15. IV. ŠPANJOLSKI EL PAIS - O SVJETSKOM TRŽIŠTU I EUROPI

ŠPANJOLSKA EL PAIS 15. IV. 1998. Svjetsko tržište i plan stvaranja ujedinjene Europe "Europska gospodarska zajednica već od svojih početaka ima važan cilj: stvoriti tržište na kojemu neće biti granica za ljude, robu i usluge. Taj je cilj toliko važan da bi ga se najbolje moglo, metonimijom i uz malo riječi, nazivati i prema rezultatu koji bi trebao donijeti: zajedničko tržište. A to zajedničko europsko tržište i njegova organizacija stvara se korak po korak - preuzimanjem prerogativa pojedinih država koje ove, opet, ustupaju bez imalo žurbe i bez ikakva oduševljenja. Tako da to glavno zbivanje oko stvaranja zajedničkog tržišta prati i cijeli niz norma i uredaba koje u cjelinu spaja Europski sud u Luksemburgu, on ga pretvara u posebno europsko tržište i on opravdava potvrđivanje, danas jako općenite, tvrdnje da je pravo glavni vektor stvaranja jedinstvene Europe. Ali zajedničko europsko tržište, koje je jedini sadašnji europski uspjeh, u zadnjih deset godina izravno je dovedeno u pitanje samom globalizacijom međunarodnih gospodarskih sustava koja nam stiže iz SAD-a, uz pomoć njegovih velikih transnacionalnih tvrtka. Taj sustav, s neoliberalnim imperativom koji nalaže potpuno ukidanje reguliranja kao recept za sve bolesti i sa sve većim stvaranjem novih polova moći kao njegovim rezultatom, pronašao je u novim informatičkim i komunikacijskim tehnologijama odlučnu potporu, dovodeći u pitanje, ako je već ne isključuje posvema, mogućnost stvaranja zajedničkoga europskog tržišta, ulažući sve napore jedino u stvaranje zajedničkoga svjetskog tržišta. Stoga postojanje tih dviju zamisli, ako se na europsko tržište i svjetsko tržište gleda ne kao na dvije razine koje bi se mogle spojiti, nego kao na dvije antagonističke, nepomirljive stvarnosti u kojima velika riba nužno jede manju, posve obezvrjeđuje europski plan stvaranja zajedničkog tržišta i pretvara ga u zastarjelu smicalicu. Paradigmatska ilustracija toga može se vidjeti i u zbivanjima na području komunikacija i stvaranja informatičkoga društva, u kojemu se tehnološko usklađivanje i ukidanje bilo kakvih norma, kako izgleda, nameću same po sebi, kao nešto najprirodnije. Čak i sam Jacques Delors u svojoj bijeloj knjizi o privrednom rastu, konkurenciji i zapošljavanju zagovara ukidanje bilo kakvih pravila koja bi ometala nova tržišta čije će stvaranje informatičko društvo povući za sobom, a s njima i stvaranje 15 milijuna radnih mjesta koja nam on najavljuje za godinu 2000. No, je li zlatni mit koji nam nudi svjetsko telekomunikacijsko tržište i njegova težnja da proguta sve vrste audiovizualnih medija i komunikacija kompatibilan s našim društvenim modelom, s našim tržišnim gospodarstvom i s opstankom našeg industrijskog gospodarstva? Svi mi znamo da bi bez Airbusa nestala europska zrakoplovna industrija i da bi na svijetu ostao samo jedan proizvođač zrakoplova - Boeing/McDonnell te da bi bez Europske svemirske agencije svjetska industrija posvećena istraživanjima svemira ostala samo u američkim rukama (sic !). Svi znamo da bi bez pomoći poljodjelstvu jedva nešto ostalo od europskog poljodjelstva. Opasnost koju neumjerena globalizacija znači na polju komunikacija toliko je očita da već izaziva reakcije u svim dijelovima svijeta. Na čelu su Francuzi, ali ih slijede Talijani, Belgijanci, čak i Nijemci počinju zahtijevati uvođenje pravog saveznog ministarstva za kulturu, a sada i Britanci, koji su u Birminghamu govorili o nužnosti obnove europske komunikacijske industrije i stvaranja autentične audiovizualne europske politike koja bi se financirala kao i bilo koje drugo vrlo važno ministarstvo. Jer, kao što je tamo rečeno, ako Europa ne uvede vlastitu politiku na području komunikacija, na svijetu će postojati samo jedna audiovizualna politika: ona koju vode velike američke multinacionalne telekomunikacijske tvrtke", piše Jose Vidal-Beneyto. 162221 MET apr 98