US THE WASH. TIMES 7. IV. FRANC. FAŠIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 7. IV. 1998. Vraća li se francuski fašizam? Richard Grenier piše: "Ne tako davno, američka se elita zalagala za anđeoske obrasce europskih država s punim socijalnim osiguranjem. A Francuska je zbog kultivirane američke elite od Benjamina Franklina na dalje primila nerazmjernu količinu divljenja zbog svoje umjetničke i literarne slave. Američki studenti još hrle u europske kulturne glavne gradove. (...) A u Francuskoj je uvijek živahno, naravno. Jedan je primjer osvetoljubiva i skladno građena žena vođe Nacionalne fronte Jean - Marie Le Pena. Njezine su razgolićene slike izišle u francuskom izdanju Playboya. Zatim su posthumno otkrivene dugotrajna izvanbračna veza i nezakonita kćerka pokojnog francuskog predsjednika Francoisa Miterranda. No upravo je g. Le Pen, iako vođa izrazito ksenofobičnog krila, čovjek koji bi mogao imati ključni utjecaj na razvoj stvari u toj zemlji. Francuska ima stabilno društvo, govore nam. No to često znači da nijedna strana ne pobjeđuje u raspravi te da Francuska nije toliko stabilna, koliko zamrznuta. U važne vijesti iz Francuske spadaju prošlomjesečno uhićenje Mauricea Papona, visokog dužnosnika ratne i poslijeratne Francuske, zbog deportiranja Židova u Auschwitz. No danas je predmet najveće političke rasprave, da se razumije, Le Penova Nacionalna fronta, koju mnogi Francuzi drže nasljednicom Papona i njemu sličnih u Vichyjevoj vladi, koja je surađivala s nacističkom Njemačkom. Nacionalna fronta trenutačno nadzire preko 15% francuskih glasova. Iako u dvostranačkom sustavu poput američkog ta brojka možda ne izgleda velika, u zemlji kao što je Francuska, u kojoj vlada razmjerna zastupljenost, ona mijenja čitav politički kaledioskop. Sve do sad, francuska se 'tradicionalna desnica' zbog jasnih povijesnih razloga, zgražala nad suradnjom s Nacionalnim frontom. No nastavi li desnica odguravati g. Le Pena i društvo, to bi moglo značiti da će Francuskom zauvijek vladati socijalisti. Druga složenost fracuske moderne socijalne države (čega mnogo Amerikanaca nije svjesno) jest da je zemlja u poslijeratnim godinama bila preplavljena masovnim doseljavanjem iz Sjeverne Afrike. Ti 'sjeverni Afrikanci' sad broje nekih pet milijuna - što je gotovo deset posto francuskog stanovništva. Tvornice koje su nekad bile pune Francuza sad su pune Arapa, također, pa se mnogi Francuzi ustrašeno okreću ksenofobičnoj Nacionalnoj fronti. (...) Francusku muče isti jadi kao i druge europske socijalne države. Labirinti regulacija guše malena i srednja poduzeća, a posljedica je sve veći broj nezaposlenih. Postoji darežljiva potpora za nezaposlene (10,5% francuskog stanovništva), dok se broj poreznih obveznika koji omogućavaju novac za plaćanje tih povlastica postojano smanjuje. Svaki prijedlog za rješavanje problema nailazi na ogorčeno surotstavljanje druge strane, pa Francusku zovu 'blokirano društvo', u kojem određeni interesi uspijevaju sprječavati inicijative koje potječu iz nekih drugih ineresa. Prije tri godine prevladavalo je raspoloženje da se stvari moraju promijeniti, pa je konzervativac Jacques Chirac došao na čelo labavog saveza konzervativnih stranaka. U parlamentarnim su izborima ti isti konzervativci osvojili preko 80% mjesta u skupštini, donoseći nadu da će francuski konzervativci ući u iste dramatične promjene koje je Margaret Thatcher donijela u Britaniju. No francuski pokušaji da ograniči svoje socijalno osiguranje naišli su na žestoko suprotstavljanje (pokazalo se da ljevica nikako nije mrtva), što je simbolizirao veliki štrajk prijevoznika. A prošle godine, dok je zemlja još bila tmurno raspoložena, glasovanje je promijenilo stvari. Ljevica je pobijedila. (...) U ožujku je desnica doživjela još jedan udarac, u mjesnim izborima. Ljevica je osvojila nadzor nad školama, mjesnim prijevozom i mnogočim drugim. No bomba tih izbora bila je da su konzervativci koji pristanu na savez s Nacionalnom frontom mogli drukčije proći. Odgovornost za to stanje može se prebaciti na pokojnog socijalista predsjednika Francoisa Mitterranda, koji je ponovno uveo sustav proporcionalne zastupljenosti kako u parlamentarnim, tako i u mjesnim izborima. Mitterrandova je namjera bila smanjiti svoju oporbu na razmrvljene stranke. No ono što je dobio jest g. Le Pen te izgledi da će Francuskom zavladati konzervativno-fašistička koalicija. (...) Sve veći dio francuske javnosti smatra da ljevica nema odgovora za probleme zemlje. A sve više i više francuskih konzervativaca osjeća da je jedini način da se zemlja spasi stvaranje saveza s polufašističkim desnim krilom. Čini se da živimo u zanimljivim vremenima." 080203 MET apr 98