DEN HAAG, 25. lipnja (Hina) - Tužitelj ICTY-a u četvrtak je u završnoj riječi na suđenju bivšem predsjedniku vukovarske općinske skupštine Slavku Dokmanoviću kazao da optuženikova odgovornost za zločin nad zarobljenicima iz vukovarske
bolnice leži u činjenici da se on, kao član 'vlade srpske oblasti', 20. studenoga 1991. suglasio s planovima JNA da se smakne zarobljenike.
DEN HAAG, 25. lipnja (Hina) - Tužitelj ICTY-a u četvrtak je u
završnoj riječi na suđenju bivšem predsjedniku vukovarske općinske
skupštine Slavku Dokmanoviću kazao da optuženikova odgovornost za
zločin nad zarobljenicima iz vukovarske bolnice leži u činjenici da
se on, kao član 'vlade srpske oblasti', 20. studenoga 1991.
suglasio s planovima JNA da se smakne zarobljenike.#L#
Tužitelj svoju tvrdnju potkrepljuje izjavama dvojice svjedoka kako
je Dokmanović 20. studenoga popodne, na odlasku sa sjednice 'vlade'
iz Vukovara, svratio na Ovčaru i tamo udario nekoliko zarobljenika.
Optužba također naglašava da je Dokmanović, kao predsjednik
općinske skupštine i kasnije ministar lokalne srpske vlade, imao
politički autoritet među Srbima te da je, ne učinivši ništa da
spriječi nedjela, također počinio zločin propusta.
Dokmanovićev branitelj Toma Fila ustvrdio je u svojoj završnoj
riječi kako Dokmanović nije imao nikakav autoritet među Srbima, te
da nije niti znao, niti mogao spriječiti ili kazniti zločin JNA nad
zarobljenim Hrvatima. Obrana također tvrdi da Dokmanović nije
svratio na Ovčaru 20. studenoga. "I da je točna tužiteljeva tvrdnja
da je optuženi na Ovčari bio 2 do 5 minuta, to ne predstavlja tešku
povredu međunarodnog humanitarnog prava, za što je nadležan ICTY",
zaključio je Fila.
Fila je kazao da je tužitelj pri podizanju optužnice teretio
Dokmanovića puno težim inkriminacijama te da ICTY ne bi ni potvrdio
nalog za uhićenje da je tužitelj pri podizanju optužnice imao "samo
ove dokaze koje ima sada."
Dokmanović je optužen da je pomagao i na druge načine sudjelovao u
ubojstvu najmanje 200 ljudi nakon pada Vukovara 20. studenoga 1991.
Po načelu zapovjedne odgovornosti ili propusta, istom se
optužnicom terete oficiri JNA Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin
Šljivančanin, koji nisu dostupni Sudu. Četvorica optuženih terete
se za teška kršenja Ženevskih konvencija, kršenje ratnog prava i
običaja te zločine protiv čovječnosti.
Tužitelj je ustvrdio da se Dokmanovićeva odgovornost za teška
kršenja Ženevskih konvencija, koje se primjenjuju u međunarodnom
sukobu, temelji na činjenici da je u Hrvatskoj u jesen 1991. bio
vođen međunarodni sukob s Jugoslavijom, odnosno Srbijom. Obrana
odbacuje tu tvrdnju i kaže da se radilo o građanskom ratu.
"Uoči rata, Hrvati nisu dovoljno inzistirali da nađu zajednički
jezik sa Srbima u Hrvatskoj, no Srbi su to uzeli kao izgovor da
započnu oružani sukob jer su više no ičim bili privučeni idejom o
Velikoj Srbiji. Srbi su izabrali rat jer su bili sigurni u pobjedu",
kazao je tužitelj Clint Williamson i dodao da je među prvima
"platio" Vukovar.
Tužitelj je nastavio da se "JNA nije borila za očuvanje
Jugoslavije" što dokazuje njezino povlačenje iz Slovenije i
transformiranje u srpsku vojsku. "JNA je, uz pomoć paravojnih
snaga, 'oslobađala' jedno za drugim mjesto u istočnoj Slavoniji
sistematski napadajući i protjerujući hrvatske civile", dodao je
on. "Vukovar je u jesen 1991. ostao izoliran, s oko 10.000
stanovnika i oko 2000 branitelja, dok ga je okružilo 30.000
vojnika. Tisuće granata padalo je na grad koji je ipak izdržao do
studenoga", podsjetio je tužitelj.
Williamson je uputio kritiku međunarodnoj zajednici koja nije
spriječila zločin jer je mislila da će JNA poštivati obveze.
"200 tijela u masovnoj grobnici govore o tomu što se dogodilo 20.
studenoga. Ti su ljudi ubijeni zato što nisu bili Srbi", kazao je
tužitelj: "I Dokmanović je u dva intervjua jasno kazao da je Vukovar
'srpski grad'."
Srbi koji su odgovorni za ubojstva "nisu htjeli da se vide
zločinački temelji njihove države", ustvrdio je tužitelj.
Uz odgovornost trojice oficira JNA, "odgovornost Slavka
Dokmanovića", nastavio je Williamson, "leži u činjenici da nije
podupirao hrvatsku vlast i da je bio ministar u 'vladi' koja je
održavala veze s JNA i srpskim paravojnim jedinicama."
"Predsjednik te vlade Goran Hadžić, nakon uništenja Vukovara je
rekao: Treba ići dalje", dodao je tužitelj.
On je ustvrdio da je JNA već 20. studenoga ujutro odlučila ubiti
zarobljenike iz bolnice, o čemu svjedoče izjave Veselina
Šljivančanina. Williamson je rekao kako ne zna kako je donesena
odluka o pogubljenju zatočenika, ali je zaključio da je "JNA
željela u svoje akcije uključiti i civilnu srpsku vlast te je stoga
Šljivančanin otišao na sjednicu vlade u Veleprometu "po blagoslov"
dok su autobusi sa zarobljenicima čekali u vukovarskoj vojarni."
