AMERIČKO IZVJEŠĆE: OTVORENA PITANJA O TZV. USTAŠKOM BLAGU

WASHINGTON, 3. lipnja (Hina-Sanja PUCAK) - Novo američko izviješće o nacističkom zlatu kao jedan od glavnih zaključaka u dijelu koji se odnosi na tzv. ustaško blago, nudi ocjenu da "zabrinjavajuće pitanje, pokrenuto slučajem blaga hrvatskih ustaša, traži odgovore, uključivši pronalaženje zlata i druge vrijedne imovine žrtava ustaškog terora i (odgovore o) izbjegavanju poslijeratnog suđenja i kažnjavanja njegova vodstva".#L# Izviješće je objavljeno u utorak u Washingtonu pod nazivom "Ratni i poslijeratni odnosi i pregovori SAD-a i saveznika sa Argentinom, Portugalom, Španjolskom, Švedskom i Turskom o ukradenom zlatu i njemačkoj imovini vani i američke dvojbe oko sudbine ratnog ustaškog zlata". Izviješće od ukupno 175 stranica posvećuje pitanju tzv. ustaškog zlata i ustaškog režima 16 stranica. Vrijednost toga blaga, u kojem dio čini i zlato žrtava, SAD procjenjuje na do 80 milijuna dolara, što odgovara današnjoj vrijednosti od oko 700 milijuna dolara. "Razna ratna i poslijeratna obavještajna izviješća potvrđuju blago ustaškog režima određene veličine, no autoritativna kvantifikacija nije se pokazala mogućom. Nikad nije ni bilo jasno koliko je došlo od hrvatskih židovskih žrtava - iako jedno američko obavještajno izviješće spekulira da bi moglo iznositi čak 80 milijuna u zlatu, uglavnom zlatnicima". Izviješće priznaje da su američki obavještajni dokumenti o ustaškom zlatu "nepotpuni i još nisu potvrđeni". Kao izvor zlata navedene su židovske i romske žrtve. "Vrlo mali" dio, od dijela blaga vjerojatno prenesenog koncem rata u Švicarsku, vraćen je Jugoslaviji, zaključuje izviješće, a poslijeratno sklonište ustaša u Rimu - Zavod Sv. Jerolima "najvjerojatnije je financiran, barem dijelom, ostacima ustaškog zlata i čini se da je djelovao uz barem prešutni pristanak nekih dužnosnika Vatikana". Izviješće navodi da je u 1944. barem 980 kilograma zlata sarajevskog ogranka jugoslavenske narodne banke preneseno u švicarsku narodnu banku odakle je godinu kasnije vraćeno Jugoslaviji. Što se tiče bijega Ante Pavelića u britansku zonu okupacije u Austriji, obavještajni podaci govore da je "pobjegao ili je pušten nakon što je predao nešto ili svo zlato koje je ponio iz Hrvatske". Vrijednost toga zlata obavještajni podaci procjenjuju na 600 tisuća, pet do šest milijuna ili čak na 35 milijuna dolara. Nijedna od tih informacija nije potvrđena, kaže izviješće, a "ono što se zna je da su britanske vlasti prijavile da nisu nikakvo zlato otkrile i nikakvo (zlato) nije predano Tripartitnoj komisiji za zlato za nadoknade". Zavod Sv. Jerolima u Rimu, smješten izvan zidina Vatikana je, zaključuju i američki i britanski obavještajci, pomogao ustašama u bijegu u zapadnu hemisferu i surađivao je sa "štakorskim putem" kojim je američka kontraobavještajna služba prebacivala antikomuniste. Činjenica da je tim putem kasnije prebjegao i nacistički zločinac Klaus Barbie pokazuje promjenu u stajalištima saveznika. "Drugi svjetski rat bio je gotov; hladni rat je počeo". Pavelić je pobjegao u studenome 1948. u Argentinu bez ikakve odlučne akcije američkih ili britanskih vlasti na njegovu uhićenju i upućivanju na suđenje za ratne zločine, kaže izviješće. Kao glavnog aktera u ustaškim aktivnostima u Rimu izviješće izdvaja svećenika Krunoslava Dragonovića, tajnika Zavoda Sv. Jerolima, koji je zahvaljujući svojim kontaktima u Međunarodnom crvenom križu omogućio nabavku krivotvorenih isprava i bijeg ustašama uglavnom u Argentinu. "U američkom arhivu nema dokaza da je vodstvo Vatikana znalo za ili davalo potporu ustaškim aktivnostima van zidina, no obzirom na lokaciju zavoda, ostaju zabrinjavajuća pitanja", kaže se u izvješću. Izlazeći iz okvira pitanja ustaškog zlata, izviješće se opširno bavi i promjenama američke poslijeratne politike prema pitanju izručenja ustaša. Dok je u prvim poslijeratnim mjesecima prevladavao zaključak da se Jugoslaviji izruče oni protiv kojim postoji čvrsta optužnica za suradnju s nacistima, kriteriji su postajali sve stroži i sve je manje ljudi bivalo izručeno. Tim odlukama pomogao je zaključak da je Jugoslavija koristila izručenja kao metodu obračuna s političkim neistomišljenicima. Odnosi su dodatno zahladili zahvaljujući zlostavljanju američkih diplomata i osoblja američkog veleposlanstva u Beogradu koje je suđeno za izdaju, napadima na nenaoružane američke zrakoplove, jugoslavenskom pokušaju aneksije Trsta i nevoljkosti Beograda da riješi pitanje konfiscirane imovine američkih državljana. Uz to, američke i britanske obavještajne službe sve su se više oslanjale na bivše ustaše kao izvore informacije i stoga su htjele izbjeći njihovu antagonizaciju izručenjem ustaških vođa. Sve je to dovelo do odluke o obustavi izručenja ustaša, kaže izviješće, te su se saveznici, nakon što je utvrđena točna lokacija Pavelića, suzdržali od bilo kakve akcije uhićenja. Izviješće zaključuje da je potrebno puno utvrđivanje činjenica o ustaškom režimu, odnosno blagu. "Otvaranje relevantnih arhiva u Hrvatskoj, Srbiji i Vatikanu i složno međunarodno istraživanje bit će ključni u tom naporu". Dokaze koje je podnijelo hrvatsko izaslanstvo na prošlogodišnjoj londonskoj konferenciji o nacističkom zlatu "daju ohrabrenja da se može više naučiti iz hrvatskih izvora", zaključuju Amerikanci. Kao potencijalni izvori novih povijesnih saznanja o tom području navode se zapisi Švicarske nacionalne banke, arhiva britanskih snaga i obavještajnih organizacija, te arhiva Vatikana i Hrvatski državni arhiv. Izviješće navodi da je broj žrtava u koncentracionim logorima u Hrvatskoj iznosio do 700 tisuća, uglavnom Srba. Navodi se da je kampanja počela interniranjem 35 do 40 tisuća hrvatskih Židova u 1941., da bi preostali Židovi bili transportirani u Njemačku u 1942. i 1943. Tek se njih nekoliko tisuća spasilo nakon sklanjanja u talijanski dio hrvatskog protektorata. Amerikanci navode da su i američki i britanski čelnici kao i Vatikan bili u "određenoj mjeri" svjesni zločinačkih napora ustaškog režima. (Hina) ps br 030842 MET jun 98