FRANCUSKA-LIBERATION OD 23.3.98. SREBRENIČANKE

FRANCUSKA LIBERATION 23. III. 1998. Srebreničanke kao taoci "'Srebreničkim majkama' na čelu je jedan muškarac. Udruga se baš ne slaže dobro sa 'Srebreničkim ženama' i vodi otvoren rat sa 'Srebreničkim ratnim udovicama'. Obično se zamišljala skupina hrabrih žena koje je ujedinila tragedija, koje su svaki drugi tjedan zaustavljale promet u Sarajevu, zapljuskivale vlade peticijama, pokretale javno mišljenje u svijetu i tražile istinu o pokolju u srpnju 1995. Agitprop je dobar, ali se događa bez reda i sve se više politizira. Žrtve rata, Srebreničanke bi sada mogle biti žrtvama političkih ambicija u doba mira. Ljudski je problem golem: oko trideset tisuća žena i djece zadnji su put vidjeli svoje očeve, sinove i muževe u rukama srpskih snaga ili dok su pred postrojbama generala Ratka Mladića kroz šumu bježali iz srebreničke enklave koju je UN napustio. Već dvije i pol godine oni žive u nadi da će ih naći žive. Međunarodni odbor Crvenog križa (CICR) drži da je većina od osam tisuća nestalih osoba koje su podrijetlom iz Srebrenice ili su tamo izbjegle, ubijena. Čelnici udruga obitelji nestalih osobno se slažu s time, ali se ne odvažuju to reći svojim članovima. Ekshumacije radi pružanja dokaza su krajnje spore. Područje istrage je jako veliko i u srpskom je dijelu, tako da muslimanske ekipe tu teško mogu doći. K tome je i minirano. Od većine trupala, koja su nabacana u jame i zatrpana zemljom ili su razbacana po šumi, ostao je samo kostur koji se ne može identificirati. Obitelji se ne zadovoljavaju općim brojkama. Sve dok njihovi sinovi i muževi ne budu sigurno dijelom ekshumirane skupine, one se nadaju da će ih naći žive u zatvorima ili rudnicima u Srbiji. I traže da ih se pusti na slobodu. Razlog zašto stožer udruga ne prenosi članstvu pesimistične zaključke svjetskih stručnjaka leži i u činjenici da njegovi zahtjevi za 'istinu o nestalima iz Srebrenice' (parola na transparentima prosvjednica) jesu pričuva političke snage koju su neki odlučili iskoristiti. Ibran Mustafić, političar, nekadašnji član SDA (muslimanska stranka predsjednika Alije Izetbegovića) - kojega je u Srebrenici pretukao mitski zapovjednik obrane enklave Naser Orić - u prosincu je stao na čelo 'Majki iz Srebrenice i doline Drine'. U ožujskom broju 'Dana', nezavisnog mjesečnika, on je obećao da će s vojskom od deset tisuća nestalih, za koje smatra da su još živi, 'uzdrmati ustanove vlasti'. On okrivljuje SDA koja je 'u trenutku srebreničke nesreće imala posvemašnju vlast' i 'srebreničku mafiju koja nije podnijela nikakve gubitke'. Drugom prilikom, prema aktivistkinji Fadili Memišević, koja predsjeda 'Udrugom za ugrožene osobe' u Sarajevu, 'on je izjavio da je htio uništiti sve ostale udruge umjesto da ih okupi'. Neprijateljstvo među udrugama potječe iz sukoba koji su postojali u samoj enklavi okruženoj Srbima, kada su tisuće izbjeglica živjeli na malom prostoru, u strašnim uvjetima. Ono se pojačalo kada su se počele širiti glasine da su jordanska kraljica ili SAD dali nekoj udruzi milijune dolara na uštrb neke druge. Fadila Memišević je odlučila prekinuti organiziranje prosvjeda svakog jedanaestog u mjesecu (početak pokolja u srpnju 1995.) jer se 'ozračje previše politiziralo'. 'Dnevni avaz', dnevni list blizak SDA, postavlja pitanje koje muči Srebreničanke: Komu vjerovati? Koga slijediti? Žene gube povjerenje. Siromašne seljanke rasute diljem Bosne koje ponor dijeli od njihovih sestara u gradu (u Sarajevu s prezirom gledaju na njihove rupce i dimije), većinom nepismene, bez muževa, nisu više ništa u tradicionalnom društvu. I svrstavaju se iza jakog muškog glasa. 'To je refleks, možda i potreba', misli Fadila Memišević. Politička težina ovih zahtjeva za 'istinom' proizlazi iz brojnih neriješenih pitanja o tijeku tragedije: kakva je bila uloga bošnjačke vojske? I međunarodne zajednice koja je trebala štititi enkalavu? 'Pozor, ne treba provoditi revizionizam, ističe Antonella Notari koja je zadužena za nestale u CICR-u, srpska je odgovornost nedvojbena'. Dok je general Ratko Mladić još na slobodi, a politička vlast ne mari za žene, one svoje nezadovoljstvo usmjeravaju prema međunarodnim udrugama. U veljači 1997. automobil pomoćnika Carla Bildta, tada visokog povjerenika, u Sarajevu je napala skupina prosvjednica. Srdžba koja doista ne pomaže njihovoj stvari", izvješćuje iz Sarajeva Flore de Preneuf. 240156 MET mar 98