AMERIČKO IZVIJEŠĆE STAVLJA NEUTRALNOST U NOVU PERSPEKTIVU

WASHINGTON, 4. lipnja (Hina) - Američko izviješće o sudbini nacističkog zlata i ulozi neutralnih zemalja u održavanju njemačke ratne mašine relativizira pojam neutralnosti u Drugom svjetskom ratu.#L# Izviješće, koje je objavljeno u utorak u Washingtonu, pokazuje da su neutralne države Švicarska, Španjolska, Švedska, Portugal, Turska i Argentina, svaka u određenoj mjeri odstupale od koncepta neutralnosti. Već ranije utvrđena činjenica da je Švicarska u svoje trezore primala zlato koje je nacistička Njemačka otimala od okupiranih država i žrtava Holokausta proširena je saznanjima da je ono uglavnom mijenjano za švicarsku valutu ili je izravno korišteno za plaćanje njemačkih narudžbi ključnih sirovina od neutralnih zemalja. Treći Reich kupovao je volfram od Portugala i Španjolske, kuglične ležajeve i željeznu rudaču od Švedske i rudaču kroma od Turske. Španjolska trgovina volframom sa Njemačkog obustavljena je tek kada su saveznici politikom mrkve i štapa prisilili Franca na njezino okončanje. Neutralne države po tadašnjem međunarodnom konceptu mogle su slobodno trgovati sa svim stranama u sukobu. Odluka Švedske da dozvoli Njemačkoj redovite transporte snaga preko njezina teritorija teško da je mogla ući u kategoriju neutralnih poteza, kao ni odluka te države da pruža zaštitu njemačkoj mornarici na Baltiku. Preko teritorija Švedske njemačke su snage prelazile u Finsku te dalje na istočni front, a ta je dozvola olakšala i okupaciju Norveške. Neutralna nije bila ni odluka Portugala da dozvoli Britaniji uspostavu baza na Azorima, iako je to bio značajan doprinos savezničkim snagama, kao ni uspostava američke špijunske baze u Švicarskoj uz pristanak te zemlje. Ideološko naginjanje Francova režima bilo je očigledno, kaže američko izviješće, a činjenica da je uputio Plavu diviziju da se pridruži Wehrmachtu na ruskoj fronti naglašava njegovu naklonost silama osovine. I vojno vodstvo Argentine također je otvoreno simpatiziralo sile osovine. Sve su neutralne zemlje, s jedne strane, u određenoj mjeri bile izložene opasnostima njemačke agresije (najviše Švicarska i Švedska) kao i njemačkim pritiscima da održe trgovinu sirovinama neophodnim za ratovanje, te s druge, pritiscima saveznika da obustave takvu trgovinu. I svaka od njih reagirala je na te pritiske drugačije. Po američkoj ocjeni te su zemlje nastavile trgovati sa Njemačkom i nakon što je prijeđena točka u kojoj bi eventualni prekid ekonomskih veza sa Trećim Reichom predstavljao opasnost po suverenitet neutralnih država. Za razliku od značajne uloge u održavanju njemačke ratne mašine, neutralne su države bile veliko sklonište za europske Židove, njih 250.000. Izviješće uključuje i poglavlje o Argentini, unatoč tome što je više trgovala sa saveznicima nego sa silama osovine. Ta je država bila uporištem njemačke špijunaže, propagande i šverca na zapadnoj hemisferi, te je zbog simpatija koje je dio vođa te zemlje gajio prema fašizmu uključena u izviješće. Iako nikad nije utvrđeno da je ikakvo nacističko zlato došlo do Argentine, Amerikanci u izviješću spominju dugotrajne sumnje da su nacističko zlato i druga ukradena dobra ipak završili u Argentini. Izviješće je sačinjeno je na temelju 15 milijuna pregledanih dokumenata i sadrži i poglavlje o sudbini tzv. ustaškog zlata. Amerikanci su ostavili malo prostora za samokritiku. Sjedinjene su Države, dok je Hitler gazio jednu europsku državu za drugom, ostajale de facto neutralne sve do Pearl Harbora, a američki odgovor na ranu fazu pokolja europskih Židova ocijenjen je kao indiferentan. I broj izbjeglih Židova koji je tada primljen u SAD odražava tu činjenicu. Unatoč mogućnostima, ta je zemlja primila tek 21.000 izbjeglih. (Hina) ps sb 040722 MET jun 98