US IHT 13. V. SLOBODNA TRŽIŠTA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. V. 1998. Slobodna tržišta lako izmiču nadzoru Angus Sibley piše: "Malo što toliko zamara kao ocrnjivanje europske gospodarske politike od američkih i britanskih pobornika slobodnoga tržišta. Oni rijetko spominju Francusku, Njemačku, Belgiju ili Švedsku bez podrugljiva ponavljanja svoga omiljenog pridjeva, 'sklerotično'. Europljani su krivi, kažu oni, jer obeshrabruju nezaposlenost, a njezine žrtve tretiraju s tračkom velikodušnosti; jer pokazuju manje poduzetničke inicijative nego Amerikanci; jer su manje konkurentni na svjetskom tržištu nego radom iscrpljeni, potplaćeni Azijci. Ekonomisti s kontinenta danas su na mukama jer im je teško izići na kraj s frenetičnim ritmom gospodarskih promjena. Pod vladavinama Margaret Thatcher u Britaniji i Ronalda Reagana u Sjedinjenim Državama pojavile su se prilagodljivije strukture. Za one manje spremne da prihvate nesređen način života, poklonici slobodnoga tržišta osjećaju samo prijezir. Njima nikad ne padne na pamet da posumnjaju u svoju dogmu koja kaže da je najbolji ritam promjene onaj najbrži. Jer (...) oni vole svoju revoluciju. Nadaju se da će trajati zauvijek. Marx i njegovi drugovi 1850. u Londonu su govorili o stalnoj revoluciji. Tad, kao i sad, agitatori su se prepuštali fantaziji da bi se njihove uništavalačke pobune mogle nastavljati u beskraj. No danas, revolucionari imaju drskosti nazivati se konzervativcima. Konkurencija, ne tehnologija, glavno je oružje ovih revolucionara. Prva računala sastavljena su tridesetih ; četrdeset godina njihov je razvoj bio postupan. Intenzivno konkurentsko ozračje u Silikonskoj dolini sedamdesetih godina i kasnije potaknulo je nepromišljeno srljanje u inovacije kakvo poznajemo danas, kad se software smatra zastarjelim nakon tri mjeseca. Uništavanje ograničenja konkurencije u industriji i trgovini prisiljava klijente Doline da s najvećom žurbom prihvate posljednju novinu, kako ne bi zaostali. Između nesputane konkurencije i informacijske tehnologije postoji međusobno djelovanje. Konkurentsko tržište stimulira tehnološki razvoj, dok sama tehnologija oblikuje konkurencijske pritiske, omogućujući dobavljačima da brže modificiraju svoje proizvode, a potrošačima da više uspoređuju cijene. (...) Društva izložena hiperubrzanim snagama neograničene konkurencije riskiraju raspadanje. Čini se da libertarijanski ideolozi ne vide taj rizik. Neki ga od njih možda čak i pozdravljaju, toliki je njihov prijezir prema tradiciji, društvu i stabilnosti. Kroz povijest, ekonomska je promjena unosila razdor u živote pojedinaca, obitelji i društva, što je često bolno. Bol može biti raspršena i umjerena, ako su promjene postupne ili ako je samo nekoliko sektora gospodarstva u određenom trenutku pogođeno. No slobodni marketari ne znaju za mjeru. Oni pozivaju na maksimalan intenzitet konkurencije u svjetskom gospodarstvu, i to u vremenima kad tehnologija osigurava da će konkurencija sve brže donositi promjene. Evo recepta za naglu, tvrdokornu, ubrzavajuću, sveprisutnu promjenu. Nitko ne bi trebao biti iznenađen ako je bol koja uz to ide akutna i ustrajna; ako tako pogođena društva postaju smetena, izgubljena, anarhična, nasilna; ako ružni politički pokreti zgrabe novonastale prilike. (...)" 142351 MET may 98