DELO-STRELJIVO JNA ZA HRVATSKU NAFTU I GOTOVINU-26. V.

SLOVENIJA DELO 26. V. 1998. Streljivo JNA za hrvatsku naftu i gotovinu "Početkom srpnja 1991. slovenska je Teritorijalna obrana zauzela skladište Jugoslavenske narodne armije u Zgornjoj Ložnici kraj Slovenske Bistrice. U njemu je navodno bilo oko šest tisuća tona tenkovskog i drugog streljiva, minsko-eksplozivnih sredstava te nešto oružja. Ubrzo nakon povlačenja JNA iz Slovenije, nešto je streljiva vraćeno u skladište, više konvoja teških teretnjaka i tegljača je, kako se sjećaju stanovnici Slovenske Bistrice, jako puno vojnog materijala odvezlo u Hrvatsku još kolovoza 1991. Tadašnji ministar obrane Janez Janša rekao nam je da su Hrvati streljivo plaćali naftom. Naš izvor u Hrvatskoj potvrdio nam je da se radilo i o poslovanju s gotovinom. Bistričani s kojima smo razgovarali, još se dobro sjećaju zauzimanja vojnog skladišta u Zgornjoj Ložnici koje je bilo jedno od većih skladišta streljiva i eksplozivnih sredstava koje je JNA imala u Sloveniji. Dakako da su svi sugovornici željeli ostati anonimni. U skladištu je više podzemnih hangara, velikih i kao dva teniska igrališta, a zauzimanjem streljiva tada se silovito ojačala i oružana snaga teritorijalne obrane. Teritorijalci su odmah počeli prazniti zauzeta skladišta da ih ne bi bombardirala JNA. Da bi odvoz bio što brži, tijela tadašnje općine Slovenska Bistrica pozvala su sve bliže i dalje autoprijevoznike da priskoče u pomoć svojim teretnim vozilima. Tako su skupili oko 150 teretnjaka. No izbio je prijepor o tomu kuda odvesti streljivo. Teritorijalna je obrana kao moguću lokaciju predlagala šumu u podnožju Pohorja ali budući da je to područje prilično naseljeno, okolni se stanovnici s tim nisu složili. Tako su zaplijenjeno streljivo počeli odvoziti u pohorske šume; to je trajalo nekoliko dana i noći. Po svjedočenjima sudionika tadašnjih događaja, streljivo je deponirano po cijelom području između Koče na Pesku i Žigartovog vrha, na bistričkoj strani Pohorja. Materijal je bio na otvorenom, pokriven najlonom što je među ljudima izazivalo strah da bi se mogla dogoditi tragedija ako bi JNA, ako zna za privremena skladišta, zrakoplovima bombardirala ta područja a bilo je i opasno zbog mogućnosti udara groma. Streljivo su čuvali domaći dečki u odorama Teritorijalne obrane i čini se da je u to vrijeme skoro svaka kuća u tom kraju imala barem jednu ručnu bombu. Pravo trgovanje streljivom počelo je kasnog ljeta u godini osamostaljenja. Krajem kolovoza i početkom rujna navodno su se više puta vozila terenska vozila s hrvatskim tablicama u kojima su sjedili Hrvati u odorama, neki i naoružani. Po mišljenju domaćina, radilo se o hrvatskoj vojsci a povremeno i o pripadnicima hrvatskog ministarstva unutarnjih poslova. Jednog jutra oko sedam sati na autobusnoj se postaji u Slovenskoj Bistrici pojavio čak hrvatski autobus pun naoružanih hrvatskih vojnika. Takvi su posjeti Pohorju postajali sve češći. Neki Bistričani tvrde da su vidjeli kako su Hrvati nosili cijele putne torbe gotovine, iako takve izjave treba prihvatiti sa stanovitom mjerom dvojbe. Zatim su se dovezli veliki Čazmatransovi teretnjaci i u konvojima nekoliko noći za redom vozili streljivo s Pohorja uz stambene kuće prema Hrvatskoj. Transporti su počinjali oko devet sati na večer a svršavali u ranim jutarnjim satima idućega dana, a stanovnici se sjećaju da zbog galame i straha od eksplozija tih noći nisu spavali. Naš izvor u Hrvatskoj zajamčio nam je da je hrvatskoj vojsci u to vrijeme Slovenija puno pomagala. Razgovori su tekli i na najvišoj ravni - s ministrima obrane i unutarnjih poslova Janezom Janšom i Igorom Bavčarom. Kako je rekao naš izvor, ne želi kompromitirati spomenute, ali je istina da se u nekim poslovima radilo i s gotovinom iako, kaže, to nisu bili 'veliki novci'. O tom smo pitali oba tadašnja ministra. Ministar unutarnjih poslova Bavčar uputio nas je po informacije ministru obrane, ali se ne sjeća da li je tada, kao ministar unutarnjih poslova, bio obaviješten o konvojima s oružjem ili nije. Janez Janša nam je rekao da su tada Hrvatskoj darovali puno minsko- eksplozivnih sredstava, a ostalo su mijenjali za naftu. To donekle poriče riječi Franca Premka, pokojnog glavnog direktora Petrola koji je prije otprilike dvije godine, poslije tiskovne konferencije s novinarima, oživio uspomene na poteškoće u opskrbi naftom za vojne i civilne potrebe 1991. godine. Po njegovim su riječima naftu dobivali iz Austrije, Hrvatsku nije spomenuo. Kako kaže Janša, poslovanje gotovinom, ako se obavljalo, bilo je isključivo u organizaciji pojedinaca. Kaže da se slovenska država time nije bavila" - izvješćuje Rok Praprotnik. 270405 MET may 98