US THE WASH. POST 6. V. ŠAKIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 6. V. 1998. Izručenje Šakića - da bi u Hrvatskoj bio dočekan kao junak? Dopisnik iz Argentine Anthony Faiola piše: "Skromna kuća od crvenih cigala u blizini atlantske obale ne doima se kao dom monstruma. No vjeruje se da je 76-godišnji djed, koji je prošlog četvrtka izvučen iz svoga doma sa smiješkom na licu, čovjek koji je vodio najozloglašeniji fašistički logor smrti u Hrvatskoj, u kojem je za vrijeme rata ubijeno 600.000 Židova, Cigana i Srba. Dinko Šakić, poznat kao jedan od najzloglasnijih živih ratnih zločinaca iz Drugoga svjetskog rata, prošlog je mjeseca na argentinskoj državnoj televiziji hrabro otkrio svoj identitet. Vijest da su ga argentinske vlasti uhitile na temelju hrvatskoga zahtjeva za izručenjem (neki predviđaju da bi u Hrvatskoj on mogao zapravo biti dočekan kao junak) potresla je Argentinu i druge države. U istom području gdje su sigurno utočište jednom našli takvi Hitlerovi pristaše poput Josefa Mengelea i Klausa Barbiea, dok su bezbrojni filmovi špekulirali o nestalim nacistima koji se tamo skrivaju, otkrivanje Šakića je, zajedno s drugim otkrićima, podcrtalo činjenicu da zloćudno nacističko poglavlje Južne Amerike nije zaključeno. Šakić se brzo uspeo u vojnim redovima ratne hrvatske vlade nacističkog poretka fašističkih ustaša. Šakić je 1944., star 21 godinu, imenovan zapovjednikom ozloglašenog jasenovačkog logora, gdje je stotine tisuća zatvorenika zatočeno, mučeno i ubijeno. Šakić je navodno bio skloniji zavarivačkoj lemilici nego konvencionalnijim oružjima. Šakić je 'stigao u logor jašući na bijelom konju... Bio je dendi, zgodan, smeđe kose, uvijek u urednoj odori, naoružan pištoljem i automatskom puškom, s bičem', rekao je istražiteljima genocida u Beogradu jedan od preživjelih logorskih zatvorenika Mihailo Mari. Pričajući o jednom incidentu s crnogorskim zatvorenikom koji je tražio da mu poštedi život, Mari se prisjetio da je 'Šakić izvukao svoj pištolj te mu naredio da legne. (Zatvorenik) je odbio, a Dinko Šakić ga je ustrijelio hicem u zatiljak... To je ostavilo dojam na sve ostale zatvorenike.' Koliko god otkriće Šakića zapanjuje, ima sve više dokaza da vjerojato nije posljednji od svoje vrste. Argentinska je vlada objavila svoje prvo sveobuhvatno izvješće o nacističkim aktivnostima u zemlji. Između ostalog, izvješće govori da se drugi ozloglašeni ratni zločinci (uključujući Ericha Muellera, jednog od najviših Hitlerovih dužnosnika zaduženih za propagandu, te zloglasnog SS-ovca Friedricha Raucha) možda još skrivaju u Argentini. Zabrinutost zbog prisutnosti fašističkih ratnih zločinaca u ovom području nije ništa novo. Argentina se, zajedno sa svojim susjedima, dugo optužuje zbog aktivne zaštite nacista. No sad se mnoge države (uključujući Čile i Brazil, kao i Argentinu) na posljetku čine spremne suočiti s dugotrajnim i dugo skrivanim pitanjem nacizma. Brazil i Argentina osnovali su specijalna povjerenstva za traženje nacističkog plijena dopremljenog u područje za vrijeme Drugoga svjetskog rata te poslije njega. Argentinska je vlada ovoga tjedna objavila da će uspostaviti jedinstveni ured za lov na naciste, koji će obavljati posao koji su policijski odjeli, povijesno antisemitski, nespremni provesti. 'To je za nas veoma opasan posao', izjavio je čelnik argentinskog Instituta protiv diskriminacije, ksenofobije i rasizma u sklopu ministarstva unutarnjih poslova. 'Ti ljudi, ako su još živi - a mogli bi biti, moćni su i zaštićeni (od argentinskih vlasti). Oni su oko sebe izgradili mrežu skrovitosti u koju je teško prodrijeti ... No mislim da naša odluka da ih počnemo loviti pokazuje da smo spremni ispraviti svoje greške iz prošlosti.' No ipak, Centar Simona Wiesenthala, smješten u Los Angelesu, objavio je studiju u kojoj sumnja da možda čak 25 drugih nacističkih zločinaca još vodi udobne, tajne živote u Argentini i drugim dijelovima Južne Amerike. To je mnogo više nego što je vlada procjenjivala. Ima i sve više dokaza koji govore da antinacistički pokušaji ovdje izazivaju snažnu reakciju. Narodna socijalistička stranka, koja je zapravo sljednica nacističke stranke, nedavno je objavila svoju odluku da za dvije godine održi međunarodnu konvenciju u Santiagu, Čile. U međuvremenu se povećava neonacističko nasilje u području. Za jednog razglašena suđenja prije dva tjedna, roditelji argentinskog neonacističkog mladića optuženog za napad na tinejdžera za kojega je mislio da je Židov, digli su se iz svojih sjedala u sudnici te uzviknuli: 'Spalite Židove!' Početkom ove godine u pokrajini Buenos Airesa oskvrnuti su deseci židovskih grobova. Vjeruje se da su taj čin izvršili policajci koji nisu bili na dužnosti. Zasad nitko nije zatvoren zbog bombaškog napada na izraelsko veleposlanstvo 1992. te bombardiranja Centra židovske zajednice u Buenos Airesu 1994. (...) 