog većeg siromaštva, manje srednje klase i daleko više neznanja o vanjskom svijetu, parlamentarna demokracija vjerojatno izazvala metež, posebno u područjima s etničkim i regionalnim podjelama. Reda bi nestalo, a korupcije (vječne kineske pošasti) ne bi. Strana ulaganja nikad se ne bi dogodila. Povijesna je činjenica da su moderne buržoazije rijetko stvorene pod demokratskim uvjetima. Buržoaski duh, više nego određeni sustav, omogućava stabilnost i građansko društvo. Nedavna iskustva Kine i Rusije pokazuju da je američko određenje slobode postalo ograničeno i apstraktno. Velika većina ljudi drugdje nije opsjednuta politikom. Oni slobodu ne vide jedino u pravu glasa i pravima javnog izražavanja političkih stajališta. Oni skrbe o stvarima poput nalaženja posla i pristojnog stana - a po tim mjerilima, životi milijuna Kineza poboljšali su se. Kad Amerikanci uče Kineze o demokraciji, oni zaboravljaju vlastitu povijest. Kao što je Tocqueville pisao, razvoj američke demokracije ovisio je o 'praktičnom iskustvu, navikama, mišljenjima... ukratko, američkim običajima.' On je vjerovao da je američka kultura vodila njezinom sustavu vladanja. Stoga bismo trebali imati razumijevanja prema kulturi koja je sasvim drukčija od naše, zemlji u kojoj su osobne slobode veće nego što su desetljećima bile, a mogla bi uslijediti i politička sloboda. Nedavno sam posjetio 'kinesku tržnicu' na rubovima Budimpešte. Tamo se može naći jeftina roba koju kupuju Mađari koji si ne mogu priuštiti nabavku u skupljim trgovinama koje su se otvorile nakon pada komunizma. Mnogi su trgovci iz Kine. Oni su u Mađarsku stigli nakon što su komunisti u Pekingu oslabili ograničenja putovanja. Liberalna politika jednostranačke države ublažila je teškoće nove demokracije u srednjoj Europi. Svijet je pun takvih paradoksa - paradoksa kojih je predsjednik Clinton svjestan, na temelju svog posjeta Kini." 300226 MET jun 98