US THE WASH. POST 11. VI. 1998.

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 11. VI. 1998. Suprotstavljanje razbojniku "Slobodan Milošević opet zapanjuje međunarodnu zajednicu svojom spremnošću da prolijeva krv i riskira veliki rat na Balkanu kako bi zaštitio vlastitu moć. Na sreću, ponašanje Slobodana Miloševića, nepokajanog komunističkog razbojnika koji upravlja Srbijom, nije jedino nedavno iznenađenje u kosovskom građanskom ratu", piše Jim Hoagland. "Neočekivana osobna predanost britanskog premijera Tonyja Blaira nadziranju sve veće i surovije Miloševićeve 'pacifikacije' Kosova mijenja dinamiku zapadnog odgovora na tu krizu. Milošević više ne može biti siguran da su pozivi na savezničke napade protiv njega čisto blefiranje, kao što je to prije dva tjedna sa sigurnošću mogao zaključiti. Britanski aktivizam uvodi nepredvidivost u zapadnu strategiju odnosa prema sukobima na području bivše Jugoslavije. Ta strategija, u kojoj je donedavna dominirao Washington, sve je više pripravna na iznenadne zahvate, dok Clintonova vlada pokazuje znakove umora i zbunjenosti u vezi s tim i drugim vanjskopolitičkim pitanjima. Okrvavljena u sjevernoj Irskoj i Bosni, Britanija je postala mnogo opreznija prema vojnoj intervenciji u inozemstvu. No iznenadni Miloševićev povratak etničkom čišćenju na Kosovu djelovao je na Blairea, koji je tek prije godinu dana došao na vlast. Nadalje, pogrešni sudovi i podjele u Washingtonu možda su potaknule Blaira na djelovanje. Milošević je igrao na kartu podjela u Washingtonu, tobože surađujući u mirovnim naporima na ključnom beogradskom sastanku s Richardom Holbrookeom, svojim starim pregovaračkim suparnikom, prije odobravanja razornih vojnih napada na albanska sela u Kosovu. Holbrooke je pokrao srbijanskog diktatora u Daytonskim mirovnim pregovorima koji su vodili prema sklapanju mirovnog sporazuma za Bosnu. No ovaj put Milošević je riječi zamijenio mogućom strateškom prednošću. U tom procesu, on bi mogao naškoditi Holbrookeovim izgledima za veliko diplomatsko imenovanje koje bi predsjednik Clinton uskoro trebao objaviti. Holbrooke, trenutno newyorški bankar, Clintonu služi kao posebni izaslanik za ciparski status quo, kao i za posebne zadatke u bivšoj Jugoslaviji. On bi mogao zamijeniti Billa Richardsona kao američki veleposlanik pri UN-u, ako Richardson krajem mjeseca bude imenovan ministrom energetike. Drugi demokrati na kratkom Clintonovom popisu jesu bivši senator George Mitchell iz američke savezne države Maine i republikanac Lee Hamilton iz Indiane. No Holbrookeovi izgledi mogli bi biti potamnjeni ishodom onog što se sredinom svibnja činilo razumnim rizikom; američki je pregovarač tada ponudio odgađanje gospodarskih sankcija protiv Srbije u zamjenu za beogradski sastanak između Miloševića i Rugove, pacifista i kosovskog političkog vođe. Od srpskog se vođe također očekivalo da pokaže suzdržljivost u srbijanskoj južnoj pokrajini, u kojoj živi 90 posto albanskog stanovništva, i u kojoj islamski gerilci vode sve jaču borbu za neovisnost i koja novac i oružje dobiva iz susjedne Albanije. Holbrookeva misija (koju je Rugova srdačno dočekao, poslije posve neuspješnih pokušaja drugih američkih i europskih izaslanika da pridobiju Miloševića kako bi nešto učinio glede Kosova) svejedno je izazvala nelagodu u ministarstvu vanjskih poslova, koje je mjesecima odgađalo traženje Holbrookeova uključivanja. A posebni izaslanik kojega je Madeleine Albright imenovala za Bosnu, Robert Gelbard, i neki drugi dužnosnici, zalagali su se za suzdržavanje od podizanja sankcija tako dugo dok Milošević Kosovu ne pruži veću autonomiju. (...) No, kad je dobio obećanje o podizanju sankcija, Milošević je pojačao represiju, bombardirajući i paleći muslimanska sela kako bi stvorio spaljeno područje duž dobrog dijela kosovsko-albanske granice. Više od 10.000 izbjeglica prošli je vikend ušlo u Albaniju zbog jačanja borbi. Rugova, čiji je položaj ozbiljno potkopan, ovaj se tjedan odbio sastati s Miloševićem. Holbrooke vjeruje da su pregovori samo obustavljeni, a ne prekinuti, i zahtijeva da se obnove. (...) No Blair i drugi strahuju da vrijeme za pregovore prolazi. NATO je bio ovlašten da prouči vojne operacije na Kosovu do sastanka savezničkih ministara vanjskih poslova u Luksemburgu 28. svibnja. (...) Milošević se prema Billu Clintonu odnosi kao prema potrošenoj političkoj sili, a toj se prosudbi teško suprotstaviti s obzirom na zbunjenost koja se posljednjih dana vidi u Washingtonu. No srpski vođa sad ne može računati na to da na Kosovu ima slobodne ruke. Presudnu pogrešnu prosudbu na Kosovu ne čini Clinton, nego Milošević, čija se zemlja ruši oko njega." 120025 MET jun 98