DELO-DOVOLJNO POTPORE ZA POLITIČKE KOMPROMISE-27. V.

SLOVENIJA DELO 27. V. 1998. Dovoljno političke potpore za kompromis? "Ministri financija Slovenije i Hrvatske Mitja Gaspari i Borislav Škegro, kako se može zaključiti iz službenih izvora, u petak su se u Zagrebu dogovorili ponajprije da će o problematici zagrebačke podružnice Ljubljanske banke još razgovarati. Do sada se nisu 'pogađali', jer za to nemaju mandata i trebaju 'šire političke konzultacije'. Uzimajući u obzir diobu političke moći u obje države, ministar Škegro, inače znan kao kompetentan sugovornik, imat će s konzultacijama vjerojatno manje posla dok u nas, osobito u parlamentu, treba očekivati 'širu' raspravu koja će, nadajmo se, odrediti nacionalne interese, smjestiti ih u realnopolitički i pravni okvir - i tako možda postići dugo očekivani 'povijesni kompromis' sa susjedima. Sadašnju Gasparijevu malorječivost i pitijsko izvješće njegova resora treba pripisati i ministrovom gorkom iskustvu od prije tri godine kad su prvi financijeri dviju država u Otočcu već razgovarali o mogućnostima za izlaz iz financijskih i imovinskih zapleta između država. Gaspari je tada, poslije kasnije burne, ali neplodne rasprave, u parlamentu ostao bez političke potpore s vrha, jer se premijer Drnovšek, kao i obično, radije 'maknuo' - i nužno potreban dijalog ostao je na sporednom kolosijeku. Na slovenskoj strani nešto se više političke volje za rješavanje tih odnosa s Hrvatskom moglo primijetiti opet prije lanjske odluke o širenju NATO-a. To je samo malo dokaza za inače poznatu činjenicu da se radi o eminentnom unutarnjopolitičkom i iznad toga vanjskopolitičkom pitanju. Novi krug razgovora s Hrvatima teče na ravni financijskih ministarstava već pola godine, pri čemu su obje strane očito nastojale da prije najavljenog Tuđmanova posjeta postignu barem labav dogovor i da ga politički prodaju kao 'uspjeh' ili 'novi korak'. Mogući domet sadašnjeg kruga dogovora o zagrebačkoj LB silno zamagljuje i to što hrvatska strana uređuje pitanje deviznih štediša na dva kolosijeka, dakle i preko suda u Zagrebu. Budući da je zagrebačka Privredna banka (u vlasništvu hrvatske države) na trgovačkom sudu uložila tužbu 'tešku' 140 milijuna njemačkih maraka protiv LB i NLB (obje su u slovenskom vlasništvu), Hrvatska je simbolično već postavila našu državu pred suce. I bilo bi vrlo nezgodno kad bi pregovarači postigli obostrano prihvatljiv kompromis i kad bi hrvatski sud zatim nametnuo dodatne obveze. Države doduše imaju razloga da se požure, da ne čekaju na nasljedsvo i da postignu bilateralni financijsko-imovinski sporazum. Slovenija u prvom redu zato da se konačno uredi pitanje njezina vlasništva u Hrvatskoj - stvar koja stoji u mjestu ponajprije zbog vladine neodlučnosti u rješavanju problematike hrvatskih deviznih štediša. Slovenska se politika do sada malo obzirala na pozive da prestane gurati glavu u pijesak i da se prihvati odnosa sa susjedom. No istina je da 'staroj' Ljubljanskoj banci d.d. a time i slovenskoj državi u skladu s dopunama ustavnog zakona iz 1994. i s novim člankom 22b 'ostaju sve obveze za devize na deviznim računima i deviznim štednim knjižicama za koje Republika Slovenija nije prihvatila jamstva po članku 19. ustavnog zakona'. Te obveze sada u slučaju zagrebačke podružnice LB iznose 307 milijuna maraka i neku kompenzaciju tog iznosa naša strana zbog sadašnjeg zakonodavstva - i ako stvari želi riješiti bilateralno bez nesigurnog čekanja na nasljedstveni rasplet - vjerojatno neće moći izbjeći. No pitanje je koliko će slovenski pregovarači u rješavanju problematike LB u Zagebu u formalno-pravnom smislu uspjeti iskoristiti što je ta banka zapravo djelovala samo u Hrvatskoj, kreditirala hrvatska poduzeća te tamošnjim državljanima davala stambene i druge kredite. To je svakako značajan bonus, nekakav ekonomskopolitički 'goodwill' kojeg će naša strana, ako bude dovoljno sposobna, unovčiti u pregovorima. Ipak, još prije nego što bi i ako bi preuzeli dio obveza prema hrvatskim deviznim štedišama, Slovenija bi morala od susjeda zahtijevati jamstva za poštivanje pogodba (recimo za NE Krško), odmrzavanje slovenske imovine u Hrvatskoj, plaćanje dospjelih potraživanja slovenskih poduzeća, a pregovaračke su kalkulacije u Gregorčičevoj u prošlosti sezale i do Piranskog zaljeva i drugdje. A budući da se svi naši najodgovorniji vladini ljudi tako jako rukama i nogama brane od jasnih stajališta i izjava o dometu i sadržaju pregovora, možda ih u ime poreznih obveznika treba pitati jesu li Hrvatskoj jasno dali do znanja da su devize iz zagrebačke podružnice LB koje su njezini državljani prenijeli na druge hrvatske banke i u tamošnji javni dug (zajedno s kamatama iznose već skoro 750 milijuna maraka) samo stvar nasljedstva i odnosa između hrvatske države i Narodne banke Jugoslavije" - piše Miha Jenko. 280126 MET may 98