FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

16. IV. ŠPANJOLSKI EL PAIS - VACLAV HAVEL O NATO-U

ŠPANJOLSKA EL PAIS 16. IV. 1998. NATO znači solidarnost Češki predsjednik Vaclav Havel piše o svojem viđenju NATO-ova proširenja i budućnosti: "Prošli smo dug put od onih poetičnih, optimističnih i euforičnih dana koji su nastupili poslije pada komunizma. Od vremena onih odjednom stečenih sloboda, velikih i često naivnih nada. Osam godina kasnije, oduševljenje, samožrtvovanje i solidarnost već su odavno nestali, barem u mojoj državi, budući da ne želim govoriti o tome kako je u ostalima. Sada živimo u teškoj postkomunističkoj stvarnosti u kojoj su poroci, skriveni za vrijeme komunističkih desetljeća, izbili na svjetlo dana, a mi smo često nesposobni da im se odupremo. Promjene ne znače da se sve vraća na zlo. Naprotiv, ono što je nekada bilo lijepi san koji je nas podsjećao na karnevalsko ozračje, i ono za što smo se mi naivno nadali da će preko noći postati stvarnost, sada se počelo materijalizirati, unatoč poteškoćama. Taj se proces više ne doživljava kao čudo nego se prihvaća kao normalna stvar. Tih godina, kad smo se mi, tzv. disidenti, opirali totalitarizmu, svi smo se vjerojatno slagali s time da je jedan od ciljeva raspad Varšavskog ugovora - instrumenta za održavanje vlasti kojim se služilo sovjetsko carstvo. Ali nije nam bilo baš tako jasno da se mora stvoriti nova europska sigurnosna struktura. Mnogi su NATO smatrali sestrom blizankom Varšavskog ugovora, organizacijom koja je stvorena kako bi se demokratske države mogle obraniti od komunističke ekspanzije, ali kao blizanku koja će izgubiti razlog za postojanje onog trenutka kad nestane protivnik. Zamišljeno je stvaranje novog saveza za cijelu Europu kao zamjena, a i mi najnaivniji povjerovali smo da u novoj eri, u kojoj smo svi mi demokrati, sigurnosni savezi više i nisu potrebni. Malo po malo, razum je prevladao. NATO se morao promijeniti ako je želio izbjeći pretvaranje u neki smiješan klub veterana hladnog rata. Uklapanje novih demokratskih država u NATO pretvorilo bi ga u europski instrument za kolektivnu obranu. Kad se proširivanje i odgovarajuće pretvorbe upotpune, Europa će pred sobom sigurno imati miran život, sigurnost, slobodu i unutarnji poredak koji će se temeljiti na pravednim načelima. Ali Poljska, Mađarska i Češka Republika, tri prve bivše komunističke države koje će ući u NATO, mogu biti korisni članovi samo ako ostvare važne, praktične promjene u svojim obrambenim sustavima. Sve što ima veze sa sigurnosnim sustavom i oružanim snagama mora biti usklađeno s NATO-ovim modelima. Naše zapovjednike moramo naučiti da razmišljaju na drugačiji način i moramo se potruditi da se postigne interoperativnost, osobito u području nadzora i komunikacija. Strukturne promjene koje moraju obaviti naše oružane snage moraju se upotpuniti, a naše se naoružanje postupno mora osuvremeniti. Sve će to biti skupo, ali manje skupo od pojedinačnog obrambenog sustava, izolacije koja je osuđena na neuspjeh. Te su teme sada žarište svakodnevnih političkih rasprava. Unatoč tome, mislim da to nisu najvažniji problemi s kojima se suočavamo. Termin savez ima više značenja. Može značiti da dvije ili više država udružuju svoje snage kako bi se uspješnije oduprle mogućem neprijatelju. Ali može značiti i da to čine kako bi mogle napasti i zauzeti neku drugu državu. Struktura te vrste savezništava uglavnom je zatvorena, zato što je u njoj vlast važnija od vrijednosti. Takva savezništva mogu obuhvatiti države s vrlo različitim političkim sustavima, budući da se nisu udružile zbog zajedničkih vrijednosnih sustava, nego zbog vlastita interesa, da održe ili ojačaju vlast, zbog vlastite zaštite ili, što je najgore, zbog širenja. Savez poput NATO-a drugačiji je i mora biti drugačiji. Mora biti savez zamišljen za obranu vrijednosti onih koji se nalaze na vlasti: za obranu ljudskih prava, za poštovanje zakona, demokraciju, slobodu riječi i za tržišno gospodarstvo. Prema tome, to je savez stvoren ne samo za zaštitu državnog suvereniteta i geopolitičkih interesa nego i za zaštitu određenih oblika ljudske kulture i civilizacije. To znači da glavna veza te vrste saveza nisu obične računice i geopolitički interesi ili neki mogući neprijatelji, nego nešto mnogo dublje: solidarnost. Čvrsto vjerujem da i sam NATO upravo tako gleda na sebe: kao na savez iz solidarnosti u kojemu se nalaze oni koji dijele zajedničke vrijednosti. Temelji se na solidarnosti i iskrenosti koji proizlaze iz same prirode tih vrijednosti. Zbog toga je teško zamisliti da bi netko ljudska prva i slobodu mogao poštovati samo u vlastitoj državi. Iskrenost i načelo solidarnosti jesu bit Atlantskog saveza i kao takvi svoje korijene imaju u tekstu Washingtonskog sporazuma koji je otvorio vrata za proširenje NATO- a. Biti član Atlantskog saveza ne znači samo zaštitu i sigurnost, čija je cijena tužna zadaća da se mora braniti neka druga država, ako se želi da i ona brani nas. Prema mojem mišljenju, NATO-ov sporazum nije običan kupoprodajni sporazum, ili nešto gdje bi postojali tržišni odnosi, nego izraz duha i želje za slobodom, duha solidarnosti i želje da se zajednički zaštiti naše kulturno bogatstvo, duh savezništva koje nije oportunističko nego prije svega moralno. Vjerujem da bi bilo u suprotnosti s tim savezništvom i s načelom iskrenosti kad bismo mi, zadovoljni što su nas pozvali, zaboravili na one koji nisu pozvani. Zdrav razum govori nam da sve države koje su se kandidirale za pristup NATO-u ne mogu biti istodobno primljene. To bi najvjerojatnije uzrokovalo propast Atlantskog saveza. No, svejedno treba ponoviti da je NATO otvoren svim euroatlantskim demokratskim državama. Njegova vrata nisu zatvorena nijednoj državi zbog nekog strateškog razloga. Doći će red i na Rumunjsku i na Sloveniju, a i na baltičke države. A može se dogoditi da jednog dana i ostale europske države, poput Ukrajine, zatraže pristup u NATO. A to se može dogoditi samo ako proces proširenja i mijenjanja NATO-a bude praćen jačanjem veza s Ruskom Federacijom. Prije osam godina Poljska je uvela riječ solidarnost, pisanu s velikim 'S', u povijest XX. stoljeća. A danas ta solidarnost, s velikim 'S', mora biti sama srž NATO-a". 162222 MET apr 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