KRAĐA KNJIGA U ZAGREBAČKIM KNJIŽNICAMA

ZAGREB, 3. svibnja (Hina) - Po podacima zagrebačke Gradske knjižnice te knjižnica Božidara Adžije, Bogdana Ogrizovića, Marina Držića i Medveščaka, najčešće se iz tih knjižnica krade ispitna literatura za fakultete i priručnici za uporabu kompjutora. Iako je krađa knjiga uobičajena pojava, u doba otežane nabave novih knjiga za knjižnice je to ozbiljan problem.#L# Knjižničari procjenjuju da, uz stručne i kompjutorske knjige, s polica nestaju knjige s područja okultizma, magije, sporta, popularne psihologije i znanosti te knjige koje je teško nabaviti u knjižarama. Dok se, prema istraživanju časopisa "Sun Times", u knjižnicama u Chicagu najviše kradu Biblija, Kuran i Vodič kroz studij na Policijskoj akademiji(!), kod nas se, ocjene su nekih knjižničara, krade sve, bez obzira na poseban interes za određeno područje. Jedini kriterij za krađu ponekad je sama prilika i mjesto gdje se knjiga nalazi - na polici 'izvan oka' knjižničara ili u blizini izlaza. U Knjižnici Bogdana Ogrizovića kradu se knjige iz čitaonice otvorenog tipa na katu, odakle su izneseni čak i rječnici. U Knjižnici Božidara Adžije i u Medveščaku jedno vrijeme naglo se smanjivao broj atraktivnih i skupih knjiga o kompjutorima jer su bile smještene u neposrednoj blizini izlaza. To se riješilo premještanjem knjiga na sigurnije mjesto. Da se ipak krade i promišljeno, kazuje podatak da je netko, otuđujući jednu po jednu knjigu Marcela Prousta iz Knjižnice Marina Držića, postupno ukrao cijeli komplet. Nerijetko se kradu i sasvim nova izdanja. U Knjižnici Božidara Adžije tako su od pet primjeraka "Povijesti Bosne" Noela Malcolma u kratkom vremenu nestala četiri. Posljednji se primjerak sada čuva u čitaonici. Sudeći po Dječjem odjelu Knjižnice Marina Držića, praksa 'trajne posudbe' knjige počinje u ranim godinama. Tamo se, uz slikovnice, također kradu kompjutorske knjige, ali i one za izobrazbu, poput kompleta Enciklopedije seksualnog odgoja. Vrijedne knjige na meti su i onih koji ne kradu da bi čitali nego da bi knjigu prodali antikvarijatima. U tom slučaju antikvarijati obavještavaju knjižnice i, najčešće besplatno, knjige im vraćaju. Dio izgubljenog fonda knjižnice vjerojatno bi se pronašao i na zagrebačkom sajmištu. Jedan od načina na koji nestaju knjige jest namjerno ili nenamjerno nevraćanje knjige. U slučaju posudbe nekoga rijetkog izdanja, znalo se dogoditi da korisnik kaže da je knjigu izgubio, a u zamjenu donese manje vrijednu knjigu. Neki knjige jednostavno zagube ili ih ne vraćaju zbog straha od visokih zakasnina, koje su se u sklopu Mjeseca knjige opraštale. Iako su mnoge knjige tako vraćene, ta je praksa ukinuta. Do nevraćenih knjiga dolazi se putem opomena, a ponekad i službi koje po knjige odlaze na mjesto stanovanja 'dužnika'. Znatan dio knjiga nestao je početkom rata, kada su mnogi mijenjali adrese, a vrlo je teško ući u trag i studentima koji se nakon studija u Zagrebu vraćaju kući. Onima koji knjige kradu s polica, knjižničari pokušavaju doskočiti stalnim nadzorom, premještanjem vrednijih knjiga u čitaonice, spremišta ili staklene vitrine te zamolbom da se vrećice, torbe i jakne odlažu na ulazu. Jedinu učinkovitu zaštitu ima Nacionalna i sveučilišna knjižnica u kojoj su, uz video-kamere i obveznu garderobu, postavljene ulazne rampe sa zvučnim i svjetlosnim alarmom. Takve bi rampe pomogle u sprječavanju krađa, no njihova je cijena od 80-ak tisuća kuna knjižnicama na gradskom proračunu još nedostižna. U knjižnicama se sve češće knjige premještaju u spremišta tako da fond koji se nudi na policama djeluje siromašno. Do većeg dijela knjiga, posebice onih traženih, može se doći samo kompjutorskim i kataloškim pretraživanjem te uz rezervaciju. Neki knjižničari, apelirajući na savjest korisnika, smatraju da rješenje nije u skrivanju knjiga u spremišta jer se tako gubi ono što je ljubiteljima knjige najvažnije - mogućnost širokog i slobodnog izbora u neposrednom kontaktu s knjigom. Anamarija Grbin (Hina)ag mc 031153 MET may 98