SZ-PATRONE ZA CARDIFF-15. VI.

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 15. VI. 1998. Patrone za Cardiff "Europski sastanci na vrhu poput današnjeg u Cardiffu odavno su izgubili svoje blještavilo premijere. Čini se da jedan sastanak goni drugi - kao u filmu u kojem se stalno odigrava isti zaplet. Takav deja-vu ima dobar razlog: na svakom sastanku na vrhu mora se već programirati sutrašnji, jer sve veći toranj obrazaca odluka opet nije uklonjen. Tako je i ovoga puta, na svršetku britanskog predsjedanja u Cardiffu. Na stolu je 'Agenda 2000' koja nije sasvim svježa. Opet se radi o reformi agrarne i strukturne politike koja je već godinama Europljanima EU-a neprobavljiv zalogaj. No stvar se ipak nekako mora probaviti da bi uspio sljedeći skok: proširenje zajednice na Istok. Jer logički je nemoguće istodobno raditi tri stvari: prvo, 80 posto proračuna EU-a - više od 120 milijardi maraka - i dalje skretati u džepove seljaka i nekoć siromašnih južnih zemalja poput Italije i Španjolske; drugo, prave siromahe poput Poljaka i Čeha poslije prijama redovito alimentirati; i treće, ne povećati doprinose pojedinih članica EU-a. I o tomu se raspravlja u Cardiffu, a zatim će se delegirati - na sljedećem posebnom sastanku u ožujku. Pa ipak, ovoga puta postoje napetosti jer su upravo Nijemci, nekadašnji euro-krijeposnici, na putu u Cardiff ispustili dvije bombe srednje veličine. Naš Theo Waigel, naoružan tako reći ručnom torbom Margaret Thatcher, želi svoj novac natrag. Njemačka je poznata kao najveći euro-platiša; uplaćuje 21 milijardu maraka više nego što dobije natrag iz agrarnog i strukturnog fonda. Bonn želi dobiti sedam milijardi, inače će, kaže Waigel, potpuno blokirati 'Agendu 2000'. Ali ne dovoljno. Prošlog su tjedna Kohl i Chirac poslali pismo cardiffskom izvršitelju Blairu. U njemu se zvučno kaže: cilj europske politike ne može biti osnivanje europske središnje države. Umjesto toga treba voditi računa o 'mnogostrukosti političkih, kulturnih i regionalnih tradicija'. To je isto tako mogla diktirati lady Thatcher, jer to u prijevodu znači: 'molim, samo polako s integracijom'. A gazda postupka ostaje nacionalna država. No, budući da je iz pera gospode Kohla i Chiraca, to mora iznenaditi. Nisu li se Pariz i Bonn stalno predstavljali kao 'motor' ujedinjenja? A sada trostruki savez Francuska-Engleska- Njemačka protiv Bruxellesa i za 'Europu domovina'? To bi bila revolucija, zasutavljanje na putu u političku uniju bez koje, uostalom, ne može trajno postojati monetarna unija. Ako je to tako, u Cardiffu bi doista moglo biti napeto. Tada bi se gospoda iz EU-a morala naposljetku oprostiti od svoje nedjeljne retorike i reći kako daleko zapravo žele ići na putu nacionalne zadaće. No tako se temeljito neće boriti. To nije njihov stil. Zašto su onda Waigel i Kohl ispalili svoje patrone? Motiv, na žalost, nema baš veze s filozofijom europskoga. Theo Waigel malo vodi izbornu borbu za Bavarsku gdje mrzovolja spram Bruxellesa (i Bonna) uvijek donosi nekoliko bodova. Jer Njemačka uistinu može uštedjeti samo ako se zakolje čudovište agrarnih subvencija. No taj nož neće držati CSU koja se oslanja na seosku klijentelu. A Kohlov protubruxelleski poriv? Može se pretpostaviti da je i njemu stalo do sitniša, da ga živcira što ga stalno dovode pred povjerenstvo - kao zadnji put onaj Karel van Miert koji mu je odbio digitalni savez Bertelsmann-Kirch. Povjerenik za utakmicu radi ono što je dobro i pravo. Pazi da se s državnim subvencijama ne brlja, da karteli ne podijele tržište na štetu potrošača, da svježi vjetar konkurencije zapuhne i kroz zaštićene udubine Europe. To je dio praktične modernizacije koju države, zahvaljujući Karelu, više ne mogu spriječiti. Baš Nijemci, općenito, ne bi smjeli previše drmati u EU. Uplaćuju puno jer su najbogatiji (Nizozemci uostalom plaćaju više po glavi stanovnika). A bogati su zato što nitko od tog divnog zajedničkog tržišta ne profitira više od izvoznog stroja Njemačke. No zakonito je čupkati po povlasticama Italije i Španjolske. One odavno više nisu socijalni slučajevi i za njihov bi obraz bilo dobro kad bi barem dio subsidija strukturnog fonda usmjerile u Poljsku, Češku ili Madžarsku - novima, kojima je novac puno potrebniji. Ako Kohl i Waigel žele drmati, mogu to raditi ovdje, i podsjetiti napredne južne zemlje na to da propis solidarnosti sada vrijedi za istočne zemlje. To je dobro za Europu i dobro je za Nijemce, kojima je bolje ako je istočnim susjedima dobro. Umjesto da tuče Bruxelles, Kohl bi trebao prihvatiti takve teme. Na taj bi način barem sastanci EU-a na vrhu bili napetiji" - drži Josef Joffe. 160023 MET jun 98