"Tko god je sudjelovao u donošenju odluke - sudionik je u zločinu",
zaključio je tužitelj. Williamson je povukao "povijesnu paralelu"
sa sastankom na kojem su nacističke vlasti 1942. donijele odluku o
"konačnom rješenju." "Premda se razmjeri zločina ne mogu
uspoređivati, u oba slučaja se, izvan skupine koja je odlučivala,
ne zna kako je došlo do odluke, no mi možemo prosuđivati na temelju
počinjenih akcija", kazao je on.
Tužitelj je dodao da je Hadžić, nakon sjednice 20. studenoga,
izjavio u Šidu kako je bilo odlučeno da se "ustašama ne dopusti da
napuste teritorij 'srpske oblasti Slavonija, Baranja i zapadni
Srijem'."
Williamson je ustvrdio da je značajna činjenica da Dokmanović
nikada nije svjedočio o tomu što se događalo na toj sjednici
'vlade'. Tužitelj zatim navodi dokaze s videosnimaka: "Dokmanović
iz veleprometa odlazi u centar Vukovara, vozika se s kolegama po
gradu i oni optužuju Hrvate za svako ubijeno tijelo koje vide na
ulici. Vidi se da psuju ustašku majku", dodao je tužitelj.
U studenome 1991. "u Vukovaru su pobjedu odnijele kukavice i
siledžije. Ovčara je bila kazna Hrvatima, da vide kako nisu bili u
pravu, da zapamte. Nisu očekivali da će se jednog dana Hrvati
vratiti u Vukovar niti da će preživjeli s Ovčare svjedočiti na
sudu", kazao je Williamson.
On je zaključio da je Dokmanović u takvoj situaciji morao dokazati
da je "dobar Srbin" i da je to lako mogao dokazati posjetom Ovčari
nakon odlaska iz Vukovara. "Dokmanović je, kao i svi drugi u
Vukovaru, znao što će se dogoditi i svojom je nazočnošću u vladi dao
tome blagoslov", zaključio je tužitelj.
On je dodao da pet svjedoka tvrde da Dokmanović nije svraćao na
Ovčaru. "Oni su bili s njim na putu iz Vukovara, no svi lažu o tomu da
su stali tek u Negoslavcima", ustvrdio je tužitelj.
Williamson je ocijenio da svjedoci optužbe, Berghofer i Čakalić,
nemaju razloga lagati da su vidjeli Dokmanovića u hangaru na
Ovčari. "Čakalić je u svjedočenju čak izrazio žaljenje što je
Dokmanovića tamo vidio", napomenuo je Williamson dodajući da su
svjedoci spomenuli optuženoga "u odvojenim razgovorima s
istražiteljem prije više godina, prije no što je tužitelj uopće čuo
za Dokmanovića."
Branitelj Toma Fila se na početku svoje zaključne riječi usprotivio
optužbi da su Srbi činili zločine: "Zločine čine neljudi protiv
ljudi, loši su pojedinci, a ne narodi", rekao je on i dodao da nema
riječi opravdanja za one koji su počinili zločin.
Fila je ustvrdio da ICTY treba tražiti individualnu odgovornost za
teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava te da se to ne može
primjeniti na optuženog Dokmanovića. "Ovaj sud je nadležan za
zločin na Ovčari, ali ne i za Slavka Dokmanovića" jer "on nije bio ni
na jednom od mjesta spomenutih u optužnici, niti je poznavao
trojicu oficira s te optužnice", dodao je branitelj.
"Nuernberški i tokijski procesi, nakon Drugog svjetskog rata,
prepustili su sitne prekršitelje nacionalnim sudovima", dodao je
Fila koji drži da tužitelj nije dokazao ni osobnu, niti zapovjednu
odgovornost Slavka Dokmanovića: "Berghofer i Čakalić kažu da je
Dokmanović svratio na Ovčaru iz radoznalosti. Je li ovo sud za
radoznale?", htio je znati branitelj.
Odbacivši primjenjivost povrede Ženevskih konvencija u
međunarodnom sukobu, predviđenu člankom 2 statuta ICTY-a, Fila se
osvrnuo na članak 3, odnosno zaštitu žrtava u unutarnjem sukobu
tijekom borbenih djelovanja, i zaključio da u vrijeme Ovčare više
nije bilo borbenih djelovanja. "To je incidentni događaj u kojemu
Dokmanović nije sudjelovao", ustvrdio je branitelj koji napominje
da optuženi nije bio predsjednik općinske skupštine u vrijeme na
koje se odnosi optužnica, niti je bio Srbima "dovoljno dobar da uđe
u vladu RSK" te nikako nije bio "ključni akter u događajima", kako
se navodi u optužnici.
"Svjedoci obrane nisu lažovi ako se ne sjećaju jesu li se u nekom
trenutku vratili 350 metara unatrag", ustvrdio je Fila osvrćući se
na navode tužitelja o nevjerodostojnosti iskaza tih svjedoka.
Obrana drži da je ključno utvrditi poklapa li se vrijeme u koje je,
kako su svjedoci optužbe naveli, optuženi boravio na Ovčari, s
vremenom zapisanim na videosnimkama koje prate Dokmanovićev put iz
Vukovara.
Suđenje Dokmanoviću je završeno tim izlaganjem obrane. Sudsko
vijeće, koje čine predsjedatelj Antonio Casseses (Italija),
Richard May (Britanija) i Florence Mumba (Zambia), najavilo je da
će presudu donijeti za dva tjedna.
(Hina) vb rb
251926 MET jun 98