NJEMAČKA 8. VI. RDW: AMERIKANCI MORAJU REVIDIRATI POLITIKU PREMA KOSOVU

NJEMAČKA DEUTSCHE WELLE - RDW 8. VI. 1998. Je li kucnuo trenutak za vojnu intervenciju na Kosovu? Holbrooke je gurnuo neiskusnoga Rugovu u razgovore sa Srbima, ne mareći za konkretnu pregovaračku osnovu, upozorava Viktor Meier. "Zapadni političari i diplomati imali su sedam godina vremena da se pripreme za izbijanje oružanih sukoba na Kosovu. Kada se to uistinu dogodilo, svi su ustvrdili da ni u kom slučaju neće dopustiti drugu Bosnu. Danas oružani sukobi na Kosovu eskaliraju, a u bloku zapadne politike primjetna je tek dobro poznata uznemirenost. Zbunjenost i nejedinstvo, umotani u oštre riječi bez sadržaja i u prvom redu bez posljedica. Srpska politika represije trenutačno ima potpunu slobodu djelovanja, kao i svojedobno u Hrvatskoj i Bosni. Na temelju pukog Miloševićeva obećanja da će primiti albanskog vođu Rugovu, posebni američki izaslanik Richard Holbrooke potaknuo je ukidanje već prihvaćenih - ionako mlakih - sankcija. O korisnosti takvih sankcija može se raspravljati, ali njihovim je ukidanjem jasno upućen pogrešan signal. Albansko stanovništvo na Kosovu nalazi se u ozbiljnom položaju, ali ozbiljno je i stanje u kojem se vlastitom krivnjom našla zapadna politika. Razmatranja NATO-a, a posebno europskih partnera, kreću se u prilično sumnjivom smjeru. Iako je izvor problema na Kosovu, a ne u Albaniji ili Makedoniji, NATO trenutačno manje razmišlja o intervenciji na Kosovu, a daleko više o slanju postrojba u spomenute dvije susjedne zemlje. Albanska strana kritizira da će taj potez tek onemogućiti bijeg izbjeglica. Stoga albansko stanovništvo na sjeveru Albanije i u Makedoniji opravdano smatra da je planirana NATO-ova intervencija u ta dva područja jednostrano usmjerena protiv Albanaca. Bruxelles očito uopće ne razmišlja što bi podrazumijevala akcija koja bi trebala biti izvedena zimi u negostoljubivom i neprijateljskom okolišu i uz neopisive logističke teškoće, a prouzročila bi strahovite troškove i mogla bi - u određenim okolnostima - potrajati godinama kao i zapadna nazočnost u Bosni. Stoga se nameće zaključak da zapadne metropole očito moraju više razmišljati u smjeru izravne intervencije na Kosovu i definitivnog i pravednog rješenja tamošnjeg problema. Takav je pristup početkom sukoba u Bosni možda mogao spasiti desetke tisuća ljudskih života. Tijekom prošlih tjedana politički vođe kosovskih Albanaca zaključili su da nešto pozitivno ne treba očekivati ni od Europske unije - možda uz iznimku Velike Britanije - ni od takozvane kontaktne skupine već samo od Sjedinjenih Država i - zahvaljujući njihovom pritisku - od NATO-a. No, budući da Washington iz razumljivih razloga nije pretjerano spreman natovariti sebi na vrat još jedan sukob, američki je kabinet posredstvom ne baš tankoćutnog posebnog izaslanika Holbrookea gurnuo politički neiskusnog albanskog vođu Rugovu u takozvani 'dijalog' sa srpskom stranom, ne mareći za konkretnu pregovaračku osnovu ili za dnevni red. Rugova je nagrađen prijamom u Bijeloj kući, gdje je pak doznao samo da Amerikanci pod paravanom lijepe ali prazne čarobne riječi 'dijalog' kosovsko pitanje zasad 'ne smatraju akutnim'. Račun takve politike plaćaju oni dijelovi albanskog stanovništva koji su danas bez ikakve zaštite izloženi teroru srpskih policijskih postrojba. Američka strana morat će revidirati svoje stajalište; trenutačno bi minimalno mogla od Miloševića zahtijevati spremnost za uistinu konkretne pregovore. Albanski su vođe privremeno suspendirali razgovore sa srpskom stranom. Ne preostaje im ništa drugo nego vratiti se na početnu točku prije Holbrookea i uvjeriti Sjedinjene Države da bez izravnog nastupa na samom Kosovu sukob ne može biti suzbijen a kamoli riješen", naglašava Viktor Meier. (RDW) 082353 MET jun 98