US WASH. TIMES 21. VI. STEPINAC

SJEDINJENE DRŽAVE WASHINGTON TIMES 21. VI. 1998. Pokušaji umanjivanja hrvatskog fašizma U rubrici pisma čitatelja objavljena je reakcija Stelle L. Jatras na članak 'Papa Ivan Pavao II. beatificirat će kardinala za posjeta Hrvatskoj', objavljenog u listu 30. svibnja: "Članak zahtijeva jedno objašnjenje. (...) On tvrdi da se 'Stepinčeva reputacija na Zapadu oslanja uglavnom na ono što je Papa priznao kao njegovu borbu protiv ropstva ateističkog komunizma'. Ta izjava kardinala Stepinca naizgled svrstava u isti red s drugim rimskim katolicima, antikomunističkim prvacima, poput mađarskog kardinala Josefa Mindszentyja i poljskog kardinala Stefana Wyszynakija (a da ne spominjemo samog Ivana Pavla). Međutim, za razliku od kardinala Stepinca, druga dva crkvena dužnosnika nikad nisu bila povezana s fašističkim poretkom. Na nesreću, kardinal Stepinac bio je za vrijeme Drugoga svjetskog rata uočljiv i pokoran branitelj hrvatskoga fašističkog poretka Ante Pavelića, pod čijim su vodstvom (prema centru Simon Wiesenthal) ustaše ubile 30.000 Židova, 28.000 Cigana i 600.000 Srba, izgnale daljnjih 260.000 Srba, a njih 200.000 prisilno obratile na katoličanstvo. Većina žrtava okrutno je mučena u hrvatskom logoru smrti Jasenovcu, koji je postao poznat kao balkanski Auschwitz. Druga stvar na koju se želim osvrnuti jest pismo Luke S. Mišetića, koji je citirao hrvatskog ministra vanjskih poslova Matu Granića. Ministar govori o Hrvatskoj koja se oslanja na svoju 'slobodoljubivost i antifašističke korijene'. I Mišetićevo pismo i članak o kardinalu Stepincu pokušavaju oprati hrvatsku prljavu prošlost. Kako god to bolno bilo, posebice za one Hrvate koji su se (kao i mnogi Nijemci) gnušali nacista i protiv njih borili, istina o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti na posljetku izlazi na vidjelo. Iako je trebalo proći više od 50 godina da se čuje glas žrtava hrvatskog fašizma, novinaru Martinu Sieffu treba čestitati za članak 'Švicarske banke premjestile su hrvatski fašistički plijen' (objavljen u Dnevnom pregledu 4. lipnja). U članku piše: 'Blago o kojemu se do sada nije ni slutilo, u visini od 80 milijuna dolara, koje su hrvatski fašisti opljačkali od ubijenih Srba i Židova, prošlo je kroz švicarske banke, a djelomično je poslužilo za financiranje rimokatoličkoga papinskoga zavoda u Rimu, prema jučer objavljenom izvješću američke vlade.' Avro Manhatten pak piše: 'Posljednje po redu, ali ne i važnosti: sam nadbiskup Stepinac, koji je osobno dvaput posjetio Pija XII., opskrbljivao je Njegovu Svetost informacijama o broju izvršenih prisilnih obraćenja (pravoslavaca na katoličanstvo). U službenom dokumentu, datiranom 8. svibnja 1944., njegova je uzoritost nadbiskup Stepinac, čelnik katoličke hijerarhije, obavijestila Svetog Oca da je do tad '244.060 pravoslavnih Srba preobraćeno'. (Kongresna knjižnica, katalog br. 86 - 062016). Fotografija s otvaranja zagrebačkog sajma za vrijeme Drugoga svjetskog rata prikazuje nadbiskupa Stepinca kako sjedi s Hitlerovim nacistima i Musolinijevim fašistima. Pored nadbiskupa Stepinca sjedi papinski izaslanik Ramero Marcone. A pismo hrvatskoga političara Prvoslava Grizogona od 8. veljače 1942. dirljivo je (u svojoj molbi za milost nevinim žrtvama) i optužujuće (jer potvrđuje da je kardinal Stepinac rano znao za zločine). Grizogono se tadašnjem nadbiskupu Stepincu obraća sljedećim riječima: 'Pišem ti kao čovjek čovjeku, kao kršćanin kršćaninu. Namjeravam to učiniti već mjesecima, u nadi da će strašne vijesti iz Hrvatske prestati stizati kako bih mogao sabrati misli i pisati ti u miru. U posljednjih deset mjeseci Srbi u Hrvatskoj ubijaju se i uništavaju na najbezobzirniji način. Njihov se imetak uništava. Svaki pošteni Hrvat crveni od srama i ljutnje. Pokolj Srba započeo je od prvog dana uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske te se neumorno nastavlja do ovoga dana.' Grizogono dalje kaže: 'Strahota nije samo u ubojstvima. Ubojstva ne štede nikog, ni starce, žene i djecu. I to uz divljačko mučenje. Ti se nevini Srbi probadaju, vatra se pali na njihovim golim grudima, oni se živi peku, spaljuju u svojim domovima i crkvama dok su još živi. Polijeva ih se kipućom vodom, gule im kožu te posiplju sol na rane. Kopaju im oči, odsijecaju uši, nosove i jezike. Svećenicima briju bradu, brkove i glave. Režu im seksualne organe i stavljaju ih im u usta.' No sve to dogodilo se prije 50 godina. Za neke je to davna prošlost. G. Mišetić kaže nam da 'Hrvatska stoga nije fašistička niti neofašistička država.' Tu je rečenicu teško progutati nakon čitanja izvješća objavljenog u ovom listu 28.siječnja, o tri hrvatska vojnika koji su ispričali da su 1991. vidjeli 'kamione pune napuhanih, smrdljivih leševa, majki i žena stradalih u eksplozijama te čovjeka s ogrlicom napravljenom od ušiju.' To upadljivo podsjeća na svjedočanstva preživjelih žrtava holokausta, poput onih iz izvješća Edmonda Parisa u članku 'Genocid u Hrvatskoj': 'Nosovi i uši odsijecali su se, a oči kopale. Talijani su fotografirali ustašu koji je oko vrata nosio dva lanca s ljudskim jezicima i ušima.' U međuvremenu, sadašnja vlast u Zagrebu nastavlja njihove pokušaje da ponovno napišu povijest i pretvara ustaške zločince u žrtve, ne samo rehabilitacijom dojučerašnjih zločinaca već i umanjivanjem opsega počinjenih zločina. Što se tiče jadnog pokušaja g. Mišetića da svoju revizionističku povijest Hrvatske umota u izraelsku zastavu, Židovi u Izraelu, Sjedinjenim Državama i Hrvatskoj podigli su svoje glasove protiv oživljavanja nacizma u Hrvatskoj i glorificiranja ustaških 'junaka' iz prošlosti. Sudeći po Clintonovoj isprici zbog ropstva u Americi te nedavnom priznanju Vatikana da nije učinio dovoljno za sprječavanje genocida nad Židovima, čini se da bi trebali stići izrazi pokajanja. No niti iz Zagreba, niti iz Rima nije stigla ni jedna riječ isprike pravoslavnim ustaškim žrtvama. Beatifikacija kardinala Stepinca bit će samo još jedna lopata prljavštine na grobovima mučenika fašizma." 230239 MET jun 98