BRUXELLES, 1. svibnja (Hina/Reuters) - Na summitu Europske unije o gospodarskoj i monetarnoj uniji (EMU), koji je u petak počeo u Bruxellesu, ovog će se vikenda znati koje su zemlje pozvane u prvome krugu prihvatiti zajedničku
europsku valutu, što predstavlja veliki trijumf političke volje nad financijskim tržištima.
BRUXELLES, 1. svibnja (Hina/Reuters) - Na summitu Europske unije o
gospodarskoj i monetarnoj uniji (EMU), koji je u petak počeo u
Bruxellesu, ovog će se vikenda znati koje su zemlje pozvane u prvome
krugu prihvatiti zajedničku europsku valutu, što predstavlja
veliki trijumf političke volje nad financijskim tržištima.#L#
Očekuje se da će za pristup zajedničkoj valuti Europske unije - euru
biti prihvaćeno 11 zemalja: Austrija, Belgija, Finska, Francuska,
Njemačka, Irska, Italija, Luxembourg, Nizozemska, Portugal i
Španjolska.
Više od deset godina, brokeri deviznih tržišta, osobito u moćnome
Londonu, najvećem europskom financijskom središtu, s mješavinom su
skepticizma i otvorenog neprijateljstva gledali na Ugovor iz
Maastrichta dogovoren u prosincu 1991. godine.
Europske vlade i središnje banke potrošile su milijarde dolara kako
bi onemogućile opetovane pokušaje spekulanata da unište, po
mišljenju mnogih, jedan gospodarski nelogičan a politički
neodrživi projekt.
Tek zadnjih nekoliko godina tržišta su stala prihvaćati da će EMU,
europska gospodarska i monetarna unija, rođena na summitu u
Maastrichtu, i zaživjeti u siječnju 1999., iako se neki tržišni
stručnjaci još uvijek pitaju hoće li unija i potrajati.
"EMU je prvotno, i prije svega, politički projekt o ujedinjenju
Europe. Činjenica da se projekt održao unatoč svim pokušajima
opstrukcije, dokaz je nepokolebljivosti njemačke i francuske
vlade", kazao je visoki njemački dužnosnik.
Pobjeda je tim više zapanjujuća jer je EMU rođena u desetljeću u
kojem je globalizacija financijskih tržišta snažno umanjila
kontrolu vlada nad protokom kapitala i gospodarskom politikom.
Tako je Britanija, nakon što je funta ponižavajuće izbačena iz
Mehanizma devizne stope (ERM) kojim su bile povezane europske
valute od 1992., otkrila da povećanje kamatnih stopa i ubrizgavanje
interventnih milijardi nije uvijek dovoljno za stabiliziranje
valute.
Ubrzo je i talijanska lira izletjela iz mehanizma, dok je pritisak
tržišta Španjolsku i Portugal prisilio na redovite devalvacije,
ili u žargonu EU: na "poravnavanje".
Sve tri zemlje trebale bi pristupiti EMU u prvom krugu, iako su
prošlogodišnje prognoze govorile da im to neće uspjeti.
Bilo je i uzastopnih juriša na francuski franak. EMU je preživjela
zahvaljujući posvemašnjoj odlučnosti francuske i njemačke vlade i
središnjih banaka da brane ključni paritet francuskog franka i
njemačke marke.
"Da je franak propao 1992., ili 1993., ili 1995., EMU bi propala s
njime. A da je EMU propala, budućnost integracije Europe ležala bi u
ruševinama", kazao je pomoćnik francuskog predsjednika Jacquesa
Chiraca.
Iako je u početku sumnjao i u monetarnu uniju, Chirac ju je podupro
na francuskom referendumu 1992., i prihvatio stajalište svoga
prethodnika Francoisa Mitterranda da je EMU od ključnog interesa za
Francusku.
Mitterrand i njemački kancelar Helmut Kohl dogovorili su
pokretanje monetarne unije, na prijedlog predsjednika Europske
komisije Jacquesa Delorsa, a nakon ujedinjenja Njemačke 1990.,
nastojeći novoproširenu Njemačku čvrsto ukopati u Zapadnu Europu.
Za Francusku, EMU predstavlja jedini put da ponovo zadobije svoj
udio u monetarnom suverenitetu koji je izgubila od njemačke
Bundesbanke.
Svjesne koristi koju donosi izbor "u prvom krugu", vlade mnogih
zemalja pokazale su se sposobne izdržati oštre mjere koje su, zbog
domaćih politika, prethodno izgledale neizvedive.
Najviše ipak čudi preokret Italije, kojoj je EMU postala poticaj za
političke reforme, za poreznu disciplinu te za Italiju
neuobičajenu stabilnost vlade.
Iako su ispitivanja javnog mnijenja pokazala da je u javnosti pala
potpora jedinstvenoj valuti, jer se većina Nijemaca boji izgubiti
marku, biračko je tijelo ipak odobrilo ugovor iz Maastrichta u
Francuskoj. U Njemačkoj je pak ponovo ukazalo povjerenje Kohlovoj
vladi koja je i potpisala 'Maastricht' u ime Njemačke.
Niti u jednoj zemlji nisu stranke, protivnice eura osvojile većinu
bilo na lokalnim bilo na parlamentarnim izborima.
(Hina) rt dr
011256 MET may 98