IVAN ČESMIČKI - JANUS PANNONIUS UMRO OD TUBERKULOZE?

ZAGREB, 22. svibnja (Hina) - Od kojih je bolesti bolovao Ivan Česmički - Janus Pannonius (1434-1472), humanist iz kruga ugarsko- hrvatskog kralja Matije Korvina, koji je rođen i umro u Hrvatskoj? Koja ga je bolest pokosila? Na ova pitanja, analizirajući autopatografske fragmente iz djela, odgovara Vladimir Dugački u "Liječničkim novinama". L#L Česmički je rođen "negdje u sjevernoj Hrvatskoj" - "blizu utoka Drave u Dunav". Neki istraživači smatraju da potječe iz Česmice kod Čazme, pa otuda i ime Česmički. Kada je Ivanu bilo 13 godina odlazi na školovanje najprije u Ferraru, potom u Padovu. Godine 1458. vraća se u Ugarsku, gdje postupno napreduje do pečujskog biskupa. Godine 1469. imenovan je slavonskim banom zajedno s gospodarom Medvedgrada Ivanom Thuzom. Sudjeluje u neuspjeloj uroti protiv kralja Matije Korvina, te bježeći put Italije umire 1472. U elegijama, pa i epigramima, Česmički daje obilje podataka o svojem fizičkom stanju, napominje Dugački. U "De se febricitante ad Blasium militem" opisuje "tešku groznicu u kojoj su se smjenjivale vrućice i treskavice, koja je bila popraćena pomanjkanjem svakog teka, povraćanjem, nesanicom, bolovima u tijelu, probadanjem u prsištu, općom iscrpljenošću, gubitkom tjelesne težine, kad se samom pjesniku činilo da se približava smrtni čas". Sličnu takvu groznicu opisuje i šest godina kasnije kao sudionik Korvinova ratnog pohoda. U elegiji "Conqueritur de aegrotationibus suis" nazire se da je njegova "osnovna bolest bila sušica, dakle tuberkuloza pluća i porebrice s klasičnim simptomima: otežanim disanjem, probadanjem u prsištu, sukrvavim ispljuvkom". Doznaje se i o čestim nesanicama, ali i o ljekovitom bilju za njihovo suzbijanje. Često spominje i želučane tegobe i opću slabost, što sve navodi na pomisao da je bolovao i od kronične malarije. Pisao je i epitafe liječnicima, hvalio je uzvišeno liječničko zvanje, a kao pobornik astrologije vjerovao je da su i za zdravlje i za bolest "odgovorna" nebeska tijela, ističe Vladimir Dugački. U elegiji "Invehitur in Lunam quod interlunio matrem amiserit", optužuje on Lunu za smrt svoje majke i druga zemaljske nedaće, pa tako i za bolesti, osobito psihičke poremećaje. Umro je shrvan bolešću na Medvedgradu, a pokopan je u pavlinskoj crkvi u Remetama. Kasnije su njegovi zemni ostaci prenijeti u Pečuh. (Hina) ld ld 221157 MET may 98