US WASH. TIMES 6. V. EURO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 6. V. 1998. Teške odluke u eurozemlji "Prošlog se vikenda 11 europskih zemalja upustilo u jedan od najambicioznijih gospodarskih eksperimenata u povijesti, službeno pristajući na odricanje od nadzora nad svojom suverenom monetarnom politikom te na zamjenu svojih pojedinačnih nacionalnih valuta zajedničkom valutom, eurom, koji će se pokrenuti 1. siječnja 1999. Na summitu u Bruxellesu, EU je službeno izabrala 11 članica monetarne unije (Austriju, Belgiju, Finsku, Francusku, Njemačku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Portugal i Španjolsku) te odredila tečaj po kojem će se sljedeće godine njihove valute prodavati u odnosu na euro. Na putu prema gospodarskoj i monetarnoj uniji, Europljani su se suočili s gomilom skeptika, koji su dvojili hoće li članice zaista ispuniti oštre fiskalne standarde, zatim standarde za inflaciju, kamate, tečajeve i dugove, uspostavljene u Maastrichtu 1991. Prije dvije godine činilo se gotovo sigurno da se Španjolska, Portugal i Italija neće uspjeti kvalificirati. No uspjeli su. Da se zna, bilo je švrljanja da bi se provuklo ispod žice. Međutim, u usporedbi s golemim napretkom koje su europske države postigle u fiskalnom smislu te što se tiče inflacije, jednako kao i s opsegom u kojem se mnoge važne gospodarske varijable (proračunski manjkovi, stopa inflacije, kamate) zaista približavaju među 11 država, švrljanje u posljednjem trenutku bilo je relativno neznatno. Inflacija, primjerice, sad u prosjeku iznosi manje od 1,5% godišnje, a kamatne su stope pale. U postizanju gospodarske i monetarne unije, zemlje članice stvorit će veliko tržište, po veličini usporedivo s američkim. Zajednički output 11 zemalja iznosi 19,4% svjetskog bruto domaćeg proizvoda, u usporedbi s 19,6% za Sjedinjene Države i 7,7% za Japan. Isključujući međusobnu trgovinu, 11 europskih država čini 18,6% svjetske trgovine, u usporedbi sa 16,6% za Sjedinjene Države i 8,2% za Japan. Uvođenje zajedničke valute na tako veliko tržište ima mogućnost donijeti nekoliko trenutnih i dugoročnih prednosti. Troškovi transakcija bit će manji, zbog čega će Europljani postati konkurentniji. Uspoređivanje cijena između zemalja bit će mnogo lakše. Zajedničko tržište prijeći će iz teorije u stvarnost. Rizici povezani s promjenjivošću tečaja bit će potpuno uklonjeni, uvelike olakšavajući odluke o ulaganju te ubrzavajući tendenciju prema selidbi proizvodnje na najprobitačnije (što se troškova tiče) lokacije. Tržišta kapitala zasigurno će doživjeti revoluciju. (...) Neki zagovornici eura sasvim su sigurno previše hvalili svoj proizvod, obećajući da će zajednička valuta neizbježno navesti europske vlade na poduzimanje reforma u drugim područjima, a radi napretka gospodarstva. Da, Europa mora slijediti gospodarske reforme prema većoj fleksibilnosti što se tiče rada i proizvodnih tržišta. Privatizacija se mora nastaviti. Mora se ubrzati deregulacija. No euro neće učiniti da se te stvari dogode, niti će ih učiniti bezbolnima. Pred političarima je težak posao. Euro nudi prilike ne samo Europi. Ako Europa postane bogatija, ona će isto tako stvoriti veće tržište za američka poduzeća. Ne bi se smjeli bojati toga da će Europa postati bogatija ili konkurentnija. Trebamo se bojati toga da europski političari neće shvatiti temeljna načela te da će tako uskratiti ljudima prilike koje euro nudi", zaključuje se u uvodniku The Washington Timesa. 080024 MET may 98