US WASH. POST 27. V. SUD ZA RATNE ZLOČINE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 27. V. 1998. Sila za pravdu u svijetu "Kad je UN-ovo Vijeće sigurnosti prije pet godina prihvatilo rezoluciju o uspostavljanju suda za gonjenje i kažnjavanje ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji, malo je njih vjerovalo da će time postići nešto važno. Ratu u Bosni nije se vidio kraj, a činilo se da pobjeđuju snage bosanskih Srba, koje su bile odgovorne za najveći broj zločina", piše predsjednik instituta Otvoreno društvo Aryeh Neier. "Neko se vrijeme činilo da su kritici u pravu. Vijeće sigurnosti pokazalo je malo smisla za žurnost u provođenju svoje rezolucije, čekajući 14 mjeseci prije biranja glavnoga tužitelja. Zatim je trebala proći još jedna godina dok sud nije optužio glavne vođe bosanskih Srba, Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića. A dugo je vrijeme jedini pritvoreni optuženik suda bio čuvar ozloglašenog sabirnog logora, neočekivano uhvaćen u Munchenu te izručen od njemačkih vlasti. Iako konačno zbrajanje računa još godinama neće biti moguće, stvari danas izgledaju drukčije. Rezolucija o uspostavljanju suda za bivšu Jugoslaviju sad se čini najvažnijim korakom UN-a za zaštitu ljudskih prava, još od prihvaćanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima prije pola stoljeća. Radi se o najdramatičnijim događajima u međunarodnoj pravdi poslije Drugoga svjetskog rata. Važnost suda ne može se mjeriti jedino njegovim rezultatom u uhićenjima, gonjenjima i suđenjima, pa čak ni uspjehom u tome da se žrtvama pokaže da će krivci za njihove patnje za to odgovarati. Po tim kriterijima, rezultati suda su skromni. Sud je javno optužio manje od 80 osoba, bez Slobodana Miloševića koji je bio glavni graditelj rata i 'etničkog čišćenja'; bez srpskih paravojnih vođa Željka Ražnatovića (Arkana) i Vojislava Šešelja, čije su snage počinile bezbrojne zločine; bez hrvatskih dužnosnika odgovornih za zločine poput onih koje su počinile njihove marionete bosanski Hrvati te onih koje su oni izravno počinili protiv Srba u krajini. Oko trećina javno optuženih sad se nalazi u pritvoru (no ne i Karadžić i Mladić), no većini još nije suđeno. Ipak, sad kad su savezničke snage provele nekoliko uhićenja te je američki pritisak na Hrvatsku prisilio neke hrvatske optuženike iz Bosne da se predaju, sud postaje vjerodostojna snaga u provođenju pravde. Optuženi ratni zločinci više se ne razmeću svojim izuzećem od kazne, a zbog tajnih optužnica, drugi, koji se boje da su na popisu, također su utihnuli. Natjeravši mnoge ratne zločince na skrivanje, sud je pomogao političkom usponu umjerenih vođa u paradržavi bosanskih Srba, republici srpskoj. Veća važnost rezolucije prihvaćene prije pet godina jest u razvijanju međunarodnoga kaznenog zakona i međunarodnih mehanizama za provedbu toga zakona. To uključuje uspostavljanje načela da ponašanje sukobljenih strana u unutrašnjim oružanim sukobima može biti međunarodno gonjeno kao ratni zločin; kao i šire prihvaćanje univerzalne ovlasti sudova da gone i kažnjavaju ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. (...) Dobar dio UN-ovih rezultata u zaštiti ljudskih prava žalostan je. No samo je UN mogao uspostaviti sud za bivšu Jugoslaviju, koji je bio u stanju proizvesti tako važne rezultate. Godišnjica te rezolucije razlog je za slavlje." 290022 MET may 98