DELO-BESPLATNI SERVIS-22. VI.

SLOVENIJA DELO 22. VI. 1998. Slovenija besplatan servis "Ovih je dana premijer Drnovšek obznanio da je posjet hrvatskog predsjednika Tuđmana (već drugi put) odgođen za kasnije. Njegova izjava nije izazvala iznenađenje jer naša javnost već neko vrijeme više ne shvaća ozbiljno pojašnjenja o navodnom napretku u pregovorima s istočnim susjedima o ipak važnim pitanjima. Naša diplomacija u odnosima s Hrvatskom već od osamostaljenja pravi odnosno ponavlja pogrješke i, unatoč uzvišenom ponašanju susjeda, još im nikada nije 'stala na mali prst' nego im čak pridržava vrata međunarodnih integracija i ustanova. Predstavnicima BiH, Makedonije i Hrvatske prešlo je već u naviku da dolaze u Ljubljanu po savjete na što moraju paziti pri stupanju u njih, i baš naši istočni susjedi, kao što se vidi, najteže shvaćaju da je ta pomoć izraz dobre volje, a ne dužnost naše države. Slovenija koja je prva od država s područja bivše SFRJ postala članicom Svjetske banke i Međunarodnoga monetarnoga fonda, jedina je od njih koja s EU ostvaruje pridružbeni sporazum dok, primjerice, Hrvatska za sada o kooperacijskom još samo sanja. S Eftom imamo sporazum o slobodnoj trgovini, u Cefti smo punopravan član, a Hrvatska ne skriva želju za ulaskom u srednjoeuropski savez slobodne trgovine. A zanimanje nije obostrano jer je kao gost bila pozvana samo lani, i to zato jer je Ceftom predsjedala naša država. Naši istočni susjedi idu u slovensko izvozno društvo po besplatne naputke da bi izbjegli pogrješke u ustroju svoga. Ujedno kucaju na vrata Svjetske trgovačke organizacije (WTO-STO) u kojoj je Slovenija čak među osnivačima i u skupini zainteresiranih članica STO s kojima Hrvatska pregovara o pristupu. Budući da se naša vlada za sada ne može pohvaliti da je barem jedno od važnih otvorenih pitanja s Hrvatskom skinula s dnevnoga reda, javnost ipak zanima razmišljaju li primjerice naši ministri uopće kada razmišljaju o Hrvatskoj i kao kandidatkinji za članicu STO i Cefte. Susjedima koji imaju puno manje iskustava od nas u pristupanju međunarodnim integracijama, možda bi trebalo dobronamjerno pojasniti da su zapravo sve po redu 'daj-dam' i da se ne može računati na korist od njih ako nisi i sam spreman drugima dati poneki ustupak. Isto dakako vrijedi i u bilateralnim odnosima. No ako primjerice Hrvatska potpis već usklađenog imovinsko-pravnog sporazuma među državama uvjetuje dogovorima o nuklearnoj elektrani Krško i dugu Ljubljanske banke, zašto i mi ne bismo susjedima ponudili svoj prijedlog vezane trgovine. Naša je vlada naime predugo promatrala što poduzimaju Hrvati za svoju korist i tako si pogoršavala pregovaračke pozicije. Nije tako reći ni prstom maknula kad su susjedi u slovenska sela uz granicu uvodili elektriku, telefonsku mrežu i drugu infrastrukturu, kao da joj nije ni na kraj pameti da je stvarna vlast na prijepornom području vrlo važan čimbenik i u arbitraži ako do nje dođe. Slovenija se čak kad se radilo o najvažnijem pitanju - granici, dakle do sada ponašala previše lakomisleno, a i glede nuklearke 'izgubili smo kompas'. Hrvatska ništa ne daje za ulaganje, a mi joj i dalje šaljemo elektriku. Naša strana na prigovore domaće javnosti odgovara da bi obustava elektrike bila besmislena jer da su već izgradili usporedni sustav. Budući da je takav odgovor protivan osnovnoj trgovačkoj logici, dakako da su razumljiva nagađanja u javnosti ne gledamo li Hrvatima u tom slučaju kroz prste, jer možda uistinu nije bilo sve u redu kod izbora dobavljača novih generatora pare (na tenderu je odabran konzorcij Siemens-Framatone, iako je Mitsubishi ponudio sedam milijuna maraka nižu cijenu). Jednako su nerječiti predstavnici naše vlade kad javnost želi čuti njezin komentar navodnog dogovora između ministara financija da bi se dio hrvatskih štediša Ljubljanske banke isplatilo sa šest milijuna maraka dok ostali više ne bi bili briga Slovenije. Budući da premijer te glasine ne želi komentirati, moguće je dakako da je u javnost namjerno puštena dezinformacija u korist dnevne politike. Ukratko, vlada bi se morala prestati ponašati kao da se radi o privatnim vrtićima pojedinaca, na taj je način u igri s Hrvatskom već izgubila previše lopta. I krajnji je čas da iskoristi one prednosti koje još ima; ako nas susjedi doista tako loše razumiju, morali bismo prestati igrati ulogu besplatnog servisa u njihovu opsjedanju vrata nekih svjetskih i regionalnih integracija" - drži Ljiljana Đerić. 240033 MET jun 98