NJEMAČKA 6. VI. SZ: VERBALNO BOMBARDIRANJE BEOGRADA ODRAZ JE NEMOĆI

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 6. VI. 1998. Čekanje neće otkloniti potrebu za intervencijom "Upozorenja o opasnosti rata na Kosovu zastarjela su jer rat je već počeo. Kada odlučno opremljena oružana sila blokira čitave regije, riječ je o ratu. Kada minobacači sravnjuju sa zemljom čitava sela, riječ je o ratu. I na kraju, protjerivanje desetaka tisuća civila iz njihovih domova također spada u definiciju rata. Inozemni diplomati prate ta zbivanja žalobnim maršom, zvučeći poput simfoničara koji svi redom pokušavaju solirati. Pregovori, sankcije, vojne akcije - orkestar grozničavo izvodi čitav repertoar mehanizma za suzbijanje kriza, očitujući maksimalnu odlučnost koja je u osnovi tek odraz najveće moguće proizvoljnosti. Naime, nijedan od spomenuta tri elementa repertoara ne počiva na čvrstom konceptu. Pregovori? Nakon napornog nagovaranja u režiji balkanskog 'diplomatora' Richarda Holbrookea, protivnici Slobodan Milošević (Srbin-Jugoslaven) i Ibrahim Rugova (kosovski Albanac) sastali su se na povjerljivom razgovoru. Rezultat: paljba iz svih raspoloživih cijevi. Stoga je nastavak razgovora postao besmislen. Sankcije? Rijetko je kada uvedeno i potom ukinuto toliko kazni, obećano i povučeno toliko dobrih djela kao za vrijeme kosovske krize, koja je buknula prije tri mjeseca. Najbolji primjer, koji pokazuje kako se kontaktna skupina za Balkan izlaže poruzi u pitanju sankcija, jest odnos prema batini u vidu zabrane ulaganja. Velika šestorica (SAD, Rusija, Njemačka, Engledska, Francuska, Italija) uvela su tu zabranu kao strogu kaznu Beogradu, povukavši je nekoliko dana kasnije uz obrazloženje o pokretanju dijaloga između Miloševića i Rugove. Za taj su potez - ne sasvim slučajno - odgovorni u prvom redu Talijani, koji su u srpske telekomunikacije uložili već veliku svotu novca. Pod dojmom najnovijih sukoba i protjerivanja kontaktna je skupina ponovno zaprijetila zabranom ulaganja - nastavak slijedi. Čak i u slučaju obvezujuće politike sankcija, iskustvo, stečeno tijekom nedavnih balkanskih ratova, upućuje na sumnju da gospodarski pritisak može spriječiti novi masovni pokolj. Vojna intervencija? Tvrdnja da svijet neće dopustiti drugu Bosnu jedna je od standardnih političkih floskula u raspravi o Kosovu. No, pouka iz Bosne glasi da oružje na Kosovu treba u slučaju nužde ušutkati oružanom silom izvana. Dakle, u cinično pretjeranoj formulaciji, alternativa je sljedeća: trenutačna intervencija radi zatiranja rata u samom začetku ili nemoćno zbrajanje žrtava i potonja intervencija. Doduše, sukob na Kosovu nerazmjerno je zamršeniji od sukoba u Bosni. Naime, Bosna je ipak bila suverena država i NATO se mogao pozvati na tvrdnju da je intervenciju zatražio izabrani predsjednik Alija Izetbegović - makar ovaj bio tek predstavnik Muslimana. Albanci također zahtijevaju NATO-ove postrojbe. No, vlade na potezu od Washingtona preko Bonna do Moskve neumorno naglašavaju da je Kosovo sastavni dio Savezne Republike Jugoslavije - te da tako treba i ostati. Ako, dakle, zapadna politika poštuje suverenitet Jugoslavije, kako ga može pokušati nasilno narušiti ulaskom naoružanih postrojbi? Dakle, netom započeto verbalno bombardiranje Beograda u prvom je redu odraz zapadne samoblokade. U međuvremenu sukobi na Kosovu eskaliraju jer obje strane sračunato zaoštravaju sukob. Milošević i njegovi Srbi potpiruju ga zato što su uočili zapadnu dilemu i njome se obilato koriste. Ojačana albanska Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) dolijeva pak ulje na vatru zato što svijet želi prisiliti na intervenciju. Kako bi spriječio katastrofu, Zapad mora brzo obnoviti svoju sposobnost za djelovanje. Potom problem Kosova mora bezuvjetno biti proglašen međunarodnim pitanjem. Takav je potez poduprt brojnim valjanim razlozima. Naime, prijeti širenje sukoba na Albaniju i na Makedoniju (u kojoj živi brojna albanska manjina). Posljedice takvog razvoja događaja moguće je procijeniti već sada: na Zapad će se sliti novi valovi izbjeglica. Bude li Zapad demonstrirao da je po potrebi spreman djelovati i sam, mogao bi odvratiti Ruse od veta u Vijeću sigurnosti UN. Taj je mehanizam funkcionirao 1995. u Bosni prije intervencije NATO-a. Moskva je bjesnila, ali nije prešla na stranu Srba. Intervencija ne znači odmah slanje NATO-ovih vojnika na samo Kosovo. Beograd će vjerojatno otrijezniti već vjerojodostojna prijetnja. Osim toga, postrojbe mogu prvo biti raspoređene izvan Kosova - u Albaniji i Makedoniji. Moguća je zabrana leta. Srpski položaji, odakle kreću napadi na sela, mogu biti napadnuti iz zraka. Naime, pregovori će imati šanse za uspjeh samo ako agresori budu prisiljeni plaćati neprihvatljivu cijenu. Krvava bilanca Bosne očigledna je: kosovski 'Dayton' ne smijemo čekati četiri godine kao u slučaju Bosne", upozorava Peter Münch. 080203 MET jun 98