AUSTRIJA 6. VI. DER STANDARD: PROBLEM MILOŠEVIĆA JOŠ NIJE RIJEŠEN

AUSTRIJA DER STANDARD 6. VI. 1998. Psiho-igre s "kumom" Holbrookeova suradnja s balkanskim "kumom" Miloševićem bila je neizbježna, zaključuje Hans Rauscher u osvrtu na Holbrookeovu knjigu "To End a War". "'Ulazna vrata mog apartmana otvorila su se bez najave i u prostoriju je ušao Slobodan Milošević. 'Okay, okay', kazao je, sjedajući, 'riješit ću pitanje Sarajeva. Kažem Vam da je Izetbegović zaslužio Sarajevo budući da nije digao ruke od njega. Žilav je to tip. Njegovo je'. On i njegova momčad 'nikada nisu potpuno shvatili zašto je Milošević odlučio dati Sarajevo Muslimanima', piše američki 'turbo-diplomat' Richard Holbrooke u svojoj knjizi, posvećenoj vlastitoj uspješnoj balkanskoj misiji 1995. No, 'gledano unatrag, vjerojatno najbolji odgovor jest da mu je bilo dosta bosanskih Srba te da je želio oslabiti njihovu bazu na Palama, vraćajući dijelove Sarajeva koje su nadzirali Srbi'. Ni Richard Holbrooke ne može potpuno objasniti zagonetku zvanu Slobodan Milošević, iako je tijekom višednevnih i višetjednih teških pregovora imao prilike za pomnu studiju njegove ličnosti (što je jedan Holbrookeov suradnik psiho-žargonom nazvao 'vezivanje za kuma'). Pritom valja napomenuti da je pitanje krajnjih ciljeva srpskog vlastodršca ponovno postalo krvavo aktualno: u srpskoj pokrajini Kosovo njegove policijske oružane snage ponovno vode 'rat, usmjeren na etničko čišćenje'. No, valja napomenuti da je politika nasilja Miloševiću donijela samo gubitke: Jugoslavija se raspala, a velika Srbija nije stvorena. Na redu je Kosovo. Je li ponovno kucnuo trenutak za 'bomb, bomb, talk, talk' ('bombardirati, razgovarati, bombardirati, razgovarati')? Holbrooke je ponovno poslan Miloševiću - zasad uz skroman uspjeh. No, američki posrednik jasno poručuje da u toj regiji svi razumiju samo oštrinu: 'Najbolja šansa za sprječavanje rata bila bi jasna poruka Jugoslavenima da će NATO-ove oružane snage biti upotrijebljene protiv svake strane koja u etničkim sukobima primijeni silu'. No, takva poruka nije poslana jer Amerikanci nisu željeli ponovno biti upleteni u rat, te u prvom redu zato što Europljani nisu smogli snage za odlučno djelovanje. Europljani - opravdano - nisu baš laskavo prikazani u Holbrookeovoj knjizi. Njihovu (ne)aktivnost na području bivše Jugoslavije Holbrooke naziva 'euro-pasivnošću' - a onda se Amerika napokon ponovno prisjetila da je 'još uvijek europska sila' (Holbrooke): 'Za samo 18 tjedana 1995. - kada se situacija činila najbezizglednijom - SAD su nizom vrlo rizičnih akcija riskirale svoj prestige: totalnim diplomatskim naporom u kolovozu, teškim NATO-ovim bombardiranjem u rujnu, primirjem u listopadu, Daytonom u studenom i raspoređivanjem 20 tisuća američkih vojnika u Bosni u prosincu. Rat je iznenada završen - a uloga Amerike u Europi nakon završetka hladnog rata dobila je novu definiciju'. Holbrooke se previše ne trudi umanjiti vlastiti udjel u tom uspjehu. Tko je tog stasitog Amerikanca židovsko-europskih korijena ikada osobno vidio u akciji - makar samo na jednoj od njegovih majstorski orkestriranih internacionalnih konferencija za novinstvo - osjeća dinamiku, povezanu s nestrpljivošću, ali i taktičkom lukavošću i u prvom redu spremnošću na upotrebu američke moći. Uspješni diplomat koji je povremeno napuštao svoju službu ponudio je Clintonu svoje usluge u prvoj predizbornoj kampanji i imenovan je 1993. veleposlanikom u Njemačkoj. No, nakon informativna posjeta Bosni ('I was hooked') iskoristio je priliku za isticanje u ulozi posebnog izaslanika u beznadnoj situaciji u Bosni. Paradoksalna je pojedinost da je upravo diplomat Holbrooke uspio prevladati otpor između ostalog i časnika NATO-a ozbiljnom bombardiranju bosanskih Srba - poručivši na kraju u dramatičnom telefonskom apelu iz Sarajeva, upućenom 'White House Situation Roomu' 'Give us bombs for peace'. Holbrookeovo izvješće o iscrpljujućem pregovaračkom maratonu s lukavim balkanskim poglavicama ('Naučili smo da je vjerolomstvo načelni stil pregovaranja na Balkanu') napeto je štivo i udžbenik iz dinamike grupe istodobno. No, povremeni bankar stavlja svoju bosansku misiju i u veći strateški okvir: 'Nakon završetka rata u Bosni stvoreni su uvjeti za nastavak izgradnje nove europske sigurnosne arhitekture, koja je obuhvaćala i SAD i Rusiju. NATO je mogao postupno otvarati svoja vrata kvalificiranim europskim državama'. No, 'kriza na Kosovu, od koje se dugo strahovalo, tek je odgođena a ne izbjegnuta'. Holbrooke je morao surađivati s Miloševićem koji je u nepreglednoj konstelaciji moći na Balkanu ipak bio 'kum'. No, iluzije o prirodi tog lukavog i nasilnog vlastodršca nisu bile dopuštene. Problem Miloševića još je uvijek aktualan i opasniji nego ikad dosad (...)", piše Hans Rauscher. 080202 MET jun 98