'Nemojmo se zavaravati - nacističko pitanje još živi u južnoj Americi, i kako ga god željeli zaboraviti, to je nešto s čim se moramo agresivno suočiti želimo li da se na posljetku riješi', izjavio je Ricardo Brodsky, glavni tajnik Stranke za demokraciju, dijela čileanske koalicijske vlade. Čileanski kongres, izjavio je on, razmatra zakon kojim bi zabranio konvenciju nacionalsocijalista. Zasad je, međutim, najžurniji slučaj koji pobuđuje najviše uzbuđenja i dalje slučaj Šakić. U interviewu prikazanom prošloga mjeseca na televiziji, Šakić je priznao svoju ulogu zapovjednika logora, ali je tvrdio, kao što sad mnogi u Hrvatskoj također govore, da nije odgovoran za smrti nijednog zatočenika, tvrdeći da su svi umrli od prirodnih uzroka. On je također procjenio broj umrlih na manje od 20.000. 'Bilo je epidemije tifusa, no ne i peći za kremiranje', izjavio je Šakić novinarima. Desetak interviewa i dokumenata govore da se Šakić 1947. preselio u Argentinu sa ženom Esperanzom, koju neki optužuju za vođenje ženskog zatočeničkog logora za vrijeme rata. Gđa Šakić je sestra Maksa Luburića, jednog od najviših ustaških vođa. Bračni je par u Argentinu stigao za vladavine predsjednika Juana Dominga Perona, koji je otvorio vrata svoje zemlje za više od 50.000 Nijemaca, Hrvata i drugih poslije pada Hitlera. 'Buenos Aires bio je baza za naciste u bijegu i njihove simpatizere', izjavio je Sergio Widder, čelnik argentinskog ogranka Centra Simona Wiesenthala. Neki od tih doseljenika, uključujući Šakića, pa čak i Antu Pavelića, bivšeg predsjednika ustaške vlade, vodili su zaštićene, odvojene živote u četvrtima, predgrađima ili gradovima naseljenim uglavnom njemačkim i balkanskim državljanima. Čak i danas u nekim područjima postoje zajednice gdje djeca govore španjolski s jakim njemačkim ili istočnoeuropskim naglaskom. Šakić, koji se bavio tekstilnom industrijom u okrugu Buenos Airesa, selio se svakih nekoliko godina južnom Amerikom, ali je ostao istaknuti član argentinskoga hrvatskog društva, koje broji više od 10.000 članova. Krajem pedesetih godina ovog stoljeća, prema knjizi Ignacia Gonzaleza Janzena, Šakić je vodio kamp za bivše hrvatske fašiste u Paragvaju, uz pomoć svog prijatelja i tadašnjeg diktatora Alfreda Stroessnera. U Argentini, gdje je imao dvoje djece, uključujući i sina koji je nastavnik u malenom gradu udaljenom 570 kilometara od Buenos Airesa, Šakić je uživao velik ugled u Hrvatskoj zajednici, ali je rijetko povezivan s ljudima izvan nje. 'Vidio sam ga četiri puta (u godinu i pol dana)', izjavio je Alfredo, jedan od Šakićevih susjeda u Santa Teresiti, koji nije želio da njegovo prezime bude objavljeno. 'Nikad ni s kim nije pričao. Vidjeli smo ga iza njegove ograde kako ponekad kosi travu ili grli ženu na odlasku. To je sve.' Prije četiri godine, za državnog posjeta hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, njih su se dvojica navodno sastala, iako je hrvatska vlada dala nejasnu izjavu u kojoj to poriče. Činjenica da je Tuđman posumnjao u opseg holokausta te zatim pokušao prikazati ustašku vladu u pozitivnijem svjetlu, predlažući čak da ostaci ustaških vođa budu pokopani s ostacima njihovih žrtava, neke su naveli da se zapitaju hoće li Šakić u Hrvatskoj dobiti pošteno suđenje. 'Bojim se da suđenje neće biti provedeno kako treba u zemlji gdje se (Šakić) očito smatra junakom', izjavio je Slavko Nikolešić, charge d'affaires jugoslavenskog veleposlanstva u Buenos Airesu. Jugoslavenska je vlada također zatražila izručenje Šakića (Hrvatska je bila jugoslavenska republika od 1945. do 1991.), ali papiri tek trebaju dospjeti u Argentinu te vjerojatno neće stići dok Šakić već ne bude u Hrvatskoj.'" 080025 MET may 98