SLIKARI GRAFITA-NOĆNE PTICE I GALERIJSKI IZLAGAČI

ZAGREB, 9. travnja (Hina) - Željeznički vagoni, svježe oličena pročelja, pothodnici, trgovi, škole..., izložbeni su prostori autora grafita. Njihova djela nameću se kao nezaobilazan dio vizualnog urbanog ambijenta, napose u velikim gradovima. Jedni će reći kako je to običan bezobrazluk i loš ukus, kojemu treba stati na kraj, a drugi, snošljiviji, da je posrijedi kreativnost koju mladi ne mogu izraziti "na pravim mjestima." Treći će organizirati izložbe tih "umjetnina", smještajući ih u domove konvencionalne, "priznate" umjetnosti, i tako ih uvesti u korpus šarolika, razigrana konglomerata zvana suvremena umjetnost. Grafiti su postali temom znanstvenih istraživanja, posebno u suvremenoj sociologiji, pa se istražuju njihovi najčešći sadržaji i poruke i opisuju njihovi autori. Izvorište grafita kao specifična urbana izričaja je u SAD-u u New Yorku, u mračnim tunelima podzemne željeznice, u kojima su mladi crnci i Latinoamerikanci ispisivali svoja imena i nadimke na velike plohe vagona. Ubrzo su se grafiti pojavili i izvan tunela, pa je u početku sedamdesetih New York bio preplavljen grafitima. U početku osamdesetih taj je oblik ulične umjetnosti ušao u galerije i postao dijelom umjetničke tradicije, ali je unatoč tomu jedan njezin dio i danas izvan zakona pa dobar dio crtača nastavlja slikati ilegalno, najčešće noću, u ozračju izazova i opasnosti. Iz New Yorka grafiti se počinju širiti diljem Amerike, a ubrzo se mijenja i slika mnogih europskih gradova, primjerice Amsterdama, Berlina i Pariza, i grafiti postaju sastavnicom njihove prepoznatljivosti. Sredinom osamdesetih grafiti stižu i na zagrebačke ulice. Crtači tada nastoje odgovoriti na pitanje "Zašto je Zagreb sivi grad?", prekrivajući neizražajne gradske zidove svojim stiliziranim imenima. Zagrebačka grafiti-scena prekinuta je uređenjem grada u povodu Univerzijade. Tek 1992. grafiti se vraćaju na zagrebačke ulice i na ulice gradova diljem Hrvatske, a prva galerijska izložba grafita u Hrvatskoj priređena je od 18. do 22. veljače 1998. u Galeriji "Josip Račić" u Zagrebu. Izlagali su pripadnici "generacije devedesetih" okupljeni u grupu GSK, redomice muškarci u ranim dvadesetim. Gledajući njihove slike, promatrač se ne može oteti dojmu kako je riječ o složenu postupku stvaranja, a nikako o običnim uličnim škrabarijama. Jedan od glavnih "izložbenih prostora" zagrebačkih slikara grafita jesu zagrebački lokalni vlakovi. Većina njih djelomice je ili potpuno oslikana najrazličitijim motivima: od stripovskih tema, preko likova iz crtića, do stiliziranih slovnih natpisa u "bubble letters" ili "wild" stilu. Neprijeporno je da zagrebački grafitisti takvim izrazom žele slijediti američke i zapadnoeuropske uzore. Sudeći po veličini i izgledu grafita na vlakovima, autorima ne manjka nadahnuća, ali ni hrabrosti, budući da slikaju potpuno ilegalno. Primjerice, grafitisti se izlažu opasnosti od strujnog udara, penjući se noću na krovove vlakova. U razgovoru s Milanom Brkićem, voditeljem službe za održavanje vučnih vozila HŽ-a, doznajemo da su se prvi oslikani vlakovi pojavili prije dvije godine, a oslikavaju ih isključivo noću od ponoći do 4 sata. Na željeznici uopće nisu blagonakloni slikarima grafita, a za to imaju dobre razloge. Svaki je novi grafit na vagonu za željeznicu trošak, objašnjava Brkić, jer se zbog sigurnosti prometa oslikani vlakovi moraju ponovno bojiti, budući da grafiti prekrivaju željezničke oznake koje obavještavaju o bitnim svojstvima vozila. To je po vlaku trošak od oko sedamdeset tisuća kuna. Oslikavaju se samo zagrebački gradski vlakovi, a tu pojavu Brkić objašnjava željom autora da njihove radove vidi što više ljudi, što je osigurano velikim dnevnim brojem putnika u lokalnim vlakovima. "Prvi oslikani vagoni pojavili su se na našim prugama u početku devedesetih, a riječ je o talijanskom vagonu u sastavu vlaka Venecija - Budimpešta. Pretpostavljam da je tu dio nadahnuća za naše grafitiste", kaže Brkić, te dodaje da je u planu posebna čuvarska služba koja će se baviti isključivo nadzorom lokalnih vlakova radi zaštite od oslikavanja. Željezničari bi svakako htjeli upoznati najplodnijeg autora grafita na svojim vagonima, tajanstvenoga "B92". Načelnik analitičkih poslova Policijske uprave zagrebačke Goran Volarević ističe da je slikanje i pisanje grafita i murala na nepredviđenim prostorima kažnjivo Kaznenim zakonom, koji nosi naslov "Uništavanje i oštećenje tuđe stvari". Oštećenja na vjerskim objektima i javnim objektima od društvene važnosti procesuiraju se po službenoj dužnosti, a šteta nastala na privatnim pokretninama i nekretninama procjenjuje se tek ako vlasnik podnese prijavu. Volarević ističe da policija ima vrlo malo prijava štete, pa tako i malo uspjeha u hvatanju počinitelja. Ističe da je najbolja, ali vrlo teško provediva policijska taktika - hvatanje grafitista na djelu. Dodao je da je najveći izazov za grafitiste ravna, čista, prazna ploha, ocijenivši slikanje grafita i murala najblažim oblikom nasilja. Zagrebački grafitisti tako djeluju u široku rasponu okolnosti, na kojima bi im možda pozavidjeli i mnogi priznati umjetnici: od potpune i opasne ilegale s one strane zakona i propisa, do galerijskih izložaba, oni marljivo ukrašuju naš svagdašnji eksterijer ne bi li nam nešto važno poručili ili nam jednostavno uljepšali dan. Koliko to uspijevaju, stvar je osobne prosudbe svakoga prisilna ili dobrovoljna konzumenta njihova izraza. Davorin Dukić (Hina) dduk il 090920 MET apr 98