DELO-INTERVIEW-25.IV.

SLOVENIJA DELO 25. IV. 1998. Ministarstvo bez ekonomske pameti? Bez komentara List objavljuje oveći interview s Ernestom Petričem, državnim tajnikom u ministarstvu vanjskih poslova. - Vašim dolaskom u ministarstvo vanjskih poslova, taj je resor dobio državnog tajnika za 'posebne zadaće', zaduženog ponajprije za jugoistočnu Europu. Je li Balkan sada - nakon etape potpunoga nebavljenja s tom regijom - vrijedan posebne pozornosti i ne radi li se samo o kolebanju, prelaženju iz jedne krajnosti u drugu? Na posljetku se pretjerano sudara sa sređenjem odnosa sa SRJ, a gospodarske se potencijale u regiji vjerojatno već precjenjuje. = Ne radi se ni o kolebanju ni o pretjerivanju. U proteklih šest godina na prostoru jugoistočno od nas, a i u slovenskom, puno se toga promijenilo. Slovenija koja je tek utirala put u međunarodne institucije, u to je doba postala uvažena srednjoeuropska država i učlanila se u tako reći sve za nas važne organizacije. Međunarodna zajednica očekuje djelotovornu i stabilizacijsku ulogu na prostoru jugoistočno od nas. Mislim da bi bilo i sa stajališta naših državnih interesa kratkovidno i vjerojatno neproduktivno kad ne bismo pokušali iskoristiti svoju ulogu i interese na tom prostoru. Dok bi sudjelovanje prije pet-šest godina značilo poistovjećivanje s kriznim područjem i uništilo naša nastojanja za integriranje sa Zapadom, sada si angažiranje možemo priuštiti. Slovenija mora pokazati svoju tvornu ulogu i zrelost države koja je zainteresirana za stabilnost u Europi, i to osobito na područjima koja su za nju važna i gdje može odigrati pozitivnu ulogu. Ujedno se radi i o našem gospodarskom interesu, o državama koje već jesu naši važni gospodarski partneri ili barem potencijalni. Ne radi se dakle o kolebanju nego o produktivnom razumijevanju položaja koji postupno nastaje. - Kakav je sadašnji psihološki odnos Slovenije spram prostora bivše Jugoslavije? Ima li dovoljno samosvijesti i zrelosti za neopterećen, 'normalan' odnos prema jugoistoku? = To se ipak ne može lako ocijeniti, a mislim da je sve manje opravdanih težnja za udaljavanjem, da ih možemo sve realističnije shvaćati, sa slične perspektive kakvu imaju i druge europske države; znaju da je to krizno područje, pa ipak je dio Europe koji treba stabilizirati i omogućiti mu razvitak. Bijeg dakle više nije potreban. Politiku odbijanja bilo kakve djelatnosti na tom području loše bi razumjeli naši partneri u EU i potencijalni u NATO- u i Partnerstvu za mir. To govorim na temelju stalnog izražavanja interesa da i Slovenija bude aktivna na tom prostoru, što je također jedan od važnih uvjeta za našu integraciju u zapadnoeuropski svijet. - Je li dakle novi interes manje odraz vlastitoga mišljenja, a više diktat Zapada? = Ne bih rekao da se radi o diktatu, nego o vlastitom interesu i interesu šire europske zajednice i SAD-a. (...) -Nedavni sastanak izaslanstava Slovenije i SRJ u Ljubljani bio je propast. Nekakav dijalog među državama doduše postoji, ali ostaje potpuna nespremnost druge strane za normalizaciju odnosa. Nije li pritisak Slovenije već stigao do točke na kojoj već oslabljuje našu pregovaračku poziciju? = Iz raznih razloga doista smo prilično pritiskali u tom smjeru. Ministarstvo vanjskih poslova ipak nije bilo glavno u tim pritiscima. Svjesni smo da je normalizacija odnosa sa SRJ na dugi rok jedan od naših važnih vanjskopolitičkih ciljeva. Nema razloga da se, nakon što su određenu razinu diplomatskih i gospodarskih odnosa sa SRJ uspostavili i cijela Europa i SAD, i Slovenija ne zalaže za njihovo uređenje. Za normalizaciju ćemo se i dalje zalagati, ali samo do točke gdje neće biti ugroženi naši vitalni interesi glede nasljedstva i našega međunarodnog položaja. Ne ćemo davati koncesije na ono što je za nas od bitnoga značenja. - Gdje je mogućnost za kompromis kad Beograd ne pristaje niti na uspostavu konzularnih odnosa, što je sasma neracionalno? = O tomu što je za njih racionalno, odlučuju sami. No u dobroj mjeri je to stvar njihova unutarnjopolitičkog položaja koji onemogućuje pragmatičan put. - Na slovenskoj su strani, osim pritiska parlamenta, jaki i pritisci gospodarstva. Treba li ih poslušati? = Ne bih rekao da se radi baš o pritiscima, više su to želje. Mislim da ih treba poslušati do one granice do koje ne dolaze u pitanje naši ključni interesi. Da pristanemo na dogovor kakav su sa Saveznom Republikom Jugoslavijom potpisale Hrvatska i Makedonija, to bi štetilo našim interesima u svezi s nasljedstvom. - Je li za vanjski lik Slovenije problematično što ima nesređene odnose s Beogradom, je li već možda dobila glas države previše odbojne spram SRJ? = Ne bih rekao. Već sam spomenuo želju da imamo veću ulogu na tom prostoru, iako nas zbog zasad nesređenih odnosa nitko posebno ne ističe. Normalizacija odnosa sa SRJ za Sloveniju nije do te mjere relevantna kao što je bila primjerice za Hrvatsku ili za Makedoniju gdje se radilo o otvorenim graničnim pitanjima, problemu priznanja itd. U slovenskom slučaju to je prepušteno nama samima. (...) - Koliko si Slovenija, recimo članstvom u Vijeću sigurnosti, može povećati bilateralne pozicije? Mislim recimo na slovenske poteze u Ujedinjenim narodima u svezi s Hrvatskom? = Hrvatskoj smo već u nastupima u UN-u pomogli - recimo u pitanjima Prevlake, istočne Slavonije, među ostalim smo nekoliko puta upozorili na problematiku vraćanja izbjeglica; naime, da je to dvosmjeran proces, da na posljetku nije samo Hrvatska ona koja ne ispunjava očekivanja međunarodne zajednice, nego to vrijedi i za republiku srpsku. Hrvati su nam u raznim prigodama za to izričito zahvaljivali. Koliko je to utjecalo na njihovo konkretno zauzimanje stajališta glede prijepornih pitanja u međusobnim odnosima, drugo je pitanje. Razgovor je vodio Saša Vidmajer. 262336 MET apr 98