CORRIERE DELLA SERA-PRAVA BOMBA JE KOSOVO-25. V.

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 25. V. 1998. Neka se Zapad ne zavarava, prava 'bomba' je na Kosovu, a ne u Indiji "Činjenica da se Indija uspješno i gromoglasno potvrdila kao šesta zemlja vlasnica nuklearnog oružja, može gnojni sukob na Kosovu pričiniti lokalnim uznemirivanjem neznatne težine. Ali nije tako. Osim sve veće patnje lokalnog stanovništva, eskalacija borba na Kosovu prijeti destabilizacijom regije, izaziva etnička previranja u drugim dijelovima Srbije, privlači oružje i možda i ljude iz radikalnih islamskih skupina koji stižu iz daleka. I Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u svojoj se blagoj rezoluciji o sankcijama od 31. ožujka 1998. oslonilo na poglavlje VII. povelje UN-a koje se bavi 'ugrožavanjem mira'. Što će se dulje otezati to stanje, to će biti manja mogućnost da euro-atlantske države spriječe intervenciju kako bi zaustavile sukob. Same sankcije neće biti dovoljne. Ako i počnu pregovori između Beograda i Prištine, koje traže i kontaktna skupina i UN, neće se pomaći s mjesta bez jakog i izravnog sudjelovanja i pritiska izvana. Bilo je pogrješno od kontaktne skupine dati Slobodanu Miloševiću gospodarske nagrade i druge probitke samo da bi se pojavio za pregovaračkim stolom. U međuvremenu, sve snažnije akcije 'policije' na posljetku radikaliziraju albansko stanovništvo i potiču Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK) na gerilska djela protiv srpskog stanovništva i policije. Umjereni vođe, poput Ibrahima Rugove, prisiljeni su ustrajati na nezavisnosti kad su u prvom navratu dobili zadovoljavajuću, dobro definiranu autonomiju. Ni jedna vanjska sila ne podupire nezavisnost, i to ne samo zbog zakonskih razloga nego stoga što bi se druga albanska država prije ili kasnije borila za 'veliku' Albaniju. Stoga se u pregovorima o definitivnom statusu Kosova može odlučiti tek nakon što se uspostavi javna sigurnost, iz pokrajine i okolnih područja povuče militarizirana policija i nakon što se stvore drugi elementi svojstveni civilnom društvu, uključujući djelotvoran nadzor oružja u rukama stanovništva i njegov dotijek izvana. Očito je da se treba u početku postaviti iznad svakog takvog režima a zatim ga trebaju promatrati međunarodne organizacije ili sposobne zemlje dobrovoljci. U nastavku, bilo da rat eskalira ili da pregovori donesu rezultate, euro-atlantske države i organizacije imaju neugodnu zadaću da izravno interveniraju kako bi dokrajčile sukob. S obzirom na sve druge njihove brige, pokušat će ostati pri kaznama najnižeg zajedničkog nazivnika i pozivati se na zakonske probleme koji onemogućuju izravnu intervenciju. Možda će vijest o indijskoj bombi, uza sav odjek u islamskom svijetu, prodrmati europske i američke političare i natjerati ih da se pomaknu kako bi spriječili da jedna druga islamska populacija izazove frustracije i ekstremizme među dalekom subraćom" - piše Helmut Sonnenfeldt. 260059 MET may 98